Igor Čatić: Obrazovanje bi se trebalo temeljiti na Strategiji razvoja Hrvatske koju još uvijek nemamo

Igor Čatić: Obrazovanje bi se trebalo temeljiti na Strategiji razvoja Hrvatske koju još uvijek nemamo

»Strateški je neprihvatljivo uvođenje obvezne informatike u osnovnu školu. Radi se o formativnim godinama. Kao glavni razlog navodi se kreativnost, rješavanje zadataka. Nema istraživanja koja pokazuju opravdanost toga. Upravo suprotno. Strategiju obrazovanja moraju osmisliti vizionari koji vide cjelinu«.

Razgovarao: Boris Jagačić

Profesor emeritus Igor Čatić jedan je od onih sugovornika s kojima ne treba tražiti poseban povod za razgovor. Uvijek informiran i, rekli bismo, korak ispred vremena, Čatić je konstatan izvor vrijednih informacija, novih promišljanja i teorija te s novinarskog aspekta vrlo zahvalan sugovornik. No povoda ovaj put ipak imamo. I to čitav niz! Naime, pored 80. Profesorova rođendana, ove godine obilježava se: 100 godina otkako se njegova obitelj počela baviti alatničarstvom, 85 godina od prvog kalupa za preradu plastike, 65 godina otkako je počeo raditi, 60 godina otkako je konstruirao svoj prvi kalup.

Tu su još i 50+1 godina djelovanja na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, 50 godina od osnivanja Društva za plastiku i gumu, 15 godina što je prestao biti šef Katedre na FSB-u i 10 godina što je u mirovini. Povoda čak i previše za jedan intervju. Pa o čemu smo onda razgovarali? Teme su bile »šarene«, kao i uvijek – alatničarstvo, obrazovanje, budućnost Hrvatske, roboti itd., a provjerili smo i smatra li da je i danas još uvijek aktualan njegov akronim 5 K + OU iz 2012. godine.

Započet ćemo ovaj razgovor na pomalo neuobičajeni način. Pratim vaš rad već niz godina, posljednjih godina posebno intenzivno od kada pišete za ovaj portal. Nameće se jedna karakteristika, pišete vrlo raznovrsno i nameće se zaključak da ste vrlo znatiželjna osoba.

catic_tarna_presa

Slika 1: Igor Čatić pored preše koju je izradila alatničarska radionica “Štanca”

Dobro ste uočili. U knjizi: Drugi o Igoru i Ranki Čatić, na prvom mjestu bit će objavljena ocjena mojeg rada u »Centre d´etude des Matiéres Plastiques« u Parizu 1964. Među ostalim moj prvi inozemni šef, direktor prof. P. Dubois je napisao. »I. Čatić pokazao je veliku intelektualnu znatiželju u radu. Njegove originalne ideje svjedoče o njegovom odličnom obrazovanju strojarskog inženjera koje je stekao u svojoj zemlji«.

Ponosno mogu izjaviti da pripadam fakultetu koji je uvijek vrsno i avangardno obrazovao svoje inženjere. A čini se da sam tu intelektualnu znatiželju zadržao do danas.

Ove godine obilježavate mnoge obljetnice. Kad smo već kod njih, spomenimo da ste rođeni 14. ožujka, na isti dan kada je rođen i Albert Einstein. Datum je to kada je objavljena Mihanovićeva Horvatska domovina, rođen hrvatski povjesničar i književnik Rudolf Horvat, a Vladimir Putin je (2004.) ponovno izabran na vlast. Dan je to i na koji je umro Karl Marx, a Hrvatsku eto posjećuju princ Charles i vojvotkinja Camilla… Puno značajnih događaja na vaš rođendan.

Zanimljivo opažanje, svaka vam čast!

Najstarija obljetnica koju obilježavate tiče se alatničarstva pa započnimo onda s tim područjem. Recite nam, kako je sve počelo?

U svibnju 2016. navršit će se 100 godina što je moj otac izučio alatničarski zanat i postao zanatnikom. Tada su alatničari bili vrlo cijenjeni. Anegdota: »Pita na izlazu iz tvrtke prolaznica jednog od njih. Koliko to gospode radi u ovoj tvrtki?« Odgovor je glasio: »Ova gospoda s polucilindrom nisu činovnici, to su alatničari«. Godine 1927. moj otac je postao alatničarskim obrtnikom i otvorio radionicu »Štanca«. Prvi kalup za preradu popularnog bakelita (fenol-formaldehid) načinio je 1931. za potrebe današnjeg Elektro-kontakta. Već 1940. imao je tridesetak zaposlenih. Osim alata za metale, radio je i kalupe tlačno lijevanje metala i injekcijsko prešanje plastike, štancanje tijesta i pravljenje tableta. Radio je i alatne strojeve poput preše (slika 1), ekscentar preše i blanjalice.

