Ivana Kindl: Botanički vrt i Bundek su mjesta koja me nadahnjuju

Ivana Kindl: Botanički vrt i Bundek su mjesta koja me nadahnjuju

Volim Tkalčićevu, meni najljepšu zagrebačku ulicu. Voljela bih kad bi se ta ljupkost i šarenilo pročelja zgrada iz Tkalčićeve, preselila i u druge ulice u centru grada, ali i šire / Gužve su najveći minus u Zagrebu i definitivno bi trebalo nešto učiniti po tom pitanju

Razgovarala: Snježana Kratz
Snimio: Marko Horvat

Rođena Požežanka, kantautorica Ivana Kindl za ZG-magazin govori što joj u srednjim godinama najviše odgovara, kakvo joj je bilo vrijeme odrastanja i tko je Woody kojem je posvetila pjesmu. Otkriva čiji je projekt, što to kod nas caruje i zašto nam treba još skloništa za životinje…

Zašto volite Zagreb?

Zapravo sam rođena Požežanka, a u Zagrebu sam živjela od 1999. do 2008. godine i taj grad je bio moja odskočna daska u razvoju karijere. U to sam vrijeme čeznula za dolaskom u Zagreb, i želja mi se na kraju i ostvarila. U tom sam gradu ostvarila snove, prijateljstva i zato ću ga uvijek voljeti. No Zagreb je zadnjih godina dosta stresan i užurban, a meni vjerojatno, sada u srednjim godinama više odgovara mir i manja sredina. Ali u Zagrebu volim Tkalčićevu, meni najljepšu zagrebačku ulicu. Voljela bih kad bi se ta ljupkost i šarenilo pročelja zgrada iz Tkalčićeve, preselila i u druge ulice u centru grada, ali i šire.

Kakvo vam je bilo odrastanje? Sjećate se škole, druženja, prvih ljubavi…

Naravno, to su bila vremena zajedništva, druženja, pjesme, plesa, neopterećenosti… S nostalgijom se prisjećam svog djetnjstva jer bili su to dani prepuni maštovitih igara, penjanja po drveću, izleta, »čoporativnih« ljetovanja i zimovanja. Adolescentski su mi dani bili ispunjeni prvim ljubavima, otkrivanjem raznih glazbenih žanrova, ali i pjevanja kao životnog poziva. Bilo je tada, preko tinejdžerskih časopisa, popularno i dopisivanje s ljudima diljem Hrvatske. S nekima sam i danas u kontaktu, a kada se prisjetim, dopisivala sam se s mnoštvom ljudi. Događale su se tada i prve audicije, nastupi: Turbo Limach Show, pobjeda u emisiji Pljesak, molim

Danas vaša adresa nije ni Zagreb ni Požega već Velika Gorica?

U Veliku Goricu sam se preselila zbog ljubavi i u njoj živim već devet godina. Da, vrijeme je proletjelo… U Zagrebu sam, kako rekoh, živjela od 1999. do 2008. godine. Bilo je to vrijeme kada sam pjevala u bendu Funky town s kojim sam stjecala prva sustavnija glazbena i životna iskustva, poznanstva, ali i sklopila prvi ugovor i iznjedrila album. U mojim glazbenim počecima sve je bilo drukčije, jer diskografija je funkcionirala, dovoljno je bilo da si talentiran pa da ti se otvore brojne poslovne šanse i opcije. Poštovala se glazba i glazbenici. Iako mi danas jako odgovara mir koji imam u Velikoj Gorici, Zagreb mi je pružio životnu šansu i to se ne zaboravlja. U Velikoj Gorici inače živim u mirnom obiteljskom kvartu u neposrednoj blizini centra i sve mi je blizu. U Zagrebu sam prvo živjela u Zvonimirovoj ulici, a kasnije u njenoj okolici.

Kakvim pamtite vizure Zagreba, trgove, tržnice, kazališta, kina?

Na tržnice uglavnom ne idem, jer spavam dugo budući sam noćna ptica. Kino i kazalište posjećujem najčešće u Zagrebu. Kako ne vozim, nerijetko idem taksijem, ali i javnim prijevozom. Inače, rijetko sam i u kvartovskim kafićima jer nisam tip od sjedenja i ispijanja kavica po kafićima. Osim ako se ne radi o nekom ležernom poslovnom sastanku.

Volite životinje, posebice mačke?

Apsolutno! Obožavam mačke, ali i sve druge životinje. Imam dva prekrasna mačka – Woodyija i Muki. Brinem i o kvartovskim macama, imam i zimsku kućicu napravljenu za lutalice, a nekoliko sam ih već i spasila s ulice. Hranim i ptice i mogu reći da me životinje smiruju i itekako spašavaju od stresnih trenutaka.

