Ja nisam plastična (netočno)

Ja nisam plastična (netočno)

(Vrećica dobivena od kasave / Foto: www.avanieco.com)

Bez vidljivog razloga, usuglašeno ili ne, započeo je novi krug napada na plastiku, osobito tzv. jednokratnu ambalažu. Pritom se koriste različiti argumenti. To je slučaj i s „Bio-Cassava Bag“. Neki ju zovu i Juka-vrećica. Gdje se plastične vrećice na bioosnovi reklamiraju, i to netočno, da nisu plastične

Što znači „bag“?

Treba postaviti pitanje je li engleska riječ „bag“ jednoznačna? Postavljeno pitanje nije slučajno. Naime, engleska riječ „bag“ ima više značenja: vreća (za gnojivo), vrećica, torba i torbica. Ne sjećamo se da je to taksativno razdijeljeno. Sve je postalo vrećicom. A nedostaje jedna riječ za male i tanke „bags“ bez ručki. Očito je da bi trebalo na nekom od stručnih foruma raspraviti sve moguće nazive za „bag“. Međutim, nitko ne smatra da je to važno. S „bag“ je povezan još jedan problem. Bioplastika je vrsta plastike, a ne nešto što nije plastika. Kakve veze to ima s naslovnom slikom? Posebno u kontekstu natpisa na vrećici koja se proizvodi u Indoneziji. I koja je dobar primjer kako se vara neupućene.

„Bio-Cassava Bags“

Te se vrećice već nekoliko godina proizvode na otoku Bali u Indoneziji. Za te se vrećice tvrdi kako liče na plastične, a nisu plastične, razgradljive su i otapaju se u vodi. Na Youtube kanalu postoji snimak kako čovjek otapa komad vrećice u vrućoj vodi i pije vodu. Je li to alternativa plastičnim vrećicama ili što drugo?

Stručnjaci iz tvrtke „Avani“ na Baliju proučavali su bioplastiku i razvili vlastiti recept korištenjem škroba od biljke kasave (cassava), biljnog ulja i organskih smola. Tvrde da je dobiveni materijal 100 % iz bioosnove, biorazgradljiv i kompostabilan te se razgrađuje tijekom nekoliko mjeseci na tlu ili u moru. Ili odmah u vrućoj vodi. Vlasnik Kevin Kumala tvrdi kako nema otrovnih ostataka, što je pokazao otapanjem vrećice u vodi koju je potom popio. Htio je pokazati kako je bioplastika bezopasna za morske životinje jer i ljudi to mogu piti. „Nisam bio nervozan jer je prošao test oralne toksičnosti“, kazao je Kumala. Ne navodi koji test i zašto bi uopće trebao biti nervozan.

Kevin Kumala pije otopinu bioplastične vrećice u vodi i to naziva „zeleno piće za zeleniju Indoneziju“ / Foto: https://inhabitat.com/dissolvable-bioplastic-bags-from-bali-are-safe-enough-to-drink

Od čega su načinjene vrećice?

Vrećice se izrađuju od plastomernog (termoplastičnog) škrobnog brašna kojem je kao omekšavalo dodano neko biljno ulje koje se otapa u vodi i još neki dodatci. Vrećica liči na plastičnu zato što i jest plastična, ali bioplastična. Ona se otapa u vodi jer su i škrob i omekšavalo topivi. U vodi se otapa i fosilna ili sintetska plastika, poli(vinil-alkohol) – PVOH.

Polazna sirovina za izradu vrećica na Baliju, ali i na Madagaskaru i u Ugandi, jest tropska biljka kasava, također poznata i kao juka, manioka, mandioka i tapioka. Najviše se uzgaja u Nigeriji, a potom na Tajlandu. Široko je rasprostranjena i u Indoneziji, Africi i Južnoj Americi. Postoji slatka, neotrovna kasava i gorka – otrovna koja u sebi sadrži cijanogene glikozide koji prelaze u cijanovodičnu kiselinu. Raste u obliku žbunja. Gomoljasti korijen dug je do 90 cm i debeo 8 cm iz kojeg se, nakon naročitog postupka dobivanja brašna i njegove detoksikacije, peku velike okrugle lepinje. Slatka kasava služi za dobivanje kruha i pića. Mora se pravilno pripremiti prije konzumacije jer i ona sadržava cijanogene glikozide. Nepravilna priprava može ostaviti dovoljno zaostalog cijanida da uzrokuje akutnu opijenost cijanidom, parcijalnu paralizu ili smrt. Od kasave se dobiva škrobno brašno, a od brašna vrećice i još neki proizvodi. Pitanje je od koje su sorte kasave načinjene vrećice? Osobito, ako će se otapati u morskoj vodi.

