Hrvatski Brexit

Hrvatski Brexit

Imam visoku mirovinu ne zato što je netko za mene radio, nego zato što sam od svoje plaće izdvajao u mirovinski fond. Država mi samo vraća ono što sam uplatio, što sam zaradio. Sada, budući da mi je mirovina visoka, plaćam porez, a od tog se poreza izdvaja i za mirovine onih koji nisu ništa uplaćivali.

dr. sc. Nenad Raos

Nenad Raos

Baš sam jučer završio pisanje jednog podužeg članka o alkemiji, ili – točnije – odnosu kemije i alkemije kojeg sam završio ovako: „Stara priča: misticizam nam nudi odgovor na ono što ne možemo razumom, običnom pameću shvatiti. Pa ni onda kada nam odgovor leži nadohvat ruke.“ I onda mi dođe misao na jedan nedavni razgovor na ulici, na razgovor o predstojećoj mirovinskoj reformi. Pa kakve sad veze ima kemija i alkemija s hrvatskim mirovinama?

Da budem otvoren do kraja: podržavam predstojeću mirovinsku reformu. Dobro koncipirana, dobro razrađena i – što je najvažnije – održiva. No nekima nije po volji. Nije po volji ni mome susjedu, također umirovljeniku, koji unatoč visokoj stručnoj spremi ima malu mirovinu. A zašto?

Ne zato što nije napunio puni staž, čak ni zato što je malo zarađivao, nego naprosto zato što ga je njegov poslodavac prijavio na manju plaću (a ostatak mu je davao „na ruke“), pa sada kuka. A zašto kuka? Zato što je varao državu. Zašto kuka? Zato što nije bio dovoljno pametan da štedi za starost. Nije trebao napraviti ništa više nego otvoriti policu životnog osiguranja. Mogao je podići kredit, za njega kupiti stan i sada živjeti od njegova iznajmljivanja. Mogao je naći drugi posao. Mogao se dokvalificirati i prekvalificirati. Mogao je otvoriti privatnu tvrtku. Mogao je ići raditi u Njemačku ili u Irsku. Mogao je, mogao – a nije.

I sada su mu svi krivi. Kriv sam mu ja, jer sam od diplomiranog inženjera došao do doktora znanosti i znanstvenog savjetnika, jer sam odradio puni staž i sada se, jasno, nemam na što žaliti. Krivi su mu još više političari jer će „imati 10.000 kuna mirovine“. Valjda bi netko trebao raditi do 67. da bi drugi imao tako visoku mirovinu – i eto ti mistifikacije o kojoj sam pisao na početku članka.

Hrvatski problem: Radi mali broj ljudi i radi se neorganizirano

Ja imam visoku mirovinu ne zato što je netko za mene radio, nego zato što sam od svoje plaće izdvajao u mirovinski fond. Država mi samo vraća ono što sam uplatio, što sam zaradio. Sada, budući da mi je mirovina visoka, plaćam porez, a od tog se poreza izdvaja i za mirovine onih koji nisu ništa uplaćivali. To znači da i sada, kao umirovljenik, uzdržavam one koji nisu doradili svoj staž, koji primaju mirovine „po drugim osnovama“. Je li to pravedno? Ja mislim da nije.

Jasno je: rad do 67. zahvaća samo one koji su mnogo kasnije ušli u svijet rada, takve koji do 65. godine života nisu mogli napuniti puni staž. To sigurno nisu ni zidari ni krovopokrivači ni radnice za šivaćim strojem koje počinju raditi čim završe školu, dakle sa 18 godina života. Ti koji bi radili do 67. bili bi ljudi koji su se dugo školovali, koji se bave intelektualnim zanimanjima i koji mogu raditi dok god ih zdravlje služi. I doista ne vidim gdje je tu problem.

Problem ove zemlje je što malo ljudi radi, a i oni koji rade rade malo i neorganizirano. Ljudima je teško na poslu ne zato što previše rade nego zato što ne znaju raditi ili, što se svodi na isto, nisu naviknuti na napor. Pa onda, kada ne mogu ostvariti sve svoje želje i željice krive državu, vladu, Hrvatski sabor, HDZ i SDP, Europsku uniju, izbjeglice, američki imperijalizam i islamski terorizam – svakoga i sve, samo sebe ne. Na kraju su im krivi i oni koji su svoj staž do kraja odradili i u mirovinski fond uredno, po zakonu uplaćivali.

Sada se digla strka oko referenduma. Referenduma oko čega? Ako mirovinska reforma ne prođe, a mirovinski sustav zbog toga postane neodrživ, koga će kriviti? Vladu, dakako. Neće, dakako, kriviti sindikate koji su ih naveli da dignu svoj glas protiv mirovinske reforme. Niti će od njih, od sindikata tražiti da im isplate mirovine. To ne. Umjesto toga povest će se za argumentom visokih plaća i mirovina političara, da bi se tako opet potvrdila moja teza kako nam „misticizam nudi odgovor na ono što ne možemo razumom, običnom pameću shvatiti“. A mi ćemo, koji smo uredno uplaćivali u mirovinski fond, i dalje uzdržavati, preko poreza, one koji to nisu.

Komentari su zatvoreni