“Izbori u Zagrebu odražavaju krizu u dvije najveće stranke”

“Izbori u Zagrebu odražavaju krizu u dvije najveće stranke”

Dr. sc. Višeslav Raos, doc.: Kako nema šanse ući u drugi krug Drago Prgomet će biti u jako nezgodnoj situaciji jer ne može direktno reći da podupire Bandića, protiv kojega svi (protu)kandidati grade kampanju. Istovremeno zna da ne može poduprijeti ni Mrak Taritaš jer njegova stranka ne odobrava suradnju sa HNS-om

Razgovarao: Matej Knežević

Uoči dana izborne šutnje donosimo novu analizu lokalnih izbora. Razgovarali smo sa docentom Višeslavom Raos koji na Fakultetu političkih znanosti s kolegom drži Izborne sustave te smo odlučili smo s vama podijeliti razmišljanje ovog mladog znanstvenika.

Na kojem principu funkcioniraju lokalni izbori u Republici Hrvatskoj?

Otkako je uveden izravan izbor gradonačelnika, župana i načelnika stvorena je jedna atipična situacija. Kod nas Vlada mora imati većinsku potporu Hrvatskog sabora. Međutim, gradonačelnik se bira mimo Gradske skupštine. Riječ je o kvazi-predsjedničkom sustavu. Međutim, postoji također i jasna kontrola. Ako se dvaput odbije gradski proračun, koji gradonačelnik predlaže Skupštini, onda se samoraspuštaju Skupština i gradonačelnik te obje strane moraju ići na izbore. Vrlo se često događa da gradonačelnikova stranačka lista nema većinu u Gradskoj skupštini, stoga su on ili ona primorani na različite kompromise.

Koje su onda dobre, a koje loše strane ovakvoga sustava, profesore Raos?

Dobre i loše strane ovakvog sustava značile bi da bi se možda gradske politike morale naći na nekoj sredini političkog spektra. Iz toga proizlazi da bi se onda mogle proizvesti bolje gradske politike, zato što će se uvažiti različiti interesi. No događa se i da dolazi do trulih kompromisa i nekih čudnih suradnji koje nadilaze ideološke granice, ali imaju neke partikularne interese koje treba zadovoljiti u tom gradu, općini ili županiji. Dakako, problem političke trgovine je širi problem.

Zašto se na lokalnoj razini onda nalaze i mnoge nezavisne liste?

Kod nas je normalno da se kandidiraju mnoge liste. Zašto je tome tako? Ima puno razloga: primjerice, ako živite u gradu ili općini gdje se neka opcija koja se vama ne sviđa toliko snažno ukorijenila u vlasti da ste izgubili motiv da ju rušite. I onda se u nekom momentu javi neka nova opcija koja će vas motivirati. Vidimo da se u nizu gradova sada upravo to događa. No s druge strane ima puno i nezavisnih kandidata. Oni su motivirani jer mimo stranačke stege mogu sudjelovati u izborima i kandidirati se za mjesto gradonačelnika i u mnogim dijelovima Hrvatske imamo nestranačke gradonačelnike. Čak je bilo situacija da etablirane političke stranke nisu mogle proizvesti nekog kvalitetnog kandidata, prepoznatljivog u lokalnoj sredini pa bi stali iza te neke nestranačke osobe koja bi onda, uz stranačku potporu dobila i neku logistiku i pomoć na terenu. Zahvaljujući tome uspjeli bi osvojiti gradonačelničke fotelje.

Kad bi išli mijenjati Zakon o lokalnim izborima, na koju bi se državu svakako trebali ugledati?

Mislim da postoje još kompliciraniji izborni zakoni za lokalne izbore. Primjerice, u Njemačkoj, Švicarskoj i Luksemburgu, oni omogućavaju nekoliko preferencijskih glasova, čak za različite liste. To je možda jedna stvar, ako bismo željeli više preferencijskih glasova. Do sada su bila tri. Mislim da bi bilo zanimljivo vidjeti, bi li potom i kampanje bile drugačije. Onda bi političari znali da moraju privući i birače iz drugog tabora. Postojala bi tri preferencijska, glasa i onda bi se ja kao birač mogao odlučiti za tri različite liste. To bi malo poskupilo izbore i dovelo do kompliciranijeg procesa za biračke odbore i izborna povjerenstva, a i malo sporije bi se došlo do rezultata. Međutim, građani bi imali veći izbor, a to je utoliko demokratičnije jer potom građani dobivaju više osjećaj da odlučuju o svojim predstavnicima u vlasti i da je moć stvarno u njihovim rukama.