Gorke sorte kasave mogu sadržavati od 15 do 400 mg cijanovodika po kilogramu svježeg korijenja. Slatke vrste obično sadrže 15–50 mg cijanovodika po kg svježe mase i mogu se adekvatno preraditi ljuštenjem i kuhanjem. Otprilike 50–60 mg slobodnog cijanida iz kasave i njezinih prerađevina predstavlja smrtonosnu dozu za odraslog čovjeka.

Brašno dobiveno iz korijenja kasave sastoji se uglavnom od škroba (80–90%). Škrob se ne može izravno prerađivati kao plastika zbog raznih nedostataka. Dodatkom vode ili drugih omekšavala, kao i drugih dodataka i nekih „organskih smola“ nastaje plastomerni škrob koji se može prerađivati kao i druge plastike.

Priprava škroba od kasave / Foto: https://en.wikipedia.org/wiki/Cassava

Još neki primjeri vrećica

Plastične vrećice tanje od 0,05 milimetara zabranjene su u Madagaskaru od 2015., te tvrtka „Gasy Plast“ uvozi škrob za izradu „biorazgradljivih“ vrećica. Na prvi pogled vrećice izgledaju kao obične plastične vrećice, ali su izrađene od kasave (manioke) i, kako kažu, ne sadrže polietilen. Prema navodima proizvođača, vrećice se razgrađuju tijekom 3 do 6 mjeseci. Ove su vrećice skuplje od standardnih. Paket od 50 vrećica koštao je 2016. oko 7 eura, dok su standardne gotovo 5 puta jeftinije. Tražnja se znatno povećala kada su mnoge zemlje u Africi i Aziji uvele zabranu polietilenskih vrećica.

Zašto radnici u tvornici za izradu škrobnih vrećica na Madagaskaru nose zaštitne maske? / Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=0eNQknh3l6U

I znanstvenici u Ugandi izrađuju biorazgradljivu plastiku od kasave. Kažu da koriste gomolje gorke sorte jer je niti ljudi niti životinje ne konzumiraju. Ima znatnu količinu cijanida te je nesigurna za potrošnju. „Potrošači su pokušali kuhati i fermentirati gorku kasavu, ali još uvijek nije dobra za zdravlje ljudi i životinja te zato smatramo da je dobro iskoristiti je u biorazgradljivim plastičnim proizvodima“, kazao je jedan od znanstvenika.

Utjecaj na okoliš?

Materijali od kojih su načinjene škrobne vrećice o kojima je riječ u ovom tekstu, a niti same vrećice, nisu certificirani prema kriterijima biorazgradljivosti (kompostabilnosti), ekotoksičnosti i nemaju dopuštenje za uporabu u kontaktu s hranom. Postoje samo tvrdnje proizvođača ovih vrećica.

Kakav će utjecaj na okoliš i na zdravlje ljudi imati necertificirane vrećice od gorke kasave?

Food Standards Australia New Zealand izradio je 2004. izvješće o rizicima po ljudsko zdravlje od cijanogenih glikozida u izdancima kasave i bambusa. Preostatak od preradbe kasave uzrokuje drastičan utjecaj na okoliš i gospodarstvo. Otpadne vode mogu sadržavati preko 400 mg cijanovodične kiseline po litru. Je li će se ove vode ispuštati u more?

Odbacivanje plastičnog otpada u okoliš nije gospodarenje otpadom. Hoće li se odbačene škrobne vrećice od kasave zbrinjavati, ostaviti u okolišu ili bacati u more kako bi se otopile? I kakvi će produkti razgradnje ili otapanja biti? Hoće li to što se ispusti u okoliš dospijeti u prehrambeni lanac? To nitko ne zna. Ali je umirena savjest, jer se koriste „neplastične bio-vrećice“. I bit će manje vidljivog otpada.

(Magičari)


*Literatura:

  1.  https://edition.cnn.com/2017/01/16/world/cassava-plastic/index.html
  2.  https://hr.wikipedia.org/wiki/Manioka
  3. Cyanogenic Glycosides in Cassava and Bamboo Shoots – A Human Health Risk Assessment Technical Report Series No. 28, FOOD STANDARDS AUSTRALIA NEW ZEALAND July 2004., https://www.foodstandards.gov.au/publications/documents/28_Cyanogenic_glycosides.pdf
  4. http://www.africanews.com/2016/03/24/madagascar-company-imports-cassava-starch-to-produce-biodegradable-bags
  5. http://www.monitor.co.ug/Magazines/Farming/689860-2431598-99jy13/index.html
  6. Cereda, M. P., Mattos, M.C.Y.: Linamarin – The Toxic Compound of Cassava, J. Venom. Anim. Toxins, 1996., http://dx.doi.org/10.1590/S0104-79301996000100002

Ostavi komentar

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.