Hrvatski feudalizam

Hrvatski feudalizam

Kada se kupuje tvornica (koja je, razumije se, pred stečajem), sindikat postavlja uvjet da se ne otpuštaju radnici. To znači da se tvornica kupuje zajedno s radnicima, baš kao što je nekoć feudalac kupovao zemlju zajedno s kmetovima. No ideja je kapitalizma upravo u dinamici, da poslodavac može slobodno raspolagati svojim kapitalom, a radnik svojim radom

dr. sc. Nenad Raos

„Hi, I am Joe“, uđe mladić u sobu i sjedne za svoj radni stol. „Who is this guy?“, zapitah poslije pa saznah da ima deset godina radnoga staža, da je promijenio 12 radnih mjesta… Ukratko, riječ je o mladom znanstveniku koji gradi svoju karijeru. A karijera se u američkoj znanosti gradi tako da se ide od laboratorija do laboratorija, u svakom se nešto novo nauči, upoznaju ljudi i običaji. Pa se onda nakon petnaest ili dvadeset godina postane voditeljem, i to voditeljem sa i te kako debelim profesionalnim iskustvom. Kod nas je, dakako, obratno. Cijeli se radni vijek provede na istom radnom mjestu. Sukob civilizacija: kada sam rekao kako mi supruga već deset godina radi u istoj ljekarni, svi me začuđeno pogledaše. „Što to znači u Americi?“, pitam. To znači da je tvrtka tako dobra da zaposlenik ne može naći bolju.

A kod nas? Zatvaraju se poduzeća, radnici gube radna mjesta. Produžuje se radni staž. Tko će biti krovopokrivač sa 67 godina, pitaju ljudi. Ili, sretnem propalicu u trešnjevačkoj birtiji. Bez posla. Prodao je kuću i sve „potrošio na život“ (čitaj: alkohol). Što je radio? Bio je brusač stakla – dok se pogon nije zatvorio. „Lako je tebi“, kažu meni iz ekipe za održavanje na starome poslu, „kad si doktor“. Lako je meni, mislim si ja, kad sam učio, kad sam se kvalificirao i prekvalificirao. Bilo mi je lako, kemičaru, položiti sve ispite na postdiplomskom studiju iz molekularne biologije (i još si sam platiti školarinu), a onda – budući da u toj grani znanosti nisam mogao naći mentora – sam ući u teorijsku, računalnu i matematičku kemiju, učiti programske (fortran) i upravljačke jezike (excel).

Znanje – najjači ekonomski resurs

Da bi se napisala jedna knjiga, treba ih dvadeset pročitati. Ja sam ih, hvala na pitanju, napisao dvadeset. Da bih napisao onu posljednju nije mi bilo teško Oparinov Postanak života pročitati, u engleskom prijevodu, tri puta, a potom i njegovo drugo izdanje, na ruskom originalu. Da bih dobio dobar osjećaj za engleski, jer knjigu sam napisao na tom jeziku, svaki sam dan čitao dvadesetak stranica engleske lijepe književnosti. Usto sam pojačao svoje znanje mineralogije, pa sam naučio – između ostalog – napamet (u dobi od 65 godina) imena i kemijski sastav oko 200 minerala. Samo sam tako naime mogao dobiti cjelovitu sliku o onome što se događalo u pradavnoj prošlosti kada je nastajao život na našem planetu. Nakon što je moj tekst poslije našeg lektora pročitao drugi, izvorni govornik engleskog jezika, hrvatski me lektor zamolio da mu pokažem što je ovaj drugi ispravio. To mu je prilika, kaže, da usavrši svoj engleski.

No vratimo se na bitno. Znanje je najjači ekonomski resurs. Uzmite olovku i papir pa izračunajte koliko čovjek uštedi samo na tome što zna kuhati i glačati. Ili što zna zamijeniti slavinu, očistiti slivnik, pokositi travu. U poslu isto tako. Pjevač ili nogometaš ne dobivaju milijune po nastupu zato što rade, nego zato što znaju raditi. „Kako ste mi za vađenje zuba – dvije minute posla – mogli naplatiti dvije stotine kuna, kada ja za taj novac radim cijeli dan?“, žali se pacijent, a liječnik mu odgovara: „Pa mogao sam vam vaditi zub i cijeli dan.“

Dinamika kapitalizma

Eto, tu leži korijen svih naših, hrvatskih nevolja. Nepokretna, troma, neinventiva, nepoduzetna radna snaga. Kmetski mentalitet. Pleti kotec kak ti otec. Borba za očuvanje radnih mjesta. Ideal radnika: biti kmet.

Ovo posljednje nije metafora. Kada se kupuje tvornica (koja je, razumije se, pred stečajem), sindikat postavlja uvjet da se ne otpuštaju radnici. Što to znači? To znači da se tvornica kupuje zajedno s radnicima, baš kao što je nekoć feudalac kupovao zemlju zajedno s kmetovima („dušama“). No ideja je kapitalizma upravo u dinamici, da poslodavac može slobodno raspolagati svojim kapitalom, a radnik svojim radom. Zato američki radnik živi kao kauboj ili mornar, stalno se seleći iz grada u grad u potrazi za boljim poslom. A usput se dokvalificira i prekvalificira.

Kad tako što naš radnik čuje, diže mu se kosa na glavi. Pa kako da napusti svoj kolektiv i još da radi ono što nikad prije nije radio. Trešnjevačkom probisvijetu s početka naše priče nikad nije palo na pamet da bi mogao raditi nešto drugo osim brusiti staklo. Daktilografkinji bez posla ponudio sam da za grafičku tvrtku unosi korekturu. Tko da to nauči! Treba prije svega naučiti korektorske oznake. Kako mi je majka bila korektor, naučio sam te oznake u dobi od dvanaest godina. Za njihovo svladavanje trebalo mi je možda sat vremena.

I što da na kraju kažem? Ima ljudi koji hoće učiti i onih koji to neće. Ti se obično pozivaju na onu staru kako „se starog konja ne uči orati.“ Dobro kažu. Stari konj. A gdje završavaju stari konji? U klaonici.