Jedini u EU ukidamo Agenciju za okoliš, a svi šute…

Jedini u EU ukidamo Agenciju za okoliš, a svi šute…

(Ilustracija: Mrežna stranica Hrvatske agencije za okoliš i prirodu)

Zeleni su zauzeti izborom boje za još jednu kantu. Novostvorena akademska profesorska elita, nažalost, ne razumije problem. Članovi razno raznih okolišnih komisija i EU parlamentarci, iako znaju engleski, nemaju niti kapacitet niti petlju da dignu glas. Mogli bi se zamjeriti, a onda nema novih imenovanja

dr. sc. Viktor Simončič

Sam čovjek može biti prilično glup ponekada, ali ako tražite baš pravu glupost, ništa ne može nadmašiti timski rad. (Edward Abbey)

Viktor Simončič

Društvo i pojedinac gube kada istini ne gledaju u oči. Zavaravanje je lijek kratkoročnog djelovanja. Naravno, nema svatko niti sposobnosti jasno prepoznati uzroke posljedica, a često niti mogućnosti jer mu egzistencija u društvima neizgrađene i kvazi-demokracije, ovisi o diktaturi uhljeba. Kažu da se danas niti jedno radno mjesto, od direktor do portira, financirano iz našeg zajedničkog novca ne može dobiti bez partijske podobnosti i dokazane poniznosti. Namjerno koristim izraz partije, jer sve današnje stranke sliče nečem najrigidnijem, čiju bešćutnu vlast bi mogao opisati neki Solženjicin, a bespomoćnost malih neki Kafka. I poslove od javnog novca dobivaju uvijek isti, podobni i ponizni.

Potvrdilo se da vlast na ovim prostorima biraju oni koji ne izlaze na izbore. Pun im je kufer ovakve politike. Izbori su postali farsa jer se glasovi u parlamentu dobivaju trgovinom. Partija Milana Bandića je u Saboru od jednog izabranog zastupnika narasla već na 10. Do kraja mandata mogli bi, bude li dovoljno para i atraktivnih radnih mjesta, lako biti parlamentarna većina. Više od desetine u Saboru je promijenilo dres. Kako kažu – iz uvjerenja. I vodeći se još dugo ne trebaju bojati gubitka vlasti. Oni sa 30 % simpatizera, najvećim dijelom kupljenih povlasticama, pogodnostima i položajima, imaju zacementiranu većinu. Ako usfali lako dokupe. Zastupnici spadaju među najlakše pokvarljivu robu.

U Njemačkoj politički prebjezi loše prolaze

Zašto je Njemačka toliko ispred nas, jako dobro ilustrira njihovo postupanje s prebjezima. Kod njih je trgovanje zastupničkim mandatima nešto što osuđuju svi. I javnost i stranka iz koje se bježi i stranka u koju bi se bježalo kažnjavaju prebjege.

U Donjoj Saskoj – Hannover, jedna je predstavnica Zelenih, gospođa Elke Twesten odlučila napustiti koaliciju koja je dobila izbore. Odlučila je preći u CDU, pandan našem HDZ-u. No umjesto da prihvate poklon, kojeg su ruku na srce možda i isprovocirali kakvom unosnom ponudom pa se predomislili nakon reakcija javnosti, CDU je shvatio da se na prebjezima ne može graditi budućnost i složio se sa SPD – om, pandanom našeg SDP-a, da se ide na nove izbore.

Poruka stranaka jasna. Ne može se na izborima govoriti jedno, a onda zbog nekog osobnog interesa davati svoj glas za nešto drugo. Kako je jasna poruka preletačima u Njemačkoj, tako je jasna i poruka našeg premijera Plenkovića koji je kupio ne jednoga, nego puno njih. Hvali li se takvim načinom zadržavanja na vlasti među svojim EU – pučanima? Ima li zbog toga simpatije gospođe Merkel? Je li joj prenio naša iskustva kako bi ona ubuduće znala bolje »trgovati«? http://zg-magazin.com.hr/porez-na-nekretnine-vodi-ka-jos-vecem-raslojavanju/

Na samom svjetskom začelju po učinkovitosti javne uprave

Čuđenje oko izbora Hrvata u Predsjedništvu susjedne nam države. Meni inače jako drage, jer sam u Maglaju pošao u školu, na Koševu operirao krajnike, a živjeli smo i u Banja Luci. Bila su takva vremena, kada su stručnjaci slani graditi tadašnju državu. Tko je izabrao gospodina Komšića? Građani Federacije. Zašto nije prošao gospodin Čović, jedini kandidat kojeg je podupirala Republika Hrvatska, iako je s područja gdje većinu čine Hrvati bilo i drugih kandidata Hrvata, a dobio je gotovo sve glasove i u sredinama gdje većinu čine Srbi? Čović nije prošao jer na izbore nisu izašli Hrvati.

Čuo sam da je na izbore u Posušju izašlo teko nekih 30 % upisanih birača? Zašto nisu izašli? Možda im se ne sviđa nepotizam i uhljebništvo dosadašnjeg? Jedan poznanik mi je u šali rekao da poznaje dva Hrvata i oba su glasala protiv dosadašnjeg. Drugi mi je rekao da su se mnogi odlučili za skromnost pa su izabrali Hrvata koji ima stan i auto na kredit, a ne nekoga zbog čije se vile čak izmjestila rijeka, dodavši, da se zadnji puta rijeke izmještale za vrijeme faraona u Egiptu.

