“Imunološki će biti privatiziran ako ga preuzme Visia Croatica”

“Imunološki će biti privatiziran ako ga preuzme Visia Croatica”

Karlo Jurak: Članovi Radničke fronte mnogo su sudjelovali u tome da se problem Imunološkog javno aktualizira i iznosi, no zbog netransparentnosti inicijative i opravdane sumnje u njihove namjere ne podržavamo Visiu Croaticu. U tom se slučaju ne radi o tome da narod preuzima Imunološki zavod kao što nam se želi predočiti. Tu tvrdnju dokazuju neke sumnjive radnje koje su isplivale na površinu

Razgovarala: Ivona Conjar

Radnička fronta nedavno je osnovana politička stranka kojoj je cilj korjenita promjena u cjelokupnom društvu, prvenstveno ekonomskog kapitalističkog sustava uvođenjem demokratskog socijalizma. Uoči Međunarodnog praznika rada o njihovim planovima, ali i aktualnim pitanjima poput preuzimanja Imunološkog zavoda, rada sindikata i Udruge Franak te o grčkoj Syrizi s kojima ih često uspoređuju, razgovarali smo s jednim od njihovih članova – Karlom Jurakom.

Kako je nastala Radnička fronta?

Karlo Jurak

Karlo Jurak

Radnička fronta nastala je prije nekih godinu dana, početkom svibnja prošle godine. Prvo smo neformalno okupili nekoliko aktivista koji su ranije već pokušali napraviti partiju u suradnji s nekim borbenim sindikalistima. Nakon toga se počela stvarati baza da bi nam se krajem prošle i početkom ove godine dosta povećao priljev novih članova, a to je rezultirao registracijom inicijative kao političke stranke.

Zašto smatrate da nam je u Hrvatskoj potrebna takva politička stranka?

Smatramo da je potrebna barem jedna stranka poput Radničke fronte jer se od postojanja Hrvatske nije pojavila niti jedna prava lijeva opcija, sve su to bili pokušaji, hibridi ili lažne ljevice poput vladajućeg SDP-a. Okupili smo se jer smatramo da lijeva opcija mora imati antikapitalistički element u sebi.

Tvrdite da su kapitalizam i takozvano „slobodno tržište“ usmjereni protiv radnika i većine društva. Što je po vama alternativa?

Po nama je alternativa demokratski socijalizam 21. stoljeća. Dakle, nije riječ o nikakvim anakronim ostavštinama realsocijalističkih uređenja proteklog stoljeća, iako je i u njima bilo dosta dobrih i loših stvari iz čega treba učiti i graditi novu lijevu socijalističku snagu. Društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju i proizvodnja za društvene potrebe treba zamijeniti stihiju tržišnoga gospodarstva i privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, jer se u potonjem slučaju stvara za profit i on je pokretač svih društvenih procesa, pa onda imamo slučaj ekstremne ekonomske nejednakosti.

“Praznik rada kod nas se pretvorio u praznik graha i političkog cirkusa. S jedne strane trebamo se podsjetiti na radničke borbe, a s druge istaknuti probleme radnika i nezaposlenih. I nezaposleni su radnici, a nemaju posla mahom zato što je Hrvatska deindustrijalizirana i opljačkana. Kod nas se želi izbrisati radnike čak i iz diskursa – pretvoreni su u `djelatnike´, što je simbolički čin”

Raste li ideja demokratskog socijalizma u Europi?

Ideja demokratskog socijalizma dakako je u razvijanju, no odmah moram naglasiti da većinu europske ljevice uopće ne smatramo ljevicom. Nešto „ljevije“ stranke poput španjolskog Podemosa i grčke Syrize nisu socijalističke partije, imaju umjereni ekonomski program koji je u ovim okvirima neoliberalnog kapitalizma veoma radikalan, ali on de facto to nije. One idu u smjeru reforme kapitalizma i stvaranja opet nekog oblika socijalne države prema Keynesijanskom modelu.