Kako mi sport nije bio jaka strana, a ni u sviranju glasovira nisam bio baš uspješan, godine 1951. usporedo s pohađanjem 6. razreda gimnazije započeo sam učiti alatničarski zanat u Tvornici računskih strojeva a završio sam ga početkom 1954. u Elektro-kontaktu. Te sam godine upisao današnji Fakultet strojarstva i brodogradnje. Ali sam počeo raditi u ponovno otvorenoj radionici mog oca. Godine 1956. konstruirao sam kalup za šiljilo s britvicom koji je potpuno promijenio moj budući znanstveni put  (slika 2).

catic_kalup_siljilo

Slika 2: Kalup za injekcijsko prešanje kućišta šiljila sa žiletom kao oštricom (1956.). Određivanje optimalnog kuta nagiba α kosog izvlačila odredilo je znanstvenu karijeru I. Čatića (izrada alatnica Štanca, vlasnik J. Čatić)

Uoči i poslije II. svjetskog rata, alatničarstvo je bilo perspektivna proizvodna grana. Je li to bila probitačna djelatnost?

Alatničari su uvijek pristojno zarađivali. Međutim oni, za koje su alatničari radili i koji su imali dobar proizvod, postali su bogataši.

Od te profesije na kojoj su mnogi stekli solidan imetak, alatničarstvo je danas na popisu deficitarnih zanimanja. Tko se uopće više obrazuje za alatničara i što može očekivati po završetku obrazovanja?

Godine 1998. bila je rasprava o tada novom, kako se to sada pogrešno zove, kurikulumu (umjesto kurikulu). Tadašnja vrhovnica hrvatskih sindikata Vesna Kanižaj izrekla je misao: »Škola mora okrenuti budućnosti, a ne da postoje zvanja i zanimanja poput alatničarstva«.

Odgovorio sam u Vjesniku 12. rujna 1998. i citiram dio misli: »Pomogao Bog narodima kojima školski reformatori ne žele obrazovati alatničare. Alatničarstvo je najstarije zanimanje, starije od 3,3 milijuna godina. Što su to bili jednostavni alati poput kamene sjekire, nebitno je. Upravo ta kamena sjekira pokazuje genijalnost čovjeka, koji je bio istodobno konstruktor (vidio je oblik u komadu kamena) i izvršitelj (obradio je kameni komad)«.

U međuvremenu se podosta toga promijenilo. Danas se umjesto lijevanjem ili glodanjem, mnogo toga, pa i dijelovi alata, posebno kalupa, prave postupcima aditivne proizvodnje, poznatijim kao 3D-tiskanje. Ali u konačnici alatničar mora sve te dijelove sastaviti u cjelinu koja besprijekorno izrađuje dijelove u velikim, milijunskim serijama. Zato, bez alatničarstva se ne će moći, ne samo u 21. stoljeću. Krajnje je vrijeme da oni koji promišljaju razvoj škole, shvate da se mora učiti jezike te ostale društveno-humanističke znanosti. No učenici se moraju tijekom školovanja upoznati i s tehnikom čiji je dio i informatika. A tehnika je u sadašnjoj školi u Hrvatskoj na pozitivnoj nuli.

Poznati ste po prilično egzaktnim predviđanjima budućih procesa pa nam recite hoće li u Hrvatskoj u skorije vrijeme ponovno zaživjeti industrijska proizvodnja?

Prvi od članaka koje sam objavio u medijima povezan s proizvodnjom objavljen je 23. prosinca 1986. u Danasu pod nazivom Vrhunski kadrovi i za – proizvodnju. Minimalno prerađen objavljen je na isti dan 2007. i 2011. U zemlji koja i dalje promišlja samo u kategoriji ušteda, tu i tamo reži ovo ili ono, teško je prognozirati ponovnu industrijsku proizvodnju. O reindustrijalizaciji nema govora, jer to znači vratiti u početno stanje. Kako vratiti proizvodnju polistirena u Hrvatsku, kada je DIOKI-jev pogon prodan u Tursku? Bez pojedinosti, uskoro će se potpisati jedan sporazum o suradnji akademske zajednice i gospodarstva koji u prvom projektu ima u planu proizvodnju dijelova visoke dodane vrijednosti. Možda se stvori nešto novi i profitabilno.

