Hrvatski mljekari se protive vraćanju povratne naknade

Hrvatski mljekari se protive vraćanju povratne naknade

»Stav je svih mljekara da se ne uvodi povratna naknada. Napominjem kako bi u takvom scenariju Hrvatska bila jedina EU zemlja koja ima povratnu naknadu na mlijeko i mliječne proizvode. Cijene mlijeka i mliječnih proizvoda u PET ambalaži samo bi prividno ostala ista, no zapravo svaki će proizvod poskupjeti za 62 lipe«, govori Damir Brlek, direktor GIU PAK-a

Razgovarao: Boris Jagačić

U povodu najave ponovnog uvođenja povratne naknade na PET boce od mlijeka i mliječnih proizvoda razgovarali smo s mr. sc. Damirom Brlekom, direktorom Gospodarsko interesnog udruženja za pakovanje i zaštitu okoliša (GIU PAK) i rukovoditeljem Odjela zaštite okoliša i održivog razvoja tvrtke Dukat d. d., koja je ujedno i osnivač GIU PAK-a. U razgovoru smo se dotaknuli i najvažnijih problema hrvatske mljekarske industrije, čija proizvodnja zadovoljava tek polovicu domaćih potreba, a saznali smo i razlog zbog čega su Hrvati daleko ispod EU prosjeka po konzumaciji mlijeka i mliječnih proizvoda.

Već se niz godina u Dukatu, odnosno Lactalisu bavite pitanjima zaštite okoliša. Pridodali bismo, zaduženi ste i za zdravstvenu ispravnost odabranih materijala. Na koji se način u Dukatu brinete o okolišu?

Dukat je još 2000. uveo sustav upravljanja okolišem te ga certificirao prema međunarodnoj normi ISO 14 001. Da slijedimo i poštujemo sve njene odredbe potvrđujemo svake godine kontrolnim auditima te svake treće godine ponovnim recertifikacijskim auditom koji nam izdaje renomirana švicarska certifikacijska organizacija SGS. Slijedeći sva moderna civilizacijska dostignuća te tehničko-tehnološki dostupne alate u potpunosti i svakodnevno provodimo sustav gospodarenja svim kategorijama otpada. Sve naše emisije u zrak i vode su daleko ispod propisanih graničnih vrijednosti, određenih okolišnom dozvolom iz prosinca 2013. U tvornicama u Bjelovaru i Karlovcu izgradili smo i vlastite uređaje za pročišćavanje otpadnih voda. Tu su i godišnja izvješća o stanju okoliša koja se objavljuju već dvadesetak godina. Ondje su prikazani svi indikatori koji imaju direktan ili indirektan utjecaj na okoliš i služe nam kao podloga za evaluaciju učinjenog u protekloj i određivanje ciljeva za poboljšanje u narednoj godini.

Je li moguća suvremena mljekarska industrija bez plastike? Zna se da se počelo pojačano koristiti takvu ambalažu krajem pedesetih godina, s glasovitim tetrapakom. Danas je tu čitav niz oblika potrebne ambalaže.

Suvremena sigurno nije moguća te je nezamislivo plasirati proizvode na tržište bez ambalažnih jedinica napravljenih od „plastike“. U Dukatu se uglavnom koriste čašice napravljene iz polipropilena i polistirena te se koriste PET i PE-HD boce. Nadalje, čep na višeslojnoj papirnoj ambalažnoj jedinici (takozvani tetrapak i elopak) kao i na PET i PE-HD bocama je plastični proizvod.

Je li danas moguće osigurati suvremenu dobavu mlijeka ili jogurta u staklenim bocama ili čašicama?

Odgovorit ću vam kao i na prethodno pitanje – suvremena dobava ne. Mnogo je razloga zašto je to gotovo nemoguće, no najvažniji su slijedeći. Sama distribucija proizvoda postala bi mnogo sporija te bi zahtijevala puno više potrošnje energije i radnog vremena. Kompletno bi se moralo promijeniti tehnološke linije te ovladati novim sustavom proizvodnje, skladištenja i distribucije. Uvođenje ovakvih linija i cijelog novog procesa samo u Dukatu na lokaciji Zagreb bi, prema slobodnoj procjeni, iziskivalo minimalnu investiciju veću od 200 milijuna eura. Konačno, bitan element je i puno veći utjecaj na okoliš.

Znači, potrošači griješe kad misle da staklena ambalaža ima manji negativni utjecaj na okoliš?

