Ima li nade za nas?

Ima li nade za nas?

Dok se ozbiljni političari i ustrojene države bave državničkim poslovima, energetskim planiranjem unaprijed 50 godina i procjenom obrambenih rizika mi se bavimo političkim podmetanjima i sitnim kokošarenjima. I to ne samo na državnoj već i na lokalnim i gradskim razinama

Žarko Delač

Žarko Delač

Žarko Delač

Nedavno završeni izbori u susjednoj Bosni i Hercegovini i Njemačkoj te referendum u Mađarskoj jasno pokazuju u kojem se smjeru kreće ili bolje rečeno kakva je politička situacija u Europi. Nacionalne podjele sve su izraženije i svi se okreću svojim korijenima vodeći u prvom redu brigu o vlastitim interesima. Stoga je izjava jednog profesora s Fakulteta političkih znanosti, koji je predložio naseljavanje velikog broja imigranta i izbjeglica na naša pusta sela i krajeve vrlo upitna.

Pojednostavljeno, svodi se na promjenu nacionalne strukture i pustoš do koje je došlo uslijed iseljavanja velikog broja Hrvata koji su otišli trbuhom za kruhom želi se nadomjestiti pridošlicama druge kulture, vjere i običaja. Znači li to kako pripremamo teren i uključujemo se u dobro organiziranu akciju u našem okruženju koja se manifestira u namjenskom otkupu kuća i zemljišta u prvom redu na Jadranskoj obali i u susjednoj BiH? Ili je riječ samo o pojedinačnim akcijama na koje službena politika nema odgovora jer se posljednjih godinu dana bavi sama sa sobom i trakavicom oko sastavljanja hrvatske vlade, podjelama resora i provedbi određenih jamstava.

No na temelju svega možemo ipak zaključiti kako se radi o legaliziranoj i otvorenoj političkoj trgovini koja samo može dodatno devastirati hrvatsko gospodarstvo, produbiti liberalna društvena kretanja i smanjiti kapacitete nacionalne države.

Hrvatska kao poligon za pranje sumnjivog novca

Stoga nije čudno kako smo i nadalje poligon za pranje novaca i sumnjivih privatizacija poput željezara, Haludova, Imote, IGH i sličnih poduzeća čiji vlasnici odjednom netragom nestaju, a radnici ostaju bez plaća. Slični nam se propusti događaju i na vanjsko političkom planu pa na poteze u našem okruženju samo lakonski reagiramo i pojedinačno kritiziramo jer nemamo sustavnu i dugoročnu političku i gospodarsku strategiju. I tako dok se ozbiljni političari i ustrojene države bave državničkim poslovima, energetskim planiranjem unaprijed 50 godina i procjenom obrambenih rizika mi se bavimo političkim podmetanjima i sitnim kokošarenjima. I to ne samo na državnoj već i na lokalnim i gradskim razinama.

Najnoviji je u nizu slučaj gradonačelnika Velike Gorice koji u potpunosti razotkriva princip i način rada lokalnih političara ili kako ih često nazivamo šerifa. Zakon o lokalnoj upravi i samoupravi pokazao se u praksi nažalost potpuno promašen uzimajući u obzir dobivene ovlasti izabranih političara koji samo slijede negativne navike i običaje naših ljudi. U stvari zakon možda i nije loš, ali su sankcije i kontrolni mehanizmi u potpunosti zakazali. Stoga nije čudno kako se takav stil i obrazac ponašanja iz baze širi i na državne poluge vlasti što je osnovni uzrok svih naših problema i poteškoća.

Pojedinci su vjerovali kako će se to promijeniti političkom ulogom donedavnih aktivista, a sada članova parlamentarne stranke. No već na početku političkog djelovanja demantirali su ih svojim aktualnim potezima, nesuglasicama i trvenjima. Dovoljno da se čovjek nakon svega zapita Ima li stvarno nade za nas?