Izaziva li limunska kiselina rak?

Izaziva li limunska kiselina rak?

Zablude uslijed neznanja kemije

Da ta kiselina izaziva rak, ne samo da se nikad na Zemlji ne bi pojavili ljudi nego ni aerobni organizmi, dakle sva živa bića kojima za život treba kisik

dr. sc. Nenad Raos

Nenad Raos

Nenad Raos

Na internetu se dugo vrtjelo »otkriće« kako limunska kiselina može izazvati rak. Pa iako je to, isto tako, mnogo puta na internetu demantirano, zanimljivo je vidjeti kako se demantiralo i – još više – kako je ta besmislica nastala, što opet dovodi do još jačeg demantija.

Kad se pravo uzme, nema se što demantirati. Limunska je kiselina dozvoljen aditiv, a osim toga je ima u svakom voću (ne samo u limunu!), pa čak i u vinu. Za skeptike to opet ne bi bio dovoljan argument, jer – konačno – u hrani uz korisne ima i mnogo štetnih tvari. To što je limunska kiselina dozvoljen aditiv njih ne obeshrabruje jer nešto što je dozvoljeno danas ne mora biti dozvoljeno sutra. Sama činjenica da je nešto zabranjeno ili dozvoljeno nije nikakav znanstveni argument, jer se temelji na autoritetu, a autoritet nužno ne podrazumijeva znanje, osvjedočenje. Autoritet živućih, a još više povijesnih liječnika bila je glavna prepreka razvoju medicine. Sjetimo se samo koliko je krvi pušteno (radi zdravlja!), pa čak i onim nesretnicima koji su već bili na rubu smrti zbog unutrašnjeg ili vanjskog krvarenja.

No vratimo se na početak: Zašto je nekome palo na pamet da bi limunska kiselina mogla izazivati rak? Riječ je o tome da je limunska kiselina glavni član Krebsova ciklusa, koji se još zove – upravo po limunskoj kiselini – i ciklus limunske kiseline. Za one koji su nevježe u biokemiji trebam reći da je to niz biokemijskih procesa u kojima se limunska kiselina postepeno razlaže do jabučne kiseline, da bi se jabučna kiselina potom spojila s ostakom octene kiseline te nakon adicije molekule vode pretvorila u limunsku kiselinu. U tim pretvorbama dolazi do oksidacije ugljika i vodika, koji u obliku ugljikova dioksida i vode napuštaju Krebsov ciklus.

Drugim riječima, ciklus limunske kiseline zadnja je stepenica u razgradnji hrane u kojem (konačno!) dolazi do njezine oksidacije. Da nema tog ciklusa živjeli bismo bez zraka, s metabolizom anaerobnih organizama. Iz toga proizlazi jednostavan i jasan zaključak da se praktički sve što pojedemo pretvara u limunsku kiselinu. Da ta kiselina izaziva rak, ne samo da se nikad na Zemlji ne bi pojavili ljudi nego ni aerobni organizmi, dakle sva živa bića kojima za život treba kisik.

Pa kako je onda ta besmislica nastala? Jednostavno tako što je netko njemačku riječ Krebszyklus preveo – jer i tako se može prevesti! – kao »ciklus (izazivanja) raka«. Jer njemačka riječ Krebs znači i rak (životinja i bolest), a ne samo prezime njemačko-britanskog biokemičara Hansa Adolfa Krebsa, koji je za otkriće ciklusa limunske kiseline dobio Nobelovu nagradu 1953. godine.

Komentari su zatvoreni