Imunološki zavod će postati uspješna tvrtka ili propasti

Imunološki zavod će postati uspješna tvrtka ili propasti

Nakon gotovo 120 godina postojanja Imunološki zavod se nalazi na ozbiljnoj prekretnici koja može donijeti potpuno ozdravljenje tvrtke ili njeno gašenje

Budućnost Zavoda je svakako u izgradnji novog pogona u nekoj od gospodarskih zona u Zagrebačkoj županiji, i to primjerenog postojećoj proizvodnji. Dakle, ništa megalomanski kako je to bilo planirano s tvornicom u Brezju, čija bi izgradnja koštala 160 milijuna eura. Imunološki se svakako mora maknuti iz Zagreba jer je to teoretski virusna i bakterijska bomba u središtu grada.

Jasminka Filipas

Zagrebački Imunološki zavod, najstariji proizvođač imunobioloških lijekova u ovom dijelu Europe, nekoć vrlo cijenjen ne samo u regiji nego i svijetu, već godinama životari jer se nije ulagalo u proizvodnju, istraživanje i otvaranje novih tržišta. Nakon gotovo 120 godina postojanja (osnovan je 1893. godine) nalazi se na ozbiljnoj prekretnici koja može donijeti potpuno ozdravljenje tvrtke ili njeno gašenje, ovisno o tome hoće li Vlada dati jamstvo za dobivanje sanacijskog kredita s kojim bi Zavod do kraja ove godine mogao postati zdrava tvrtka. O tome, ali i o nizu drugih pitanja, razgovarali smo s novim direktorom mr. Davorinom Gajnikom koji je s radom započeo 10. svibnja.

Kakvo ste stanje zatekli?

– Zatekao sam dug prema dobavljačima od 31 milijun kuna, te oko 30 milijuna kuna kreditnog zaduženja. Dug prema dobavljačima je samo glavnica, u to nisu uračunate kamate. Istovremeno potražujemo 17 milijuna kuna koje nam duguju veledrogerije, a koje su, budući da su u sustavu zdravstva, također u problemima.

Za što je kredit korišten?

– Riječ je o dva kredita: jedan je korišten za izradu idejnog projekta tvornice u Brezju od kojeg ćemo odustati jer je riječ o predimenzioniranoj investiciji za proizvodnju koju imamo. Drugi dio kredita odnosi se na pozajmicu AUDI-ja, s kojim sada dogovaramo da se taj dug pretvori u osnivački kapital te da se time poveća temeljni kapital Zavoda. Da bi to mogli provesti, moramo dobiti jamstvo Vlade za sanacijski kredit. Tek u sklopu sanacije možemo zatražiti povećanje temeljnog kapitala.

Koliko bi trebao biti „težak“ taj kredit?

– Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja još je lani izdala rješenje kojim se odobrava naše zaduženje od 43 milijuna kuna, uz državno jamstvo i na rok od šest mjeseci. Ako se to ne bi moglo vratiti, morao bi se napraviti sanacijski program. Kada sam dolazio na ovo radno mjesto, donio sam novu sistematizaciju radnih mjesta koja pokazuje da je oko 150 ljudi viška.

Koliko je trenutačno zaposlenih?

– Na današnji dan zaposleno je 323 radnika. Naša trenutačna proizvodnja ne može hraniti sve zaposlene i to je razlog zašto idemo u smanjenje broja zaposlenih. Nažalost, Zavod ima višak zaposlenih već 10, možda i 15 godina, i umjesto da se radila sanacija te da su se stvarali preduvjeti za ozdravljenje tvrtke, broj zaposlenih je ostajao isti. Već prvog dana obavio sam razgovore i s rukovodiocima pojedinih odjela i sa sindikatima, i svima sam rekao da smo mi od 10. svibnja u sanaciji. Izrađen je plan zbrinjavanja radnika, a prvih 34 koji imaju uvjete za odlazak u mirovinu već je prihvatilo otpremnine i potpisalo odlazak. Gledamo zaista da odlazak bude što humaniji, premda to otkaz sam po sebi nije. Dio radnika morat će dobiti otkaz, naravno uz isplatu otpremnine.

Kolike su otpremnine?

– Prema kolektivnom ugovoru koji Zavod ima i koji je odavno istekao, otpremnina se računa po formuli pola bruto plaće puta godine staža. Znači, ovisi o godinama staža i plaći koju je radnik imao. Moram naglasiti da je sa 1. lipnja iz Zavoda otišlo 80 ljudi, a u proizvodnji se to uopće ne osjeti. To dovoljno govori o sistematizaciji radnih mjesta koju sam zatekao.

Što sve zapravo danas proizvodite, u kojem obujmu i gdje to plasirate? Koliki je godišnji prihod Zavoda?

– Radimo virusna i bakterijska cjepiva te krvne derivate, s tim da je proizvodnja bakterijskih cjepiva vrlo mala. Još uvijek izvozimo u Vijetnam, Kazahstan, Rusiju, Bosnu i Hercegovinu…, a godišnji prihod je oko 90 milijuna kuna. Dakle, imamo izvoz, ali je on puno manji nego što je nekada bio jer Zavod nema dobru proizvođačku praksu. Zbog toga nam dozvole produljuju samo na godinu dana, a svi natječaji se baziraju na tri ili pet godina. U takvim uvjetima ne možemo ozbiljno konkurirati na tržištu i zato će više od pola sanacijskog kredita otići u poboljšanje uvjeta proizvodnje. Uglavnom se radi o prostornim uvjetima, tj. čistoći, određenoj temperaturi i kakvoći zraka u prostoru koja je nužna za takvu proizvodnju.