Zapaženi ste kritičar tekućih obrazovnih reformi. U jednom prijašnjem razgovoru za naš portal kritizirali ste »Bolonjski proces« navodeći da se njime priprema visoko obrazovanje za odabranu elitu. Sad ste se obrušili na kurikulnu reformu. Što s njom ne valja, koji su njeni ključni nedostatci?

Nedavno sam izabran za pridruženog člana Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU. Ovih dana poslao sam listu naslova primjedbi. Neke od njih su već objavljene na stranicama ovog portala a bit će i drugih primjedbi. Zato najvažnije primjedbe.

Osnovna je misao kritike sadržana je u rečenici. »Svaka djelatnost u funkciji je društveno-humanističkih ciljeva. Koje određuje politika«. Primjedbe su podijeljene u ciljeve, ostvaraje i moguće posljedice. Bit će navedene samo neke točke iz popisa primjedbi. Hrvatska mora načiniti vlastiti model obrazovanja temeljen na najboljim iskustvima drugih zemalja, ali zasnovan na projekciji znanja i spoznaja i primjeren potrebama životnog vijeka rođenih 2015. Temeljni oblik komunikacije je hrvatski standardni jezik. To podrazumijeva trajni razvoj općega i strukovnog jezika te uporabu međunarodnih i hrvatskih normi kao i pravopisnih odredbi.

Obrazovanje mora biti STEM (prirodna znanost, informatika, tehnika i matematika) i SSH (društveno-humanističke znanosti). Mladi ljudi će rasti u potpuno drugom okruženju. O tome se dosta pisali na ovom portalu. Pritom mislim na kiborgizaciju, robotizaciju i avatarizaciju. No nisu svi ljudi kreativni. Strategija obrazovanja i odgoja novih generacija mora se temeljiti na Strategiji razvoja Hrvatske. Koje nema. Strategiju moraju osmisliti vizionari koji vide cjelinu. Nepoželjno je razdvajanje u posljednja dva razreda srednjeg obrazovanja. Nedopustivo je obrazovanje za radno mjesto. Ne smije se podilazi učenicima i pretvoriti školu u lunapark.

Posebno vas ljute oni koji smatraju da je informatika alfa i omega suvremenog obrazovanja…

Strateški je neprihvatljivo uvođenje obvezne informatike u osnovnu školu. Radi se o formativnim godinama. Kao glavni razlog navodi se kreativnost, rješavanje zadataka. Nema istraživanja koja pokazuju opravdanost toga. Upravo suprotno. Evo citata. Globalna studija o obrazovanju u zemljama OECD-a Students, Computers and Learning, Making the Connection je pokazalo da je u 7 zemlja koje su uložile velika sredstva u informatizaciju škola došlo do stagnacije u znanju djece na PISA testovima. U 3 zemlje do značajne stagnacije. To je navedeno i u članku obavljenom kod vas, autorice D. S. Weber.

Prije nekoliko godina ste ustvrdili da Hrvatska uopće nema strategiju obrazovanja te ste sastavili akronim (5 K + OU) koji opisuje takvo stanje. Jesmo li se u međuvremenu pomaknuli od toga ili je vaš opis još uvijek aktualan?

Izvrsno pitanje. Svojedobno napisao sam članak: Konačno je jasno definirana strategija razvoja Hrvatske (Hrvatski fokus, 23. studenoga 2012.) s podnaslovom Kada se u Bruxellesu određivalo, nama je pripao turizam. Osobno tu Strategiju prepoznajem kao 5K (kuhari, konobari, kriminalci, k…. (noćne dame) i klimatizacija plus oporaba pretežno uvoznog otpada. I tada i sada su se ministri financija bavili i bave rezanjem rashoda, a ne kako će stvoriti novi prihod. A znanstvena zajednica i posebno inženjeri šute.

Tko je najodgovorniji za takvo stanje?

Oni koji su nas doveli u takvo stanje. Oni po kojima Hrvatska ne treba energetiku, industriju itd. Zna se tko je vodio kakvu politiku u posljednjih četvrt stoljeća. I sada ti isti nam pričaju iste priče. Kada ste čuli ili čitali u medijima što misle oni koji su zaduženi za stvaranje novih vrijednosti? Građevinarstvo je imalo jedino prave zaštitnike, ali to je prošlost.

Kakav nam onda obrazovni model treba? Imate li konkretni prijedlog, da ne ostane sve samo na kritiziranju?

Opće obrazovanje za sve i to za životni vijek. Trebat će kasnije stalno učiti, za sve brojniju promjenu radnih mjesta unutar nekog područja. Posebno treba razvijati sustavnosni pogled, pogled na cjelinu…

U posljednje vrijeme angažirani ste u na čelu Znanstveno-istraživačkog odbora za bioetiku, tehniku i transhumanizam (ZIO-BTT) pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Koji je zadatak tog odbora i zašto nam je on uopće potreban?

