(Foto: Ilustracija)
Sada je pravo vrijeme da se trgnemo i započnemo s pitanjima što smo danas korisno napravili, jesmo li posvetili dovoljno pozornosti našim najbližima, imamo li načina da nekome pomognemo ili da zajedno korisno provedemo vrijeme
Žarko Delač

Žarko Delač
Naučeni svakodnevno na crne vijesti oguglali samo pomalo na ljudske patnje i strahote, a kamoli na mučenje životinja ili uništavanje flore. Stoga vijest o klanju i stavljanje na tržište mesa i mesnih prerađevina bolesnih krava u Poljskoj ne unosi više javnosti potreban znak za uzbunu i reakciju. Uglavnom se može primijetiti ravnodušnost i čuti komentare da je ionako sve zagađeno, otrovano. Smrznuto meso slične kvalitete godinama uvozimo iz Argentine, čak i naši seljaci pospješuju tov svinja injekcijama i mineralnim gnojivima. Stoga i nije čudno kako i današnji trendsetteri teško mogu privući pozornost samo dobrom glumom, pjesmom ili odjevnom kreacijom. Bez skandala ili ekstravagantnog ponašanja njihova je medijska pozornost u startu smanjena.
Znaju to i političari pa su pojedinci nažalost samo tako izgradili trenutačni imidž, ali ipak srećom nisu i neće političke karijere. Za sve te pobornike nelegalnih, nemoralnih i neljudskih aktivnosti glavni su opijum i poticaj za djelovanje ambicije, zarada, moć i blještavilo reflektora. S druge strane, svjedoci smo sve većeg broja vlasnika žutih knjižica, zadrtih ovisnika o alkoholu, drogi, pedofiliji i sličnim opijatima koji postaju sve više agresivni i opasni po okolinu. Je li rješenje uvođenje videonadzora i zaštitara u bolnice kako bi se tome stalo na kraj? Naravno kako nije, jer i ovlašteni predstavnici reda imaju velike probleme sa smirivanjem ovakvih osoba. Preostaje jedino trajna, stručna i medicinska skrb za sve one koji su pokleknuli pred životnim problemima ili su nažalost hendikepirani.
Život u materijalnoj fikciji
S druge strane, veći su problem inteligentni i zloćom opterećeni naši sugrađani koji razmišljaju samo o sebi i svojim kratkotrajnim užicima. Oni ili nisu pročitali ili jednostavno žele zaboraviti riječi iz Biblije koje su svima nama upućene poput Božjih zapovijedi, smrtnih grijeha ili djela milosrđa, a koje bi u velikoj većini rimokatoličkom hrvatskom stanovništvu trebale biti poznate. Živeći u svom svijetu i materijalnoj fikciji predstavljaju opasan segment društvenog uređenja koji je teško detektirati a kamo li eliminirati. Stoga bi svi trebali dobro naćuliti uši, a svaku primljenu informaciju rasvijetliti s više strana kako bi koliko-toliko mogli doći do istine.
Dakako, to u moru informacija i dezinformacija, fotomontaža, lažnih SMS-ova, Facebook profila ili e-mailova nije lako. No to ne znači da se treba prepustiti beznađu i prihvatiti situaciju koja nam se svakodnevno servira. Stoga kao što je nedavno jedan naš sugrađanin izjavio kako za zdrav život treba tjelesno vježbati čime je izazvao neviđenu viralnu popularnost nije loše dodati i potrebu za mentalnim vježbanjem. Intelektualno razgibavanje moždanih vijuga u sinergiji s fizičkim vježbanjem jedina je garancija i zalog za svjetliju i bolju budućnost koju svi želimo. Stoga je pravo vrijeme da se trgnemo i osim vježbe započnemo s pitanjima što smo danas korisno napravili, jesmo li posvetili dovoljno pozornosti našim najbližima, imamo li načina da nekome pomognemo ili da zajedno korisno provedemo vrijeme.
Ne kužim čemu pridavati tolku pozornost jednom starijem građaninu (neću reć i gospodinu) koji blebne takvu glupost koja onda još postane hit. To je samo pokazatelj jadnog stanja našeg društva i mentalnog sklopa u Hrvata. Što veća glupost, tim veća popularnost. Spomenuti pojedinac je sretan valjda i zbog genetike da je zdrav. A dali se rak, multipla skleroza itd liječe vježbanjem? Ima i sportaša i aktivnih ljudi koji se zdravstveno raspadaju po šavovima. Podsjeća me na jednog samozvanog liječnika koji sve liječi visokim dozama vitamina C. Da čovek zaplače.
Opet ista priča: nije čovjek kriv što je bolestan, ali je kriv ako ništa nije napravio u korist svoga zdravlja. Bolesti treba preventirati, koliko god je to moguće. To znači biti odgovoran i prema sebi i prema ljudima oko sebe, da ne kažem odgovoran prema društvu.