Igračke koje razaraju dječji svijet umjetnom inteligencijom

Igračke koje razaraju dječji svijet umjetnom inteligencijom

Washington Post piše kako stručnjaci za igre također smatraju da te »pametne igračke« mogu biti vrlo loše za djecu. Oni tvrde da bi takve igračke mogle smanjiti djetetovu maštovitost u igri, ali i potaknuti čitav niz negativnih obrazaca ponašanja u djece

Prema najavama američkih medija u studenom će se na policama trgovinama igračaka diljem SAD-a pojaviti vrlo kontroverzna Mattelova lutka Hello Barbie (Stop lutki koja prisluškuje djecu, ZG-magazin, 13. ožujka 2015.) po cijeni od 74,99 dolara. Za taj novac, dijete će dobiti lutku koja primjenjuje umjetnu inteligenciju i komunicira s djecom na način da je konstatno, putem bežične internetske veze, povezana s računalnim poslužiteljem tvrtke Mattel. Lutka ima mikrofon koji sluša djetetove riječi i nakon toga formulira svoje odgovore. Lutka je već kod nekih zabrinutih roditelja dobila nadimak »prisluškivačica«.

Tako će npr. na djetetovo pitanje »Hoćeš li se igrati?« Barbie ponuditi jedan od 8.000 odgovora koje ima na raspolaganju i simulirati razgovor predviđanjem tipičnih djetetovih odgovora. A tu je i jedan »džoker« odgovor koji funkcionira kada Barbikin rječnik postane nedostatan: »Stvarno? Nema šanse!«. Znanstvenici bi ovakvu interakciju djeteta i »inteligentne« lutke mogli nazvati i Turingovim testom. No za razliku od klasičnog Turingovog testa, djeca ovdje ne pokušavaju shvatiti krije li se iza pruženih odgovora ljudsko biće ili ne. Ona se ovdje jednostavno upuštaju u razgovor s predmetom iz njihove mašte koji raspolaže s umjetnom inteligencijom. Ne bi li djelovala što uvjerljivije Hello Barbie pamti prijašnje djetetove odgovore pa će se sjetiti ako dijete ima braću, sestre, kućnog ljubimca, kao i kada su se posljednji put igrao zajedno.

No pored Hello Barbie, na tržištu bi se u prosincu ove godine mogla pojaviti još jedna igračka zasnovana na sličnom principu – zeleni dinosaur nazvan jednostavno Green Dino, tvrtke CogniToys iza kojega će, međutim, stajati IBM-ovo superračunalo Watson te će se djeca moću upustiti u »stvarni« razgovor s dinosaurom.

Razgovor sa superračunalom

Zeleni dinosaur će za cijenu od 119,99 dolara djeci ponuditi pristup kognitivnim mogućnostima računala Watson.

Dijete tako može pitati dinosaura »Koliko je udaljen Mjesec‹« ili »Što je brzina svjetlosti?«, a Watsonova umjetna inteligencija će nakon obrade pitanja odgovor prilagoditi u skladu djetetovom dobi i stupnjem razvoja. Ispada kako kupci ove igračke dobivaju pratioca koji može sudjelovati kao natjecatelj na zahtjevnom televizijskom kvizu.

Tako nam se, u skladu sa zaključom koji je autorica Sherry Turkle iznijela u knjizi Sami zajedno, događa »robotički trenutak«. U svojoj novoj knjizi Reclaiming Conversation: The Power of Talk in a Digital Age (ugrubo prevedeno: Povratak razgovora: Moć razgovora u digitalnom dobu) Turkle je ustvrdila kako mi više niti ne očekujemo da inteligentni strojevi djeluju posve »ljudski«, ali nam oni to mogu nadoknaditi na različite načine. »To ne znači da smo doista izumili strojeve koji nas vole ili kojima je stalo nam na bilo koji način i u bilo kojem obliku«, kaže ona, ali »mi smo spremni vjerovati da oni to čine«. »Mi smo spremni na njihovu igru«, zaključuje.

Naravno, činjenica da se radi »samo o igračkama« ne znači da ne treba uzeti u obzir neke ozbilje probleme koji se tu otvaraju. Hello Barbie igračka, primjerice, već je privukla negativnu pozornost nekih roditelja koji tvrde da igračka krši pravo na privatnost djece mlađe od 13 godina, a to je nešto s čime se Mattel (jasno) ne slaže.

Washington Post piše kako stručnjaci za igre također smatraju da te »pametne igračke« mogu biti vrlo loše za djecu. Oni tvrde da bi takve igračke mogle smanjiti djetetovu maštovitost u igri, ali i potaknuti čitav niz negativnih obrazaca ponašanja u djece. Ovakve igračke razaraju sve što čini ljude posebnima i zamjenjuju ljudski svijet senzorima, računalnim poslužiteljima, softverima i algoritmima. No djeca su premala da bi to sama shvatila. (Pripremio: B. Jagačić)