Hrvatski obrazac ponašanja

Hrvatski obrazac ponašanja

Uzevši u obzir stanje društvenog sociološkog duha koji neminovno proizlazi iz pojedinačnog ponašanja ne možemo biti zadovoljni. Posljedica je da su nam uzori postali pogrešne osobe i situacije, poštovanje i poštivanje je izgubilo smisao a moralne norme su se srozale

Žarko Delač

Žarko Delač

Ponašanje čovjeka vrlo je složeno i u velikoj mjeri podložno ne samo vlastitim osjećajima već i raznim vanjskim utjecajima, djelovanju okoline i društva u kojem se nalazimo. Pojedinac se u skupini osjeća jači i tada u stvari govorimo o fenomenu čopora. Stoga posebna nauka – etologija proučava ponašanje pojedinca, a sociologija ljude. Imajući ovo na umu, iako tehničke struke i izobrazbe, nedavno sam se upustio u amatersko ispitivanje ili provjere ljudskog ponašanja u praksi. Izabrao sam jednu situaciju iz vlaka jer sam redoviti i zadovoljan korisnik gradske željeznice, unatoč brojnim zamjerkama i objektivno nedostatku kvalitetne usluge. Možda je razlog što sam sentimentalno vezan za željeznicu kao bivši stipendist i zaposlenik.

Stoga sam uočio kako jedan putnik redovito čuvao mjesto u vlaku za svoju kolegicu s posla. Kako to nije u skladu s prometnim pravilima, a niti moralom iskoristio sam šutnju ostalih putnika koji se ne žele konfrontirati i odlučio stupiti u akciju.

Tako sam u petak za vrijeme velike gužve zapazivši ponovno slobodno mjesto zapitao: „ Je li slobodno“? Odgovor je bio kako je mjesto zauzeto! Bio je to poticaj za daljnji upit vezan uz način na koji se sjedala mogu rezervirati jer je bilo 15 minuta do polaska vlaka. Odgovor je bio: „Pa znate, mi dugo putujemo zajedno, znamo se, a i vi znate da čuvam mjesto za kolegicu“. Nakon toga sam upotrijebio teže oružje i upitao zar ne misli da svojim postupkom kao zaposlenik željeznice narušava njezin ugled? Odgovor je bio neodređen i dijalog sam završio kako ću o tome izvijestiti prijatelje iz uprave HŽ-a nakon čega sam dobio odgovor da slobodno sjednem!

Još uvijek patimo od autoriteta

Ovaj kratki razgovor dovoljno govori o tome kako još uvijek patimo od autoriteta, ali na njega se i volimo pozivati. Jer nakon što sam sjeo na susjedno sjedalo gospodin se sjetio kako i on zna članove uprave i ne samo njih već i one koji su ih postavili! Završavajući ovu anegdotu potrebno je naglasiti kako je do polaska vlaka još nekoliko putnika željelo sjesti na upražnjeno mjesto, ali iskusni željezničar nije dozvolio. Sve dok konačno nije pristigla na svoje rezervirano sjedalo kolegica s posla.

Ovaj slučaj, možda naoko banalan, nažalost nije usamljen i samo govori o ponašanju pojedinaca koje često znamo osuđivati i reći kako je bahato, bezobrazno i slično. Pri tome zaboravimo kako se i sami isto ponašamo. Ispričavši ovaj događaj na nekoliko mjesta dobio sam odgovore kako su ljudi neodmjereni i u većini drugih slučajeva. Odgajatelji se tako žale na roditelje koji su bezobrazni, a totalno raspuste svoju djecu, učitelji i profesori strahuju od roditeljskih prijetnji, a posebna su priča državne i gradske službe.

Snimanje na radnom mjestu

Pojavom mobitela postalo je uobičajeno snimati osobe na radnom mjestu, pisati protiv njih pritužbe i lažne ili barem previše subjektivne optužbe. Tako smo svakodnevno svjedoci pritužbi na policajce koji od straha pred unutrašnjom kontrolom i medijskim pritiscima sve više pravo i pravdu zamjenjuju s olakotnim okolnostima. Pri tome ne želim reći kako nema negativnih primjera, ali iz osobnog iskustva znadem kako sam u nekoliko navrata pismeno zahvali na radu policajaca a samo jednom sam se požalio.

Stoga, uzevši u obzir stanje društvenog sociološkog duha koji neminovno proizlazi iz pojedinačnog ponašanja ne možemo biti zadovoljni. Posljedica je da su nam uzori postali pogrešne osobe i situacije, poštovanje i poštivanje je izgubilo smisao a moralne norme su se srozale. Ne veličajući neka prošla vremena ipak je milicajac nekada bio znatnije cijenjene u odnosu na policajca, a može se slično reći i za liječnika, profesora, prometnika… No vraćajući se na početak ove priče pogrešno bi bilo zaključiti kako su zaposlenici sami krivi za srozavanje nivoa svoje profesije. Daleko više na to utječe cjelokupna društvena klima i okruženje, počevši od podcijenjenog rada pa do uhljebljivanja i političkih kadrovskih rješenja i ključeva.

Ostavi komentar

*