Mnogi su ljudi u zabludi kada misle da je povratna staklena boca manjeg utjecaja na okoliš nego jednokratno uporabljena PET boca. Mnoge analize su pokazale kako je prilikom proizvodnje staklene boce, njezinom uporabom te ponovnim vraćanjem u sustav punjenja potrošeno osjetno mnogo više resursa okoliša nego li uporabom plastičnih ambalažih proizvoda.

S tim u vezi nedavno je otvoreno pitanje ponovnog uvođenja naknada za plastične boce od mliječnih proizvoda. Svojedobno se uvela povratna naknada od 50 lipa. Ustanovljeno je da se za taj iznos isplati proizvoditi plastenke te ih samo zamjenjivati. S druge strane, skupljanje PET boca mnogima još služi za punjenje kućnog budžeta, ali i golo preživljavanje. Kako to sve komentirate?

Prema neslužbenim podacima, jedno vrijeme su se čak i proizvodile prazne PET boce na teritoriju BiH u blizini hrvatske granice i stavljale u sustav povrata u Hrvatskoj. Procjenjuje se da je cijena koštanja jedne proizvedene PET boce oko 22 lipe. Jednostavna matematika pokazuje zaradu od 28 lipa po komadu. Vjerujem da do uvođenje povratne naknade na PET ambalažu neće doći, najviše zbog negativnog utjecaja koji bi takva mjera donijela kompletnom mljekarskom sektoru – proizvodnji i preradi mlijeka, a posebno da se na takvu mjeru neće gledati kao na mjeru socijalne politike…

Kako će se odraziti uvođenje naknade za boce na cijenu mlijeka. Hoće li se ova suma naplaćivati samo hrvatskim tvrtkama? Hoće li to vrijediti i za uvozna mlijeka?

Prema zakonskim propisima naknada se naplaćuje svima onima koji stavljaju proizvode u ambalaži na hrvatsko tržište što znači da će i kompanije uvoznici plaćati ovu naknadu. Što se tiče same cijene mlijeka i mliječnih proizvoda u PET ambalaži ona samo prividno ostaje ista, no zapravo svaki će proizvod poskupjeti za 62 lipe! Ako mlijeko poskupi za 50 lipa i ako se gleda samo na povratnu naknadu postupak je slijedeći: mi uplaćujemo 50 lipa u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, trgovina nama vrati 50 lipa kroz nabavnu cijenu, a potrošač, ako vrati bocu u trgovinu dobi nazad 50 lipa. No vrlo je mali postotak potrošača koji će zaista PET ambalažu vraćati u trgovinu.

Nadalje, uz uvođenje povratne naknade uvodi se i naknada za zbrinjavanje po jedinici proizvoda u visini 10 lipa + PDV, obje naknade čine poskupljenje po jedinici proizvoda od 62 lipe, što je neodrživo i nedopustivo u domaćem mljekarskom sektoru. Jednostavna računica pokazuje kako bi trošak zbrinjavanja kojeg mora platiti mljekarska industrija po toni PET-a (baza je boca 1l – cca 30 g) 666 kn. Kada tome dodamo još i naknadu od 410 kn/t PET materijala proizlazi da bi mljekarsku industriju zbrinjavanje tone PET-a koštalo cca 145 Eura.

Kakav je o sve tome stav udruženja koja predstavljaju hrvatsku mljekarsku industriju?

Svakako je stav svih da se ne uvodi povratna naknada. Napominjem kako bi u takvom scenariju Hrvatska bila jedina zemlja u Europskoj uniji koja ima povratnu naknadu na mlijeko i mliječne proizvode.

Zbog čega ja, po vašem sudu, bila ukinuta povratna naknada, a zbog čega se sada vraća? Ima li to možda veze i s činjenicom da građanima još nisu podijeljeni spremnici za odvajanje otpadne plastične ambalaže?

Povratna naknada je bila ukinuta prvenstveno da bi se pomoglo hrvatskom mljekarskom sektoru u cjelini, što znači od primarne proizvodnje mlijeka, prerade mlijeka te plasmana mliječnih proizvoda na tržište RH i dijelom u izvoz. Moje je uvjerenje kako je ova hajka na plastiku krenula iz Bruxellesa, iz razloga što je Kina prestala preuzimati veliki dio plastičnog otpada iz EU. Slijedom navedenoga, ubrzano se priprema i nova direktiva o plastici koja bi trebala stupiti na snagu već u prvom polugodištu iduće godine. Jedan od razloga je i taj što je sustav gospodarenja ambalažnim otpadom u RH preskup, a preskup je iz razloga što cijeli postupak organizira državnim monopolom preko Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Hrvatska je opet jedina država u EU gdje nije dopušteno samoorganiziranje gospodarstva u navedeni biznis putem vlastite ili vlastitih recovery organizacija.