Programi i ciljevi Radničke fronte najsličniji su slovenskoj Združenoj levici i oni primjerice jesu radikalniji od Syrize o kojoj se najviše govorilo. Znači, nisu za povratak nekog oblika kapitalističke države blagostanja za koju i mi smatramo da nije moguća ovim uvjetima. Takvo uređenje bilo je moguće svojedobno nakon Drugog svjetskog rata i u tadašnjim okolnostima.

Nedavno se održao, za hrvatske prilike, relativno velik prosvjed Udruge Franak i blokiranih. Smatrate li da u Hrvatskoj dolazi do barem malih promjena u pogledu na kapitalizam i uloge banaka u njemu?

Djelomično se promijenila svijest o kapitalizmu, no opet se ne povlači glavna stvar u slučaju franak. I dalje se samo razmišlja o tehničkim rješenjima u smislu trenutnih vatrogasnih mjera. Mi ne smatramo da je stvar samo u tome, jasno da je u ovom trenutku važno spasiti ljude od dužničkog ropstva, no postavlja se pitanje kako promijeniti stvari na duge staze. A to se može jedino iskorakom iz trenutnog sistema u kojemu su banke privatne i vode se logikom maksimizacije profita.

Potrebna nam je nacionalizacija banaka, da se one upregnu u razvoj privrede. Banke naše ljude kreditiraju dajući im potrošačke kredite za automobile i nekretnine, a novac odlazi u zemlje matice. Još jedna važna stvar koja bi dijelom riješila problem je ukidanje valutne klauzule, jer se zadužujemo u valuti u kojoj ne trošimo, što nema smisla, i štetno je za društvo u cjelini. To jesu radikalni potezni no oni jedini mogu dugoročno koristiti.

Što donosi mogući sporazum TTIP protiv kojeg se prosvjedovalo u cijelom svijetu?

TTIP je trgovinski sporazum oko kojeg se sve više budi svijest i kod nas. Uz liberalizaciju tržišta, donosi slobodan protok robe vrlo sumnjivog podrijetla poput GMO hrane, njime će doći do razbijanja zaštitnih barijera kao i ekoloških standarda, smanjivanja radničkih prava jer sporazum ima tendencije onemogućiti kolektivne ugovore. Također se omogućava da korporacija tuži državu ako radi protiv njenih interesa, to je tzv. ISDS mehanizam. Dakle, nastupila bi liberalizacija i deregulacija s ciljem što veće zarade multinacionalnih korporacija.

To su samo vidljive posljedice sporazuma no moramo znati da se on donosi u kontekstu nužnosti okrupnjavanja američkog i europskog kapitala zbog konkurencije prema kineskom kapitalu i zemljama BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika). Osim toga, nije samo stvar u tome da će jeftina roba preplaviti tržište i da će se smanjiti ekološki standardi, već taj sporazum na duge staze vodi privatizaciji onoga što je kod nas još javno ili polujavno poput zdravstva i obrazovanja. Zagovornici TTIP-a će reći da sporazum ruši cijenu robe, što je točno, ali radna snaga je također roba pa ruši i njezinu cijenu, povećava konkurenciju među njima i stvara armiju nezaposlenih.

Smatrate da će onda doći do potpisivanja tog sporazuma?

Jako je teško predviđati, međutim, ako se i dalje neće raditi na ovakvim pritiscima odozdo, koji kod nas nisu toliko veliki kao u zapadnim zemljama, sve je moguće. Bitno je osvijestiti ljude o tom sporazumu, a kod nas dosta ljudi o tome ne zna mnogo.

Kako komentirate rad hrvatskih sindikata, kada vidimo da ništa konkretno ne postižu za male radnike?

Hrvatski sindikati u većoj mjeri nisu iznjedrili neke velike promjene u našem društvu, no ima raznih sindikata. Ima i onih borbenijih poput Novog sindikata ili Tehnosa, sindikata HEP-a, čiji su ljudi i u našim redovima. Važno je napomenuti da sindikalna borba ostaje uglavnom na borbi za veće nadnice i skraćenje radnog vremena, a tu se jako teško pronalaze uzroci zbog čega radnik ima tako nisku plaću ili dugo radno vrijeme. Razumljivo je da im je jako teško nadići te okvire sustava i generirati neku konkretnu dugoročnu promjenu.

