“Hrvatski obrazovni sustav nije pripremljen za djecu tražitelje azila”

“Hrvatski obrazovni sustav nije pripremljen za djecu tražitelje azila”

Emina Bužinkić (Centar za mirovne studije): “Agencija za odgoj i obrazovanje nije organizirala niti jedno profesionalno obrazovanje nastavnika koji rade s djecom izbjeglicama, što je veliki propust”

U organizaciji Foruma za slobodu odgoja u utorak je u Europskom domu održan okrugli stol na temu „Unaprjeđenje obrazovanja učenika migranstskog porijekla“.

Na okruglom stolu se raspravljalo o obrazovanju učenika migrantskog porijekla iz perspektive donosioca javnih politika, odgojno-obrazovnih djelatnika, predstavnika civilnog društva te osoba koje direktno rade s izbjeglicama.

Kako je rečeno, s obzirom na današnje aktualne događaje tema obrazovanja migranata je iznimno važna kako bi se te osobe mogle što bolje uklopiti u društvo. Na javne politike za uključivanje osoba migrantskog porijekla u obrazovni sustav osvrnula se Emina Bužinkić iz Centra za mirovne studije. Naglasila je kako hrvatski obrazovni sustav nije inkluzivan prema djeci izbjeglicama, djeci tražiteljima azila.

„Poseban problem se javlja kada se u obrazovni sustav uključuju djeca tražitelji azila iz zagrebačkog prihvatilišta Porin ili iz prihvatilišta u Kutini jer nemaju isti pristup obrazovanju kao druga djeca. Bez obzira što Zakon o privremenoj međunarodnoj zaštiti nalaže da se dijete treba uključiti u roku od 30 dana u obrazovanje. Odgoda uključivanja u obrazovanje je puno veća od 30 dana, a nekada traje od tri do šest mjeseci“, rekla je Bužinkić.

Uz to, pripremna i dopunska nastava koja bi im trebala pomoći da nauče hrvatski jezik kao i druge nastavne predmete nije adekvatno organizirana, a i kasni. Bužinkić je upozorila da ne postoji niti dovoljno adekvatna podrška sustava nastavnicima i stručnim suradnicima te inkluzija ove djece u razred i općenito u školu ovisi o naporu i entuzijazmu nastavnika i stručnih suradnika.

‘Šteka u organizaciji pripremne i dopunske nastave

Emina Bužinkić

„Osnovna škola Gustava Krkleca, uz škole Frana Galovića i Dugave uložila je veliki napor u integraciji djece u obrazovni sustav, a čak su i neke kutinske škole napravile veliki iskorak po tom pitanju. Međutim, šteka u organizaciji pripremne i dopunske nastave, a ona bi se trebala dogoditi u suradnji jedinica lokalne samouprave i Ministarstva znanosti i obrazovanja”, dodala je Bužinkić.

Naglasila je kako Agencija za odgoj i obrazovanje nije organizirala niti jedno profesionalno obrazovanje nastavnika koji rade s djecom izbjeglicama, što je veliki propust. No nevladine organizacije poput Foruma za slobodu odgoja i Centra za mirovne studije pokušavaju podržati nastavnike u poučavanju koje bi bilo bazirano na interkulturnim vrijednostima.

Iva Raguž iz Isusovačke službe za izbjeglice je rekla kako je uključivanje djece izbjeglica u hrvatske osnovne škole počelo u rujnu 2016. godine. Naglasila je kako se s djecom moralo poraditi na osnovnim komunikacijskim i socijalnim vještinama kod uključivanja u školu jer dio njih nije bio uključen u obrazovni sustav u svojoj zemlji.

„Imamo igraonicu koja je otvorena ujutro i poslijepodne koju pohađaju djeca raznih godišta. Što se tiče učenja kod nas je naglasak na higijenskim navikama, učenje hrvatskog jezika kroz pojmove, kroz igru. Kombinacija smo vrtića, škole i dnevnog boravka“, istaknula je Raguž.

Ravnateljica OŠ Gustava Krkleca Marija Luković je rekla kako je škola u siječnju 2017. odmah primila 28 učenika iz prihvatilišta Porin iz Irana, Iraka, Sirije i Afganistana, a trenutno školu pohađa njih 17.

Dodala je kako su djeca pohađala pripremnu nastavu hrvatskog jezika, a onda su uključeni u redovni obrazovni sustav i pohađaju redovnu nastavu. Hrvatski učenici su ih dobro prihvatili, čak su ih i poučavali hrvatski jezik, hrvatsku kulturu i tradiciju.

„Organizirali smo i radionice, gdje su oni našim učenicima govorili o svojoj kulturi i običajima”, dodala je ravnateljica. Naglasila je kako su i nastavnici pripremljeni za tu djecu, a u tome su imali podršku Centra za mirovne studije koji je organizirao predavanja i radionice za nastavnike i roditelje. Nastavnici i dalje imaju edukacije Društva za psihološku pomoć, udruge Korak po Korak i UNICEF-a.

Djeca uče jedna od drugih

„Na obrazovanju uvijek treba raditi. U praksi i različitim analizama smo vidjeli da se učitelji još ne osjećaju dovoljno kompetentni. Stoga im podršku pružamo od edukacija, osmišljavanja nastavnih materijala, organizacije okruglih stolova gdje razmjenjuju svoja iskustva”, rekao je Filip Gospodnetić iz Foruma za slobodu odgoja.

Institut za društvena istraživanja u Zagrebu je uključen u europski projekt u kojem sudjeluju Slovenija, Njemačka, Danska i Švedska.

„U tom projektu radimo na osnaživanju socio-emocionalnih i interkulturnih kompetencija nastavnika i učenika. Cilj nam je educirati nastavnike i učenike o različitim kompetencijama kako bi se bolje nosili sa stresom, bili empatičniji prema drugima. U zadnjoj smo fazi pripreme programa i krećemo od sljedeće školske godine u edukaciju. Osim s učiteljima i učenicima radit ćemo i s ravnateljima škola i stručnim suradnicima. Očekujemo inkluzivnije školsko ozračje , veći stupanj prihvaćanja različitosti, bolji odnos unutar škole među učenicima i nastavnicima“, rekla je psihologinja Ivana Jugović.

Društvo za psihološku pomoć dvije godine provodi edukacije i treninge nastavnika i stručnih suradnika te organizira radionicu za učenike u čije razrede dolaze djeca izbjeglice.

„Učitelji su jako motivirani da pomognu toj djeci u integraciji, ali postoje prepreke i korisnim se pokazalo da se unaprijed pripreme za dolazak djece izbjeglica, jer ponekad se ne zna kako uspostaviti odnos s tom djecom. Najveći problem je jezik, djeca su motivirana da se uklope. Djeca od prvog do četvrtog razreda brže uče jezik, manja je količina gradiva i brže se prilagode. Međutim, što je dijete u višem razredu, teže će uhvatiti korak s gradivom“, rekla je psihologinja Martina Čarija. Što se tiče hrvatskih učenika dodala je kako su iskustva u radu s njima pokazala da su jako dobro prihvatila djecu izbjeglice, osobito kod djece od 1. do 4. razreda nema potrebe da se posebno radi na senzibilizaciji, jer se mogu u toj dobi brzo sporazumjeti s djecom koja ne govore hrvatski jezik. No i učenici od 5. do 8. razreda su spremni prihvatiti djecu izbjeglice, od kojih mogu naučiti nešto novo, što ih može obogatiti.

Fotografije: A.McConnell/UNHCR i Daniel Etter

Ivana Vranješ