Zbog mog uključivanja u etičke dvojbe suvremenog razvoja kiborgiziranja, robotiziranja i avatariziranja dobio sam već razne nadimke. Npr. da pretvaram budućnost u sadašnjost. Nažalost za sve. Samo stvaram novo znanje i spoznaje od onoga što je dostupno. Pojma nemam što se krije u ladicama moćnika. Jedina moja prognoza je da će se uskoro ostvariti razvoj novih materijali na femto-razini (10 exp. -15), dakle na razini atomske jezgre i elektrona. A u procesu obrazovanja predložio sam dvije stvari. Novu razredbu materijala na polimere (pri čemu ne mislim samo na plastiku i gumu) i nepolimere, umjesto postojeće na metale i nemetale. Nedavno sam uveo poveznicu između konstruiranja s pomoću računala (eng. computer-aided design) i proizvodnje s pomoću računala. To je složena kratica CADM (eng. computer aided development of materials). Nedavno je objavljeno na ovom portalu kako je došlo do toga da je britanski časopis objavio tekst o toj kratici.

Sve navedeno mora se odraziti na obrazovanje i odgoj od vrtića do doktorskog studija.

Ovog tjedna sudjelujete kao predavač na međunarodnoj znanstveno-stručnoj konferenciji Život u digitalnom dobu koju organizira Visoka poslovna škola Zagreb. Što je sadržaj vašeg predavanja?

Rastumačit ću što su ciljevi rada ZIO-BTT-a.

Igor Čatić i Katoca Knezović na tribini "Ne ispirati mozak s proizvodima agrokulture" održanoju Europskom domu u Zagrebu

Igor Čatić i Katica Knezović na tribini “Ne ispirati mozak s proizvodima agrokulture” održanoj u Europskom domu u Zagrebu

Saznali smo da ćete svoj nastup posvetiti gostu Konferencije, britanskom znanstveniku i inženjeru prof. Kevinu Warwicku, ujedno i prvom čovjeku koji si je ugradio čip još 1998. Zašto?

Zato što me on potaknuo da se počnem baviti kiborgiziranjem. Potaknuo sam znanstveni program HRT-a da se 3. siječnja 2002. otvori rasprava o opravdanosti čipiranja ljudi. U toj emisiji bila je citirana i jedna izjava prof. K. Warwicka koju je on poslao putem e-pošte za potrebe emisije. Nadam se da će HRT iskoristiti njegovu nazočnost u našoj sredini.

Jedan ste od rijetkih predstavnika domaće akademske zajednice koji je svojim potpisom podržao otvoreno pismo Future of Life instituta u kojem se traži kontrolirani razvoj umjetne inteligencije, kao i određivanje prioriteta istraživanja u takvim projektima ne bi li se izbjegle moguće zlouporabe. Podsjetimo, jedan od pokretača ove inicijative jest Stephen Hawking.

Ostajem kod svog potpisa.

Treba li ljudska rasa u vremenima rapidnog i nepredvidljivog tehničkog razvoja strahovati za svoju egzistenciju pa budućnost ili su takvi strahovi ipak pretjerani i neutemeljeni?

Treba upoznavati javnost s prednostima i nedostatcima tehničkog razvoja, pa i na etičke dvojbe. Čini se da se sve više zaigravamo. Nije nam više dovoljno prirodno ljudsko biće. Treba ga višestruko poboljšati. Zašto???

Uz sve ove obljetnice, moramo na kraju spomenuti još jednu obljetnicu. Ove godine je pola stoljeća od osnivanja današnjeg Društva za plastiku i gumu. Što nam možete kazati tim povodom kao pokretač osnivanja?

Ukratko, to je jedna puno opširnija tema, preširoka da bismo je mogli obuhvatiti ovim razgovorom.

Ministar Predrag Šustar našao se na meti kritika jer je izjavio da Bog može biti dizajnerom svijeta. Vi ste 2010. objavili izvorni znanstveni rad Energy or Information? s još dvoje strojara. Od kojih je jedan sada profesionalni nastavnik filozofije. Taj rad je povezan s problemom navedenih kritika. Što možete kazati o njihovoj opravdanosti?

Prelazi mogućnosti ovog razgovora da se opširnije i argumentirano obrazloži odgovor. Ipak jedan podatak. Papa Ivan Pavao II. priznao je 22. listopada 1996. evoluciju kao znanstvenu teoriju.

Komentari su zatvoreni