I to je moguće: Švicarska tvrtka napravila automobil na (slanu) vodu

I to je moguće: Švicarska tvrtka napravila automobil na (slanu) vodu

(Izvor fotografija: nanoflowcell.com)

Upoznajte Quant e-Sportlimousine

»Imamo velike planove i to ne samo u automobilskoj industriji. Potencijal NanoFlowcella je mnogo veći, posebice u pogledu domaćih zaliha energije, kao i u pomorskoj, željezničkoj i zrakoplovnoj tehnologiji«, kaže predsjednik Uprave NanoFlowcell AG-a Jens-Peter Ellermann

Boris Jagačić

S obzirom na aktualne cijene goriva, automobil koji ide na vodu zvuči kao sjajna alternativa, kako iz ekološkog, tako i s financijskog aspekta. No ujedno i kao znanstvena fantastika ili obična prijevara. Ipak, tvrtka NanoFlowcell AG registrirana u Švicarskoj koja ima proizvodne pogone u Njemačkoj dokazala je da je i to moguće. Jedno što njihov automobil kao pogonsko gorivo koristi slanu (morsku) vodu. Idealno rješenje za jednu mediteransku zemlju kao što je Hrvatska.

Bilo je brojnih proizvođača automobila koji su proizveli automobile s vodikovim ćelijama koje pokreće voda, ali NanoFlowcell je otišao korak dalje i proizveo sportski automobil nazvan AG Quant e-Sportlimousine koji, kako smo spomenuli pokreće slana voda.

Trebalo bi podosta prostora za objasniti kako taj sustav funkcionira. Pojednostavnjeno govoreći, sistem iz ovog vozila radi tako što posebna mješavina u kojoj prevladava slana voda prolazi kroz membranu između dva 200-litarska spremnika stvara električni naboj koji vozilu daje pokretačku energiju. Treba napomenuti da u kompaniji ne otkrivaju sastav spomenute mješavine niti omjere tekućina.

Energija se pohranjuje u kondenzatorima velikog kapaciteta, koji su zaduženi za punjenje četiriju elektromotora.

U NanoFlowcellu tvrde da e-Sportlimousine može prevaliti čak 600 km prije nego što treba ponovno puniti. A tu su i hvalevrijedne performanse: 920 KS i krajnja brzina od vrtoglavih 350 km/h!

Jens-Peter Ellermann, predsjednik Uprave NanoFlowcell AG u medijima je izjavio: »Imamo velike planove i to ne samo u automobilskoj industriji. Potencijal NanoFlowcella je mnogo veći, posebice u pogledu domaćih zaliha energije, kao i u pomorskoj, željezničkoj i zrakoplovnoj tehnologiji«.

Atraktivan izvana, raskošan iznutra

Iako rješenje djeluje posve radikalno, radi se o još jednom u dugom nizu električnih vozila koja su se pojavila još od 1900-tih, a i tu je bilo podosta neobičnih rješenja. Puno radikalnih ili revolucionarnih vozila ovog tipa potisnuto je ili je pak njihovu tehnologiju prisvojila američka vojska koja je neizbježno pokušavala stvoriti i patentirati najbolje tehnologije.

Zapravo, američki Naval Research Laboratory je već došao do tehnologije koja koristi vodik i ugljični dioksid izvađen iz morske vode kako bi stvorio tekuće gorivo na bazi ugljikovodika. Išlo se logikom – morska je voda jedna od najzastupljenijih tvari dostupnih na planeti Zemlji, pa je sigurno ima dovoljno i da ju se koristi kao gorivo…

Ako tvrdnje nisu pretjerane, a dosta pouzdani izvori izvještavaju kako je opisana tehnologija vjerodostojna, ovaj automobil funkcionira kao i vodikova ćelija goriva, osim što je slana voda temeljna tekućina koja djeluje kao nositelj energije.

Iako ono što ljudi smatraju »automobilom na vodu« zvuči kao obična prijevara, posrijedi je ipak nešto drugo. Koliko je konkretno ovaj automobil učinkovit ostaje kao predmet rasprava no činjenica jest da je nakon što je prvobitno prikazan na salonu automobila u Ženevi 2014. godine, njihova tehnologija sada prošla certificiranje za upotrebu na europskim cestama i prvi primjerci mogu se vidjeti na njemačkim prometnicama.

Samostalni stručnjak za okoliš i stalni suradnik portala ZG-magazin dr. sc. Viktor Simončič kaže da ovu ideju treba pozdraviti, ali s rezervom. Pojašnjava kako se ovdje radi o nanotehnologiji koja koristi razliku između dva nivoa, u ovom slučaju dva spremnika – jednim sa slanom otopinom i drugim s čistom vodom. No naglašava da je komercijalizacija ideje često vrlo složen proces. »Najbolji primjer je automobil TESLA, koji unatoč velikim investicijama ne može naći ozbiljno mjesto na tržištu«, napominje Simončič.

Zanimalo nas je kako gleda na razmišljanje o oceanima kao nepresušnom izvoru »sirovine«, što se kao ideja pokušava paralelno progurati uz filozofiju i marketinšku ka mpanju koja prati projekt e-Sportlimousine-a.

»Količine vode u oceanima su sa stajališta potreba doista “neograničene”. No kada bi ovakav sistem profunkcionirao, samo hipotetski, kod velikih aglomeracija to bi moglo izazvati promjene u bitopu nekih zatvorenijih dijelova mora i oceana. Konkretno, moglo bi doći do smanjenja saliniteta morske vode, a onda i do drugih problema, među njima i do ugibanja morske faune. No ovo se navodi više kao primjer kako se kod svakog novog zahvata treba sagledati cjeloviti utjecaj, kako nam se više ne bi ponavljale ozonske rupe (ispuštanje freona – uspješno se provode mjere preko Montrealske konvencije) ili klimatske promjene kojima se stanje i dalje pogoršava«, kaže dr sc. Viktor Simončič.


*Članak je objavljen uz potporu JU »Nacionalni park Krka« u sklopu projekta »Odgovorno s okolišem« 

Komentari su zatvoreni