I onda nema čuđenja da smo »Prema globalnom indeksu konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma, između 140 zemalja svijeta u svim kategorijama smo na samom kraju, a po efikasnosti javne uprave, uspješniji samo od Venezuele«.

Ilustracija: Hrvatska birokracija na djelu

Da smo po efikasnosti uprave na začelju čudi samo nas, jer većina kod nas ne zna što je uloga javne uprave. U Saboru je u sklopu ukidanja 54 agencije ukinuta i Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP).

Zbog čega okolišne agencije imaju druge države?

Ukidanje HAOP-a je predložio sadašnji ministar Tomislav Ćorić pojasnivši kako će spajanje HAOP-a sa Ministarstvom povećati efikasnost rada obaju tijela. Bivši ministar Slaven Dobrović (Most) problematizirao je njeno pripajanje Ministarstvu, kao plitko objašnjenje da se time povećava efikasnost. Bivši ministar okoliša Mihael Zmajlović ukidanje ne smatra nužno lošim, ali zaključuje da se time neće dobiti ništa, jer će broj zaposlenih ostati isti.

Dva bivša i sadašnji ministar razglabala su o agenciji, a da niti jedan ne razumije zbog čega ona treba postojati. Pokazali su da ne razumiju djelovanje uprave na području okoliša.

Jesu li se zapitali zašto sve države Europe imaju nacionalnu agenciju i zašto kao krunska organizacija postoji i Europska agencija za okoliš? Zbog čega Environmatal Protection Agency u SAD-u, Umweltbundesamt u Njemačkoj, Agencija za okolje u Sloveniji, …?

Djelovanje u zaštiti okoliša (princip vrijedi i za druge resore) ima tri odvojene, međusobno neovisne grane. Ministarstvo usklađuje politiku okoliša kao dio ukupnog razvoja društva, uključujući i usklađivanje politika unutar vladinih resora, EU-a, ali i UN-a. Predlaže politike, strategije i zakone, bavi se praćenjem ispunjavanja zakonskih obaveza, odobrenjima i žalbama. Provodi upravni postupak i prati izvršavanje obaveza na nižim razinama uprave, a dijelom i samouprave. S obzirom na vrstu posla, najveći broj kadrova ministarstva bi trebali biti pravnici.

Inspekcija je samostalni dio ministarstva. U obavljanju poslova ne bi smjela biti izravno (stručno) pod ministrom. U inspekciji bi morali raditi iskusni visokoobrazovani kadrovi, koji pojedine dijelove (otpad, otpadne vode, pojedine industrije, priroda,…) poznaju barem toliko koliko oni koji rade u praksi.

Agencija je stručni dio trodiobe poslova. Agencija stvara stručne podloge za donošenje i provođenje politike ministarstva i Vlade. Prati stanje okoliša, priprema stručne podloge za politike ministarstva, sudjeluje u izradi stručnih podloga za strategije i planove, posebno za integriranje okoliša u sektorske politike, ekonomski valorizira učinke pojedinih mjera, pripreme i analize za potrebe pripreme EU okolišnih i inih politika, kako bi se zaštitili nacionalni interesi …

Ministar je politička funkcija, a prve osobe inspekcije i agencije stručne i neovisne od politike.

Agencija trenutno ne funkcionira zbog uhljebljivačkog kadroviranja

Na aerodromu u Bruxellesu sam imao priliku sresti predstavnike naše delegacije koja na tjednoj bazi zasjeda na temu okolišne EU politike. Ohrabrujuće, svi znaju engleski. Priprema li za njih Agencija stručne podloge za raspravu, a Ministarstvo platformu za odlučivanje? Radi li se to za naše zastupnike u EU parlamentu? Dostavljaju li naši predstavnici u komisijama i Parlamentu redovno promemorije s otvorenim pitanjima Vladi i tko usklađuje pitanja okoliša s resorima? Mislim da je odgovor na ova pitanja – baš i ne. Naši svi rade iz glave a znaju i engleski.

Kada sam vidio da se ukida Agencija za okoliš nisam mogao vjerovati. Nazvao sam Agenciju u Kopenhagen da provjerim da nisam nešto propustio i da je to neka nova EU politika. Začudili su se. Odgovor je bio da njima nije poznat takav slučaj. Ministar Ćorić bi na prvom sastanku s kolegama mogao pojasniti zašto su mnogi u krivu i nagovoriti ih da oni ukinu agencije. Svaki od njegovih kolega bi već kod same pomisli na to bio smijenjen, a pale i bi mnoge vlade.

Ministar Tomislav Ćorić

Kod nas šutnja. Zeleni su zauzeti izborom boje za još jednu kantu. Novostvorena akademska profesorska elita to nažalost ne razumije. Članovi razno raznih okolišnih komisija i EU parlamentarci, iako znaju engleski, nemaju niti kapacitet niti petlju da dignu glas. Mogli bi se zamjeriti, a onda nema novih imenovanja.

Da treba ukinuti niz agencija, posebno meni dragu onu za ugljikovodike, podržavam i ja. Da ovakva agencija za okoliš ne funkcionira kako treba je vidljivo, ali razlog nefunkcioniranja je u nerazumijevanju njene uloge i partijsko – uhljebljivačkom izboru kadrova. Premijer se hvali uspjesima nakon polovice mandata. Nastavi i dalje ovako, do kraja mandata po djelovanju javne uprave mogla bi nas preteći i Venezuela.

Ostavi komentar

*