Tko je, po vama, ugodno, a tko neugodno iznenađenje ovih izbora?

“Plenković će ove izbore koristiti kako bi na čistac izveo desno krilo stranke, koje nije lojalno i koji želi neki drugačiji HDZ”.

Za početak vidi se kriza dvije stranke. Čudno je, dakle, da SDP nije mogao proizvesti vlastitog kandidata. Logično je da je podupro Mrak Taritaš. Doima se kao da se nastavlja suradnja HNS – SDP na različitim razinama, pa tako i zagrebačkoj. Mrak Taritaš se dugo priprema za to. S druge strane, Sandra Švaljek ima iskustva u gradskoj politici. Mislim da je ona mogla više izvući iz te kampanje.

Također, HDZ. Drago Prgomet si je sada našao mogućnost. Mislim da oni ipak nisu dovoljno dugo promišljali tko bi bio najbolje riješenje, tko bi bio prepoznatljivo lice kojega podupiru HDZ-ovci na terenu. Tu je i podatak da imaju još jednu kampanju – Brune Esih. To su zapravo disidenti iz HDZ-a i privlače neke desnije birače iz manjih stranaka. Paradoksalno, to može biti korisno za HDZ zato što će Andrej Plenković ove izbore koristiti kako bi na čistac mogao izvesti desno krilo stranke, koje nije lojalno i koji želi neki drugačiji HDZ. Više je to HDZ Tomislava Karamarka, ali vjerojatno nešto i drugačiji i od toga.

Možda i žele da Bruna Esih dobro prođe, iako mislim da će proći slabije od Prgometa iza kojega stoji jaka stranačka mašinerija koja na terenu može mobilizirati birače. Bruna Esih sa svojim suradnicima ima daleko manje resursa. Koliko god da Prgomet u Zagrebu nije snažan, on je u laganom usponu i sigurno će bolje proći. Naposlijetku stranka će moći zauzeti stav jesu li Esih i njen tim disidenti i procijeniti može li s njima biti daljnje suradnje ili ne. Tomislav Tomašević, iako pokazuje da je nova opcija te ima vrlo malo resursa u usporedbi sa drugim kandidatima jako dobro koristi dobiveni medijski prostor i jasno artikulira svoje stavove. Ivan Lovrinović je potpuno nevidljiv. Mislim da je on već iskoristio svojih pet minuta dok je radio sa MOST-om, pa sa Živim zidom. Kada je ušao u Sabor i tamo je pao u drugi plan. Ljudi koji su ga doveli, kovali su ga u zvijezde i da će on napraviti neke promjene u nekom ekonomskom planu…

Što je sa HDZ-ovim biračima? Kakvu poruku dobivaju nazad od stranke?

HDZ je u nezgodnom položaju zato jer zagrebački HDZ i dalje podupire Milana Bandića. Na kraju, Andrej Plenković je imao priliku »satrti« Bandića. Ako je htio pokazati da HDZ nudi nešto novo, imao je priliku za srušiti gradski proračun i izazvati nove izbore. Tu je Plenković inzistirao na toj svojoj stabilnosti. No stabilnost mu je potrebna i na državnoj razini, jer o njoj ovisi i parlamentarna većina te Plenković očekuje da ga Bandić podrži. Također se nada potpori sada već i bivših članova svoje stranke, koji su ostali njeni simpatizeri. Međutim, šalje se čudna poruka kako će Drago Prgomet, koji nema šanse ući u drugi krug, biti u jako nezgodnoj situaciji jer ne može direktno reći da podupire Bandića protiv kojega svi (protu)kandidati grade kampanju, a zna se da ne može poduprijeti Mrak Taritaš jer njegova stranka ne odobrava suradnju sa HNS-om. Iako je on nedavno sam izjavio kako bi (on osobno) mogao vidjeti suradnju sa spomenutom strankom. U puno je boljem položaju ako u drugi krug uđu Sandra Švaljek i Milan Bandić. Onda slobodno može reći da podupire Sandru Švaljek, koja je protiv Bandića. S druge strane, iza nje je HSLS koji podupire Plenkovićevu vladu. U tom scenariju ne mora se ideološki pravdati pred svojim biračima zašto podupire Sandru Švaljek.