Prava radnika su sve manja, a to više nije novost. No kako stvari mogu biti još gore dokazalo je nedavno poligrafsko ispitivanje zaposlenika jedne istarske tvrtke. Koja je budućnost običnog radnika?

To je naša realnost, poligrafsko ispitivanje je samo jedna od metoda kojim kapitalisti ugnjetavaju radnike čime se drastično umanjuju radnička prava te se ona eksplicitno krše. Zakon stoji iza kapitalista, kapital iza zakona, a to je sprega koja omogućuje da se na našoj političkoj sceni uglavnom vrte isti akteri. U krizi, u kakvoj smo mi sada, kapitalist pokušava osigurati profit te pobijediti u konkurentskoj borbi s drugim kapitalistom, i naravno da se onda radnička prava umanjuju. No stvar je strukturne naravi, a ne u tome što je možda pojedini kapitalist nemoralan, zato je nužno promijeniti cijeli sistem, ne samo pojedinca koji opstaje u njemu.

Cilj Inicijative Visia Croatica je da narod preuzme Imunološki zavod. Odgovara li to vašem viđenju potrebnih promjena?

Naši članovi mnogo su sudjelovali u tome da se problem Imunološkog javno aktualizira i iznosi, no zbog netransparentnosti inicijative i opravdane sumnje u njihove namjere ne podržavamo Visiu Croaticu. U tom se slučaju ne radi o tome da narod preuzima Imunološki zavod kao što nam se želi predočiti. Tu tvrdnju dokazuje činjenica da su nakon ulaska u proces odmah na površinu isplivale neke sumnjive radnje, na primjer skrivanje imena ulagača zbog čega pretpostavljamo da rade veoma netransparentno. Ne možemo znati tko su ti ljudi i raspolažu li oni možda s rizičnim kapitalom. I ovdje se radi o privatizaciji jer se Imunološki pretvara u neki oblik dioničkog društva, a podsjetimo da se radi o zavodu koji raspolaže biološkim oružjem, kako je rekla njihova sindikalna povjerenica. On neće biti u državnom vlasništvu, već u interesu privatnih aktera koji su se udružili u dioničko društvo, pa je Imunološki opet po tome prepušten stihiji. To je vrlo važno i to treba razlikovati.

Podržavate li Živi zid, odnosno njihov program i akcije sprječavanja deložacija?

Ne podržavamo Živi zid zbog toga što ih smatramo jednom lažnom antisistemskom strankom. Prva stvar je što su teorijski veoma neartikulirani, jednom prilikom je Ivan Sinčić izjavio kako su oni transideološka stranka. Po nama je to glupost jer je svaki pogled na svijet koji vodi određenoj praksi koju Živi zid ima već neka ideologija. Radi se o najobičnijim tlapnjama. Najviše se orijentiraju na jedan uski segment ekonomskih pitanja, odnosno monetarnu politiku, ali to su također ideološka pitanja. Ideologija nisu samo ustaše, partizani ili gey prava što se nama uporno podmeće, dok se ekonomska pitanja postavljaju kao stvari za ekspertizu. No to nije tako. I ekonomska pitanja su ideološka pitanja također.

RF_protiv_kapitalizma

Druga stvar je što kod onih kojima prijeti deložacija moramo pogledati i drugu stranu, nerijetko se tu pojavljuju razni špekulanti, koji su se jedno vrijeme htjeli okoristiti tržištem nakon čega su se naglo osiromašili. Osim toga, Živi zid je onima kojima su kao htjeli pomoći pri sprječavanju deložacije često napravili upravo suprotno, nanijeli su im štetu jer su obitelji trebale plaćati troškove ometanja deložacije. Ne podržavamo ih jer pokazuju da nemaju ništa protiv kapitalizma kao sistema kada tvrde da banke rade protiv kapitalista i radnika, no mi smatramo da bankari i kapitalisti zajedno rade protiv radnika. Dakle, u suštini, oni čine klasnu harmonizaciju između radnika i kapitalista.

