Hrvatski nadčovjek Ivica Todorić

Hrvatski nadčovjek Ivica Todorić

Dok se u Konzumovim trgovinama kmetski radilo, na opegeovima zdušno uzgajalo, u Kulmerovim se dvorima uživalo, pjevalo i fino zabavljalo. Na račun neplaćenih dobavljača gizdali su se na Todorićevom bregu političari, pjevačice nacionale i šumadijski slavuji…

Snježana Kratz

»Smatram se bogatim čovjekom upravo stoga što imam stabilnu i zdravu obitelj. Inače, bogataš nisam ni po jednom kriteriju. Vrijeme u zadnjih deset godina, u smislu stvaranja osobnih vrijednosti, doista – nije bilo moralno. Nedavno je rečeno, kako će Vlada mjeriti nekakvo bogatstvo. Osobno neću moći zadovoljiti nijedan kriterij. Da ja ne primam plaću, da mi ne rade sin i kćer i da tata nema penziju teško bih u današnje vrijeme izvukao kraj s krajem.

Činjenica je da imam dionice u Agrokoru i njihova je vrijednost u funkciji daljnjeg razvoja kompanije i uvođenja nove tehnologije. No, nikad nisam razmišljao hoću li te vrijednosti pretvarati u vlastitu imovinu. Živim u stanu od roditelja, nit’ imam para na računu, vozim auto od firme i to je – istina. Imam ono što sam imao i prije 90 -te. Sve sam uložio u Agrokor, samo za razliku od nekih, moje dionice još vrijede i još nisam propao. Pa nismo krivi što, zasad, imamo sladoled koji hoće svi jesti ili mineralnu vodu koju hoće svatko piti. Sada smo uspješni, ali čovjek ne može ništa unaprijed garantirati. Uostalom, po Hrvatskoj zapošljavam ljude, u Londonu 30. studenoga, pak, potpisujem ugovor o sindiciranom kreditu koji će mi odobriti svjetske banke, a radi se o 300 milijuna maraka. Znači li to, onda, da imam dobre veze s engleskom kraljicom, Chiracom, ili Schröderom? Ivica Todorić je u dobrim odnosima sa svim ljudima, posebice onima koji pridonose boljitku i razvoju naše države«.

Tako je govorio hrvatski »nadčovjek« Ivica Todorić 2000. godine u intervjuu za sad već upokojeni Vjesnik. Gazda koji voli piti ruski čaj s medom pridonio je boljitku i razvoju hrvatske države – vidi se u aktualnoj situaciji s Agrokorom, koji prijeti urušavanju hrvatskog gospodarstva. Prijetnja je to i ostanku bez posla za 40 ili čak 60.000 zaposlenih, svejedno koja je brojka. Lijepa je to zadužbina i pretpostavka boljitka skrbnog domoljupca Todorića. Ne čudi što broji svoje zasluge za narod, jer u njegovoj su firmi bogatu i mirnu luku imali aktualni »javni« ljudi, političari mali i veliki, otpušteni i otpuhani. Ne samo oni, već i babe i stričevi, estradnjaci direktno i indirektno. Taj veseljak Todorić baš je bio veseljak, jer atmosferu je volio učiniti dobrom i originalnom.

Šumadijski slavuj za 10.000 eura

Toliko da je za par originalnih šumadijskih stihova dobrano iskeširao, pišu novine, 10.000 eura Miroslavu Iliću, srbijanskom narodnom slavuju za par »pesama za društvo«. Nije se on morao probijati kroz šumadijski kraj, jer dopremio ga je Gazda na veselicu – privatnim avionom, helikopterom – svejedno! Cijeli taj, i slične vrste transporta nije ni osjetio posjednik Kulmerovih dvora, jer se kmetski radilo u Konzumovim trgovinama, na opegeima se uzgajala neplaćena roba, a »K plus« gazdina djeca mjesečno ubirala, pišu novine, i po 60.000 kuna! Za svoj luksuz, torbice, putovanja, prijevoz, resorte, Dubai, naslikavanja s hrvatskim pjevači(ca)ma »nacionale«. Bez srama i osjećaja za drugog, za hrvatske ljude, za taj narod na koji se poziva Ivica Todorić.

Okorjeli bi vjernik rekao »pa gdje će ti duša?« Ali neće ona nigdje jer nema duše. Sve je to politika, a ona je plastična, bez ljudskog lica, bezmjerna, grabežljiva, pokvarena, lažljiva, nagazna i nakazna. Radi sve za ljude, a bez njih već samo za sebe i one koji su u njoj.

Jer, kako drukčije tumačiti zdušno spašavanje Agrokora, Todorića i svih iz njegovog legla dok je 330.000 blokiranih (zapravo ih je puno više) već mrtvo? Slikovito rečeno, polomljenih nogu, ovršeni protuustavnim činom umiru polako, svaki dan. Ostavljeni, bez mogućnosti na pravo na život, bez mogućnosti da stanu na svoje noge, na ulici, a mnogi i bez primanja i gladni. Jer, nisu svi uzimali kredite za kupovinu druge i treće nekretnine, vikendica i koječega. Propastima opljačkanih firmi ostali su sirotinja i ovršenici preko noći.

Živi na kredit od postanka Hrvatske

Ali Ivica Todorić na kredit živi od postanka Hrvatske. U sprezi sa politikom eto njega na kreditnim jaslama i u dvorima gotovo dva desetljeća. Nisu se prikazali pravovaljano svi izvještaji i poslovanje Agrokora, kaže vladin povjerenik Ante Ramljak kad je zašao u velmožine dvore, još strahujući kakvi će ga zombi(ji) tamo dočekati. Nisu, netko je bit će lagao, odnosno skrivao istinu, živio na tuđoj grbači – onoj dobavljača, vrijednih ljudi koji su Gazdi isporučivali robu i čekali »pola stoljeća« da im skrbni čovjek za hrvatski narod – plati. A nije! Dok se s druge strane u skupim dvorima skupo pjevalo na rođendanima i drugim veselicama, začinjenim hrvatskim i regionalnim poznatima i slavnima. Taj breg pod Sljemenom bila je zapravo druga država u koju su zalazili mnogi političari, onako prijateljski njegovali bilateralne odnose, ubacivali svoje »zametke«, za svaki slučaj kad zglajzaju s pozicije.

Zato je za treptaj oka i donešen Lex Agrokor, a Ovršni zakon na koji stručni ljudi, pravnici i svi drugi upozoravaju da je protuustavan, da nema takvog u Europi, još nije. Iznjedrio se Lex ponajviše zbog političke aristokracije kojima je stalo da »ne pukne tikva«, a i bilo bi itekako nezgodno preko noći brojati tisuće nezaposlenih. Jer to bi uvelike ranilo i ovako onemoćalo hrvatsko gospodarstvo. Ali puk treba biti spokojan, jer Gazda još uvijek sa prozora svojih dvora, čini se bez grižnje savjesti, promatra što se to događa u zemlji Hrvatskoj (kaže pridonio je razvoju zemlje). Ali pita se puk i hoće li i Gazda Jezda postati jedan od ovršenih za ono što je učinjeno nečasnim Agrokorovim poslovanjem?

Kakvu će zadovoljštinu dobiti ljudske sudbine koje strepe za kruh svagdašnji? Kakvu je, i je li kaznu zaslužio Gazda i njegova klika? U zemlji koja broji 20.000 gladne djece, 800.000 ljudi na granici siromaštva, 330.000 blokiranih hrvatski je nadčovjek dobro živio ne mareći za one koji su u sirotinji završili baš zbog njega.

Komentari su zatvoreni