Plaća li vaša tvrtka već sada ekološke naknade državi?

Naravno da da.

Koje su to?

To je nekoliko naknada za korištenje voda, ispuštanje otpadnih voda, pročišćavanje otpadnih voda i mnoge druge. Zatim je tu naknada za emisije ugljičnog dioksida, emisije SOx i NOx , naknada za gospodarenje ambalažnim otpadom.

Postoje li postrojenja koja mogu kvalitetno ukloniti otpad mljekarske industrije?

Mljekarska industrija je relativno jednostavna te ne proizvodi ni komplicirane vrste otpada. Za otpad iz mljekarske industrije nisu potrebna nikakva specijalna postrojenja već se većina otpada u obliku sekundarne ili tercijarne sirovine može ponovno iskoristiti. Uglavnom se to odnosi na papir, PE foliju, PET i PE-HD boce. Najveća opterećenja u mljekarskoj industriji predstavljaju otpadne vode zbog čestih pranja tehnoloških linija. No s obzirom da se vode zagrebačke mljekare odvode na zagrebački uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, a bjelovarska i karlovačka tvornica imaju vlastiti tretman i predtretman otpadnih voda to je u cijelosti riješena sva problematika u vezi s otpadom i otpadnim vodama.

Ukratko, koji je konkretno najveći problemi hrvatske mljekarske industrije?

Proizvodnja mlijeka u RH neprekidno je u padu. Potrebe su 900 milijuna kilograma godišnje dok sami proizvedemo tek oko polovicu (450 milijuna kg) svježeg sirovog mlijeka.

Što se po tom pitanju može napraviti?

Domaćem su mljekarskom sektoru nužne konkretne mjere koje mogu dovesti do brzog i ekonomski isplativog rasta proizvodnje mlijeka: davanje prednosti proizvođačima mlijeka kod dodjeljivanja sredstava iz EU fondova, stimuliranje rasta broja muznih krava, kvalitetan Zakon o poljoprivrednom zemljištu te stavljanje u funkciju već izgrađenih farmi muznih krava koje je financirao HBOR, a koje su trenutno prazne.

Na našem tržištu već je prisutno više domaćih proizvođača mlijeka i mliječnih prerađevina i uvoznika. Ima li (s obzirom da smo vrlo malo tržište) tu još prostora za nove tržišne igrače?

Mislim da nema. Domaće je mljekarsko tržište prilično saturirano, a primarna proizvodnja mlijeka nedostatna je i za postojeće otkupljivače i prerađivače mlijeka. No u svakom slučaju, postoji prostor za promicanje potrošnje mlijeka i mliječnih proizvoda u RH. Hrvatska danas ima jednu od najviših stopa PDV-a na mliječne proizvode u EU, i vjerujem da je upravo to razlog male potrošnje mliječnih proizvoda u Hrvatskoj u odnosu na ostale EU članice. Uvođenje povratne naknade za PET ambalažu svakako će destimulirati ionako premalu potrošnju mlijeka i mliječnih proizvoda u Hrvatskoj. Stoga je važno sagledati eventualno uvođenje ove mjere iz pozicije svih dionika mljekarskog sektora.

Raspolažete li s podatkom gdje su Hrvati u odnosu na ostatak Europe kad je riječ o potrošnji mlijeka?

Hrvatska potrošnja mlijeka i mliječnih proizvoda je daleko ispod prosjeka Europske unije, što je zasigurno posljedica jedne od najviše stope PDV-a na mliječne proizvode u Europi, a koja iznosi nevjerojatnih 25 %. Dok EU konzumira 18,3 kg sira per capita godišnje, u Hrvatskoj je potrošnja sira tek 12,3 kg. Na maslacu je situacija još lošija; EU godišnje po glavi stanovnika konzumira 3,8 kg maslaca, a Hrvatski građani konzumiraju tek 1,6 kg maslaca. Iako na mlijeku imamo smanjenu stopu PDV-a od 5 %, ono je i dalje preskupa socijalna kategorija, pa kaskamo za EU i u kategoriji mlijeka gdje u Hrvatskoj trošimo 58,2 litara mlijeka po glavi stanovnika, a EU 61,2 kg.

Komentari su zatvoreni