Vidjeli smo jučerašnje ankete o nadolazećim izborima u Zagrebu. Kako ih komentirate?

Gradska skupština ima 51 mandat. Tu je dovoljno 5 posto da se uđe u Skupštinu i osvoje tri mandata, za razliku od parlamentarnih izbora gdje je često potrebno malo više. Razlog tome je što je manji taj izborni okrug te ima samo 14 mandata, tako da je to matematička sprega veličine izborne jedinice koja na parlamentarnim izborima daje efektivni prag od 6,3 posto. Točno je da velike stranke malo bolje stoje zahvaljujući D’Hondtovoj metodi. Međutim, neke simulacije su pokazale da, ako bi koristili neke druge metode, rezultati bili gotovo identični na 140 mandata. Bilo bi odstupanja u 1 do 2 mandata razlike. Na lokalnoj razini je to sasvim druga priča, naglašavam puno je lakše ući u Skupštinu. Veliki broj lista ima šansu ući u Skupštinu te tu vidimo da Bandićeva lista, koalicija HNS i SDP dobro kotiraju, HDZ-ova relativno dobro, MOST ne prelazi prag, no mislim da imaju šansu ući u Skupštinu, Zagreb je NAŠ! i Živi zid, također, kao i Bruna Esih.

Zašto je socijalna jednakost važna u razumijevanju lokalnih izbora?

Socijalna jednakost je vrlo važan element jer znači jednaku kvalitetu svima. Kada izađete iz svoga stana ili kuće u bilo kojem djelu Zagreba – Pantovčaku ili Kozari boku – da imate ispred sebe neku cesticu, da imate vodovod i odvodnju, da ne plivate u lokvama, da imate pristup javnom prijevozu, gradsku rasvjetu, grijanje i tako dalje. Krenimo od toga, sve ostalo se može nadograđivati.

Zašto većina kandidata ima sličan, ako ne i isti politički program?

Moram se s vama složiti. Mislim da bi se svi kandidati mogli složiti s aktualnim gradonačelnikom da postoje ključne žarišne točke.

Koga vi, profesore Raos, vidite da ulazi u drugi krug?

Najvjerojatnije Bandić i Mrak Taritaš. Ako gledamo sve ove ankete do sada, ako paralelno gledamo »stroj«, mnogi će birači glasati »protiv« nečega, a ne »za«. Mislim da će mnogo glasova dobiti Mrak Taritaš zato što ima potporu birača koji više ne žele Milana Bandića kao gradonačelnika. Birači su u njoj prepoznali, nakon niza neuspjelih kandidata, mekoga tko ima realne i dobre šanse. Daleko je to od riješene situacije, no i dalje je Milan Bandić favorit. Koliko god se pred par mjeseci činilo da je on bio na koljenima, s obzirom da je imao je niz problema s pravosuđem. Čini mi se da on ne ulazi u bitku misleći da je ne bi mogao dobiti.

Kako bi ste vi zaključili naš razgovor?

U Gradu Zagrebu je jedna veoma zanimljiva situacija, ali svi mi možemo biti optimisti jer po prvi puta postoji realan izbor. Mislim da će ljudi moći konačno glasati za nekoga, a ne isključivo protiv. Treba naglasiti i da su ovi izbori kompetitivni izbori i ja se osobno nadam da ćemo nakon izbora imati kvalitetniji i ljepši grad. Aktualni gradonačelnik je favorit, međutim ako bi gospođa Taritaš ušla u drugi krug s nekim dobrim rezultatom, onda nije ne moguće da ona na kraju postane gradonačelnica. Zaključno, treba vidjeti kome će se čiji birači preliti. Možda bi u drugom krugu tu mnogo jača bila Sandra Švaljek, međutim ona je inicijalno slabija i ima puno manje šanse za ulazak u drugi krug.