Mislite li da će Vlada dati jamstvo za kredit?

– U jednom dijelu Zavod ima stratešku važnost za Hrvatsku, u krvnim derivatima. Naime, nije uobičajeno, ja barem ne znam ni za jedan takav primjer, da se krv odnosno plazma uvozi iz druge zemlje. U tom je dijelu Hrvatska vrlo „čista“ jer veći dio potencijalnih davatelja krvi nema bolesti poput hepatitisa ili AIDS-a. Važno je da zemlja plazmu svojih građana ponovo daje svojim građanima u svrhu liječenja. Uz to, imamo još jedan vrlo potentan proizvod koji nemaju sve europske zemlje, a to je protuotrov za ugrize zmija. S obzirom na sve ovo, kao i na činjenicu da trenutačna zaduženost nije veća od godišnjeg prihoda te da uz pametnu sanaciju možemo i povećati proizvodnju i izvoz, vjerujem da će Vlada odobriti jamstvo za kredit.

A ako to ipak ne učini?

– Onda ja već u srpnju više neću biti direktor, dat ću ostavku. Besmisleno je da ostajem jer Zavoda bez sanacije više neće biti, a ja ne želim ostati tu da bih vodio stečaj. Eventualno mogu proglasiti stečaj i otići. U suprotnom, ova tvrtka već do kraja ove godine može biti zdrava tvrtka.

Podrazumijeva li sanacija i rješavanje problema s Novartisom, tj. dug prema njemu od 20 milijuna kuna?

– Imunološki je, podsjećam, na zahtjev bivše vlade ugovorio isporuku cjepiva za „svinjsku gripu“ i preko nas je išao ugovor za Srbiju. I jedna i druga država su poslije odustale od tog cjepiva, a obveza prema Novartisu je ostala nama. Što se tiče Hrvatske, mi smo gotovo na nuli jer smo dio financijskog potraživanja Novartisa „prebili“ s kupnjom i plasmanom njihovog cjepiva protiv sezonske gripe od 2010. do ove godine. Još bi nam trebalo jedno takvo razdoblje, tj. ugovor na tri godine da se financijski poravnamo. Srbija nije ispunila svoju obvezu u tom dijelu. Prošli su tjedan bili ljudi iz Novartisa na razgovoru i dogovorili smo to i za buduću suradnju. Nadamo se da ćemo se izvući iz te komplicirane situacije bez plaćanje odštete ili nekih drugih financijskih obveza.

To je u svakom slučaju bila štetna odluka. Zašto za to nitko nije odgovarao?

– Ne mogu reći da je to bila štetna odluka Uprave Zavoda jer je ona dobila nalog od Vlade. No sigurno je da je Zavod ostao na vjetrometini i snosi štetu zbog krive odluke Vlade.

[infobox title=”Rekli ste da odustajete od gradnje tvornice u Brezju. Zašto, i planirate li možda proizvodnju premjestiti na drugu lokaciju?” align=””] – U urbanoj sredini poput Brezja ne grade se tvornice takvog tipa. Osim toga, tamo nema pročistača, tek se ovih dana postavlja kanalizacija… Budućnost Zavoda je svakako u izgradnji novog pogona u nekoj od gospodarskih zona u Zagrebačkoj županiji, i to primjerenog postojećoj proizvodnji. Dakle, ništa megalomanski kako je to bilo planirano s tvornicom u Brezju, čija bi izgradnja koštala 160 milijuna eura. Imunološki se svakako mora maknuti iz Zagreba jer je to teoretski virusna i bakterijska bomba u središtu grada. Dakle, moramo otići u područje gdje ima malo ljudi i zato bi izgradnja pogona u nekoj industrijskoj zoni bila idealna. Za trenutnu proizvodnju dovoljno bi bilo izgraditi pogon od 2000 do 3000 kvadrata. Sadašnje prostore, koji su pogodni za proširenje obližnje bolnice, Zavoda za javno zdravstvo ili Medicinskog fakulteta, ponudili bismo na prodaju tim ustanovama.[/infobox]

Je li Genera, tj. odvjetnik Marijan Hanžeković i dalje zainteresiran za dokapitalizaciju Zavoda, i ima li drugih zainteresiranih?

– Genera je odustala od suradnje, ali ima dosta zainteresiranih tvrtki iz inozemstva, primjerice iz Malezije, Indije… S obzirom na proizvodnju, možemo se dijeliti u najmanje dvije cjeline: krvne derivate koji bi ostali u vlasništvu Hrvatske, te proizvodnju cjepiva za koju postoji više kombinacija. Naime, nije nužno da cjepiva budu u većinskom hrvatskom vlasništvu. Tu se može dogovoriti ili osnivanje zajedničke tvrtke ili ulog naših virusa – s tim da bi virusni soj uvijek ostao hrvatski – u tvrtku potencijalnog ulagača koji bi izgradio tvornicu, te dao novac za ispunjavanje svjetskih standarda u proizvodnji i drugo. Postoji potreba za vrstama cjepiva koje proizvodimo, ali tvrtku prvo treba postaviti na noge, onda može biti i „dobra udavača“.

Negativna kampanja napravila štetu Zavodu

– Nakon što je dio radnika pokrenuo negativnu kampanju u medijima, tvrdeći da se Zavod želi zatvoriti kako bi se rasprodale vrijedne nekretnine, Zavod se našao u dodatnom problemu. Naime, kako je rekao Gajnik, dobavljači im više ne daju robu ako prethodni dugovi nisu plaćeni, a za nove narudžbe traže avansno plaćanje. Naravno, to je u situaciji u kojoj se Zavod nalazi samo dodatno otežalo poslovanje. (privredni.hr)