Je li to velika rasipnost…

Je li to velika rasipnost…

Hanibal Salvaro

…kada svaki hrvatski građanin, u prosjeku, ove godine, posredstvom Ministarsva kulture potroši na izložbe i likovnu umjetnost u cjelini čak 125 lipa! A na druge načine, posredstvom lokalnih zajednica, još barem toliko. Pa za te novce je mogao nabaviti rolu, a možda i dvije, jeftinijeg toalet papira (recimo onaj roza). A moglo se još puno toga napraviti. Pa ako bi se taj trošak ukinuo, Ministarstvo kulture tada bi imalo na raspolaganju čak 4 promila više za druge prioritete, a državni proračun bi lakše disao jer bi nastala ušteda od čak 0,00324 promila. Za ušteđeni novac moglo bi se recimo nabaviti desetak pristojnih i nadasve sigurnih automobila, tako da se ne sramotimo pred strancima. Toga su bili svjesni rukovodioci između 1945. i 1965. kada su kupovali samo velike američke automobile ka što su Packard, Buick, Ford, Plymouth, Dodge, Cadillac, Chrysler i slično.

Teško je sagledati svrsishodnost i opravdanost ovakvih troškova za vizualnu umjetnost ukoliko se ne osvrnemo malo na prošlost i tuđa iskustva. Recimo barem u bližem susjedstvu, a zašto ne i daljem?

Sjetimo se kako su nerazumni rasipnici u Firenci, Rimu, Urbinu, Mantovi, Veneciji, Veroni, Torinu, Bernu, Pragu, Budimpešti, Sankt Peterburgu, Parizu i Barceloni spiskali tone i tone zlata (tada je bio običaj sve plaćati zlatom) na vizualne umjetnosti, umjesto da štede i danas uživaju u finom, prirodnom, zelenom ispraznom krajoliku. A tek piramide u Egiptu i Meksiku ili pagode po Aziji. A Uskršnji otoci? Pa kome je to trebalo? U toj njihovoj suludoj rasipnosti dovlačili su i inozemne umjetnike. Recimo naši umjetnici, kao što su bili braća Vranjanin (s Vranskog jezera), pa Juraj Dalmatinac i Julije Klović, umjesto da stvaraju u Hrvatskoj bili su prisiljeni raditi u Italiji. A odvukli su nam i znanstvenika Ruđera Boškovića, a gramzivi Ameri prije 100 godina i Nikolu Teslu.

Do koje granice je išao taj fanatizam građenja najbolje govori podatak kako je primjerice tvrđava sveti Lovrijenac u Dubrovniku izgrađena za samo četiri mjeseca, iako joj vanjski zid u temelju ima širinu od čak osam metara. Ali njihove grešku su teško ili nikako popravljive. Zahvaljujući njihovoj nepromišljenosti svjedoci smo permanentne najezde stotina milijuna posjetitelja i to desetljećima, a koje sada nazivaju turistima. I umjesto da uživaju u blagodatima lijepe klime, njihovi nasljednici, zbog pogrešaka otaca i djedova su prisiljeni graditi restorane, hotele, kafiće, muzeje, pruge, autoceste, aerodrome, kazališta, galerije i još puno toga.

Tvrđava Lovrijenac

Bog nas je »kaznio« prirodnim ljepotama

Mi pak organiziramo neke advente, krstarenja po Jadranu. Na sreću, ni preci naših državnih rizničara se nisu dali zavesti previše pogubnim utjecajima iz spomenutih zemalja. Ali gospodin Bog nas je ipak kaznio prirodnim ljepotama, ne dozvoljavajući da nam zemlju resi isprazno ništavilo i radi toga smo i mi prisiljeni držati restorane, hotele i još puno toga, umjesto da gradimo atomske i hidroelektrane, pa prodajemo energiju i usput budemo energetski neovisni. Recimo kada bi iskoristili za hidroelektrane sve vodene potencijale to bi zemlju pojednostavnilo jer bi postala barem dijelom vizualno manje zanimljiva, što bi pak pomoglo dodatno smanjiti broj turista i bili bi više svoji na svome. Uostalom, ako se kao uzor nove gradnje uzmu recimo tzv. Costa Concordia i Kvaternikov trg, čak je dosta jasno kojim putem treba ići.

Toga su svjesni naši političari i rizničari koji nam ovakvim načinom financiranja i pratećom poreskom politikom, praksom i zakonima te smanjnjem sati likovnog odgoja u školama, suptilno, a nekad i ne, daju do znanja kako će kvalitativno i kvantitativno smanjenje vizualnih djelatnosti i sadržaja dugoročno biti jako korisno jer će postepeno, ali ipak progresivno i sigurno, smanjiti broj inozemnih posjetitelja, koje nažalost u ovom trenutku moramo tolerirati, jer nam treba lova.

No u proračunu sigurno ima i drugih stavki koje bi se mogle ukinuti ili preusmjeriti, ali o tome drugom zgodom. Uostalom pokušajte pročitati i analizirati državni ili neki lokalni proračun, možda Vas nadahne za neki koristan prijedlog.

Hanibal Salvaro