Nedavno su Radničku frontu nazivali hrvatskom Syrizom, no nakon nekoliko mjeseci njihove vlasti ne vidimo neke velike promjene u Grčkoj. Mnogi ih danas nazivaju populistima i idealistima?

Nakon dolaska Syrize na vlast u Grčkoj mediji su pratili njihove poteze, poput ponovnog zapošljavanja čistačica koje su bile otpuštene zbog mjera štednje. To su bili progresivni potezi, a onda se naglo prestalo govoriti o tome dok Grčka opet nije počela pregovarati s europskom trojkom. To je dijelom točno jer su se postavili dosta kompromisno, no ono što nismo čuli u našim medijima je da se bave poreznom politikom kako bi oporezivali oligarhe, koji su pandan našim tajkunima. To nećete vidjeti u našim medijima, a znam iz prve ruke da je porezna reforma jedna od glavnih tema u Grčkoj.

No opet ću ponoviti da Syriza nije radikalna stranka pa se ne može očekivati da će napraviti socijalističku revoluciju, a jedan od razloga je što su još uvijek osamljeni u Europi. Potrebna je internacionalna povezanost za tako velike korake. Ipak, na neki način je Radnička fronta jedina stranka u Hrvatskoj s kojom Syrizu možemo usporediti.

Smatrate da ćete nakon predstojećih izbora postati parlamentarna stranka?

Izlazimo na izbore jer nas to može dosta promovirati, parlamentarnu borbu treba iskoristiti, ali ne kao cilj kao što je slučaj u ostalim strankama koji bi ušli u parlament i trgovali mandatima. Mi gledamo na parlament kao jedno od sredstava borbe u društvu. Prije svega, za raspirivanje klasne borbe u društvu.

Kako se financirate?

Financiranje nam je naravno problem, jer nam kapitalisti ne pomažu kao vodećim strankama kojima omogućavaju skupu kampanju. Financiramo se iz članarina, možemo očekivati poneke donacije no budući da kao inicijativa postojimo tek godinu dana rano je za neke velike promjene ili očekivanja po tom pitanju.

Smatrate li da u ovom trenutku možete pokrenuti tako velike promjene koje planirate u programu stranke?

Svjesni smo da se takve stvari ne događaju preko noći. Sve ostalo bi bio avanturizam. RF, međutim, ima i minimalan i tranzicijski program. U prvoj fazi treba raspiriti klasni problem u društvu kroz povećanje prava radnika, javno obrazovanje i zdravstvo, kao što i piše u našim zahtjevima te onda krenuti u sve radikalnije mjere kojima se ekonomija postavlja na drugačije temelje nego što su postojeći. Nema ni nacrta iz glave koji se može nametnuti kao gotovo rješenje. Sve je u praksi i odgovarajućem historijskom momentu. Ali prije, i iznad svega, u tome da radnici i obespravljeni uzmu uzde svoje sudbine u vlastite ruke. Jer čovjeka u konačnici ne oslobađa nijedan vođa, ni jedna partija, već čovjek sam.

RF_radnici_djelatniciBliži nam se Praznik rada. Koliko ima smisla obilježavati taj dan u državi gdje vlada nezaposlenost, iseljavanje mladih intelektualaca i deložiranje obitelji s djecom?

Upravo zbog toga smatramo da ga trebamo obilježavati jer Praznik rada nije dan odmora nego dan otpora. On se kod nas pretvorio u praznik graha i političkog cirkusa. S jedne strane trebamo se podsjetiti na radničke borbe, a s druge istaknuti probleme radnika i nezaposlenih. I nezaposleni su radnici, a nemaju posla mahom zato što je Hrvatska deindustrijalizirana i opljačkana. Kod nas se želi izbrisati radnike čak i iz diskursa – pretvoreni su u „djelatnike“, što je simbolički čin – valjalo je ogaditi sve što podsjeća na vrijeme bivše Jugoslavije, na vrijeme kad su radnička prava bila na znatno višem nivou nego danas. Prvom maju treba vratiti njegov suštinski sadržaj.