Javnost i odgovornost – što je to?

Javnost i odgovornost – što je to?

Nije isključeno da će politika naći načina da pojam javnosti svede na razinu neke vrste tobožnjega demokratskog folklora bez utjecaja na ponašanje političke elite u sprezi s gospodarsko-financijskom elitom čiji je jedini Bog PROFIT, a metoda KORUPCIJA, koji se ostvaruje pomoću maksimalno mogućega iskorištavanja svih resursa

U nas se često koriste fraze: obavljena je javna rasprava, javnost je obaviještena, javno mišljenje, javnost zahtijeva, po mišljenju javnosti, raspoloženje javnosti… U javnosti je pretežno negativan stav prema poduzetnicima, poduzetništvu i bogatima, javnost ima negativan stav prema stranim investitorima itd. Fraze se koriste prigodničarski, uglavnom od strane političara i medija, a da nitko nikada nije napisao neku razumnu kolumnu o tome koje je zapravo značenje toga pojma – javnost. Što je ili tko je ta javnost?

Nije rijedak slučaj da se o nekoj odluci vlasti, suda ili državne institucije ta takozvana Javnost obavještava tako da se ona objavi u nekim službenim glasilima i oglasnim pločama koje čita ili vidi samo nekoliko desetina ili stotina osoba, ali se ipak tvrdi da je PROVEDENA JAVNA RASPRAVA ili da je JAVNOST OBAVIJEŠTENA! Što je to zapravo javnost i tko predstavlja tu javnost? Postoji li uopće nešto takvo kao što je javnost? Prema Hrvatskome enciklopedijskom rječniku pojam javnost ima značenje: “Ukupnost obaviještenih i upućenih koji oblikuju opće mišljenje; javno mnijenje”. Na istom mjestu daju se primjeri kako prema toj definiciji mogu postojati stručna, književna, opća i ine ‘javnosti’, očito sukladno tome o čemu se radi i o čijim se interesima radi pri obavještavanju i odlučivanju te ‘javnosti’ o određenim pitanjima.

Teme koje se tiču svih građana

Jasno je da nisu svi zainteresirani za sve, no postoje teme koje bi trebale interesirati sve ili bar većinu građana, jer se radi o sudbini svih ili većine građana, kao što su, na primjer, teme neisplaćivanja plaća za obavljeni rad, diskriminacija po bilo kojoj osnovi, nedostupnost informacijama i istupanje u javnosti, obrazovni sustav, porezni sustav i njihove promjene, izborni sustav i funkcioniranje političkog i upravnog sektora na svim razinama odlučivanja te još nekoliko sličnih slučajeva.

U ovoj definiciji značenja javnosti valja obratiti posebnu pozornost na riječi »ukupnost obaviještenih i upućenih« jer to je upravo ključno pitanje pri ocjenjivanju laže li se narodu ili pak govori istina kada se kaže: »Javnost je obaviještena.«; »na osnovi mišljenja javnosti«; »utjecaj javnosti« itd. ili kada se netko poziva na javnost. Naime, posebnu pozornost zaslužuje i pojam ‘obaviješteni’ jer su naša politika i naši mediji veoma »fleksibilni« u poimanju toga pojma. Najbolji primjeri za to su »obavještavanje građana / opće javnosti Hrvatske prije referenduma o ulasku u Europsku uniju« te »obavještavanje građana / opće javnosti Hrvatske o tome kako se obrazovna reforma misli provesti«.

Dirigirana medijska kampanja

U prvome je slučaju opća javnost – dirigiranom medijskom kampanjom – bila toliko nedostatno upoznata što nas čeka nakon članstva u Europskoj uniji da smo, parafrazirajući Thompsona, ono što se krvlju steklo – a to je naša suverenost – lako dalo (da ne kažem prodalo) Europskoj uniji. U drugome slučaju 99 % opće javnosti zapravo uopće nema pojma o čemu se radi u takozvanoj Cjelovitoj kurikularnoj reformi i da je to zapravo voluntaristički »projekt« čovjeka koji nema ni jednu jedinu minutu iskustva rada u obrazovnome sustavu, pogotovu ne u njegovome najosjetljivijem dijelu – u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju.

Ovim je primjerima jasno da je ukupnost obaviještenih zapravo predstavljala šačicu osoba, koje su bile involvirane u rad na tim pitanjima, a opća javnost bila je totalno neobaviještena. A što se tiče »upućenosti« javnosti u pojedina pitanja, koja se tobože podastiru javnosti na davanje mišljenja, situacija je još katastrofalnija jer je opća javnost bila u potpunosti neupućena u meritumu pitanja o kojima bi trebala tobože davati mišljenja. Najbolji je primjer rad hrvatskoga Sabora kada se bez neke veće analize može utvrditi da su sabornici često totalno neupućeni u pitanja o kojima trebaju odlučivati, a koja se čak od presudne važnosti za državu i građane ove države. Moglo bi se zaključiti da političke elite, državna vlast i razni lobiji potpomognuti medijima vrše formiranje javnoga mnijenja nedostatnim obavještavanjem opće javnosti i izbjegavanjem mišljenja obaviještene i upućene stručne javnosti iz različitih područja pri donošenju voluntarističkih odluka bez istinskoga uvažavanja mišljenja opće i stručne javnosti.

Politika bi najradije zabranila referendume

Jedini slučaj kada opća javnost kako-tako dolazi do izražaja jesu referendumi o pojedinim pitanjima, pri čemu bi politika najradije zabranila referendume, ali na njezinu žalost za sada je to zbog Ustava Republike Hrvatske nemoguće izbjeći pri nekim sudbinskim pitanjima za zemlju i građane. No nije isključeno da će politika naći načina da pojam javnosti svede na razinu neke vrste tobožnjega demokratskog folklora bez utjecaja na ponašanje političke elite u sprezi s gospodarsko-financijskom elitom čiji je jedini Bog PROFIT, a metoda KORUPCIJA, koji se ostvaruje pomoću maksimalno mogućega iskorištavanja svih resursa, uključujući i one ljudske, i pomoću korupcijskih metoda najvećega mogućeg stupnja te u čvrstoj povezanosti politike i korporativnoga sektora u gospodarstvu i financijama.

U ovoj konstelaciji moći – s politikom, korporativnim sektorom i medijima protiv sebe – takozvana opća javnost zapravo je neobaviještena i neupućena (većina građana), sušta suprotnost onome što pojam JAVNOST treba značiti! Deset posto bogatih i devedeset posto ne-bogatih zapravo su prava slika stanja, pri čemu se volja tih deset posto javno prezentira kao volja javnosti!?! Žalosno, ali istinito!

Laslo Torma, dipl. inž.

Komentari su zatvoreni