 … Crnog mačka Woodyja ste i opjevali u pjesmi? O, Woody uvijek se trudi, da budem dobro da budem…

Da, pjesma je nastala spontano i ljudi su prilično dobro reagirali na nju. Svidjela im se. Woody zna nekad mijauknuti kad otpjevam u refrenu njegovo ime, a divan je mačak i morao je dobiti posvetu. U međuvremenu je došao Muki i sad je vrijeme da i njemu posvetimo pjesmu.

Kada su i kakve bile vaše prve pjesme?

Ah, roditelji kažu da sam se sa šest mjeseci uspavljivala gugutanjem i pjevanjem. Od malih nogu sam nešto glumatala i priređivala kućne nastupe. Skužili su moj talent za pjevanje u vrlo ranoj fazi, ali nisu me forsirali. Kada sam u 15-oj godini shvatila da je pjevanje moj poziv, počela sam raditi na tome da me se i primijeti.

Samostalni ste u svakom pogledu?

Da! Iza mene ne stoje lobiji, klanovi, interesne skupine, već ljubav i želja da tu ljubav prema pjevanju prenesem na druge. Pomalo sam »outsider« jer nisam ničiji projekt, beskompromisna sam i idem sporijim putem. Nekad je to kompliciranije, a nekada lakše. Sve se danas promijenilo na gore. Nećemo se lagati. Nekvaliteta caruje na svim poljima, površnost i neoriginalnost uzeli su maha. Uz čast iznimkama, ali one su često na margini.

Pjevate R&B, Soul, Funk. Kako i zašto, to je dio vaše duše?

To je glazba koju najbolje osjećam i interpretiram. Volim ja i alternativnu glazbu, electro… Volim i dobar groove i da me pjesma ponese i odvede u neke druge dimenzije.

Takve vas note čine osnaženom, sjetnom, otvorenom…? Gospel je isto dio vas?

Ivana Kindl: Hipersenzibilna sam i jaka istovremeno

Hipersenzibilna sam i jaka istovremeno. Umjetnička duša, pomalo neshvaćena. Gospela kojeg sam ja radila nema u ponudi toliko, jer više su zastupljeni crkveni zborovi u gospelu. Inače, htjela sam si ostvariti davnu želju za gospel koncertom, i drago mi je da svojedobno i jesam. Priznanje za odlično odrađen koncert stiglo je mi je i u obliku Porina, za taj koncert kojeg smo snimali i izdali u audio obliku. Ipak, iako volim gospel nisam vjernik u klasičnom religijskom smislu.

Spremate li nam još kakav gospel?

Ne, sad se orijentiram na nove pop pjesme i album.

Kakvim ocjenjujete protekli Zagrebački festival…? Tereza Kesovija je bila ljutita što »stariji« pjevači, dio povijesti ZG festa, nisu bili u prednjim redovima već tek u šestom…

Zbog pijeteta i poštovanja prema glazbenicima koji su obilježili taj festival, smatram da su trebali dobiti prve redove. Festival je bio odličan, prepun mladih nada. Izvodila sam na njemu izvrsnu pjesmu Mi u duetu s grupom Noa. Skupa ćemo snimati spot za tu pjesmu, a zatim u proljeće izlazi i solo singl, u planu je album, nastupi…

Ima li ih sada?

Trenutno ne nastupam već sam koncentrirana na onaj kreativni dio, ali planiram koncert u Zagrebu, jer već ga dugo nisam imala. Inače, kad smo toga, u Zagrebu su mi inspirativna mjesta Botanički vrt i Bundek.

A što mu je minus?

Gužve! One su najveći minus u Zagrebu! Definitivno bi trebalo nešto učiniti po tom pitanju. A kada je o ljudima riječ, njih ima svakakvih, ali sadržaja ne fali jer uvijek se nešto događa.

Treba li metropoli više mjesta sa živom svirkom?

Ima dosta mjesta sa živom svirkom i to je dobro, ali narodnjaci su uzeli maha, no vjerujem da će i to splasnuti jednom.

Gdje se mogu iščitati vaša glazbena uprizorenja?

Svoje koncertne aktivnosti objavljujem na društvenim mrežama, pa kada bude određeni koncert ili nastup, na vrijeme će svi biti obaviješteni.

Što na koncu Zagrebu nedostaje? Možda koje sklonište za životinje?

Sva sreća da postoje volonteri i udruge koji su na sebe preuzeli sav teret u spašavanju životinja nemalo i »uličara«, ali naravno da treba još skloništa i »no kill« azila. Gradovi bi mogli malo veći interes pokazati da se to stanje riješi. Zasad ostajem na dvije mačke, no nikad se ne zna!

Dobro se razumijete?

Totalni su mi relax. Kužim se sa životinjama i one mene prepoznaju i vole.