Hrvatski “banana” sindrom

Hrvatski “banana” sindrom

Umjesto da se bavimo razvojem i osiguranjem egzistencije za djecu, glavna nam je tema preseljenje nove Predsjednice iz jedne vile u drugu. Smanjenje troškova budućeg ureda bila joj je jedna od važnijih tema u predizbornoj kampanji. Nije rekla možda, provjerit ću. Ne. U trijumfalnom govoru je rekla – inzistiram! / Kod nas političari, akademska zajednica i mediji slave poznati „sindrom BANANA“ – Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anything – ne gradi ništa, nikada i nigdje! A bez građenja kod nas, mladi idu tamo gdje se gradi. I koga sve to briga…

dr. sc. Viktor Simončič

Trebao bih pisati o zaštiti okoliša, a misli mi uvijek lete u drugom smjeru. Bilo mi je jasno da tijekom svakog rata na površinu ispliva ono najgore u društvu. Obično ispliva, a nakon nekog vremena potone. Ne sve, ali najveći dio. Kod nas je obrnuto. Na površini je ostao najgori dio, stvorio je neprobojnu mrežu i ne dozvoljava nekim normalnima da isplivaju. Umrežili se svi. Ne samo političari. I u okolišu isplivalo najgore.

Umjesto da se bavimo razvojem i osiguranjem egzistencije za djecu, kako ne bi morala odlaziti iz zemlje, glavna tema dana je preseljenje nove Predsjednice iz jedne vile u drugu. Smanjenje troškova Ureda predsjednika, njezina budućeg ureda, bila joj je jedna od važnijih tema u predizbornoj kampanji. Nije rekla možda, provjerit ću, vidjet ću što je najbolje. Ne. U trijumfalnom govoru je rekla – inzistiram! Selim u Visoku! I na tome je dobila par desetaka tisuća glasova. Presudnih par desetaka tisuća? Vlada je donijela odluku da joj ispuni želju, kad odjednom onaj poznati balkanski „jok“. Prvo se javio njen mentor, predsjednik HDZ-a gospodin Karamarko i rekao kako ona to nije rekla, iako ju je i on čuo da je rekla, ali eto kad on kaže – ipak nije rekla. Za njega mi je to nekako i normalno što sve zna izvaliti, pardon izjaviti. A to mu i nije više aktualna tema, kada hvata jugonostalgičare i skida zadnju crvenu zvijezdu. Valjda neće zatražiti da se skine i s Heineken s piva. Još bi nam samo trebalo da se zaratimo s Holanđanima zbog crvene zvijezde.

Pada mi na pamet vic kojeg mi je ispričao tata u vrijeme iza onog rata. Na pitanje kako je u socijalizmu, odgovor je bio: »kao u Raju«. Hodamo goli i bosi, a oko nas zvijezde. Ako smo preživjeli rat valjda ćemo i socijalizam.

No hoćemo li moći preživjeti kapitalizam, ovakvog oblika? Mislim da bi se i mi mogli uskoro osjećati kao u Raju, samo oko nas neće biti zvijezda, jer će biti zabranjene od strane raznih Karamarka. Ona crvena zvijezda na Heineken – pivu neće smetati, jer raja neće imati ni za pivo, a bogate i tako nikada nije smetala nijedna ideologija, niti jedan simbol. Njihova ideologija novca i nezasitne halapljivosti je vanzemaljska

Javio se i profesor Miroslav Tuđman. Rekao je kako je pitanje preseljenja i pitanje sigurnosti. Kao da to nije znao prije, kada je buduća Predsjednica na tome dobivala glasove. Prosvijetlilo mu se eto sada. Akademik Željko Reiner je posebno ljut. Poznat je autoritet akademika u našem društvu. I on se zgraža, kako je bilo moguće da Vlada donosi odluku i ispunjava želju buduće Predsjednice, kada je to ona zatražila, a eto opet nije zatražila.

Glavašev dernek

U Osijek se vratio s odsluženja zatvorske kazne gospodin Glavaš. Na trgu dernek. Skoro kao Šešelju! Mene sram. Zar nema ni malo sućuti za žrtve? Naše pravosuđe standardno, sramota. Sada će postupak ispočetka. Možda gospodin Glavaš stvarno i nije držao lijevak kada su ulijevali kiselinu u grlo jadnicima i nije baš on pucao u glavu na obali Drave. No netko je ipak odgovoran, a on je bio jedini šef u ratnom Osijeku. Osim ako se u novom postupku ne dokaže da su to Srbi radili sami sebi. Ako se dobro sjećam nekih izvještaja sa suđenja, mislim da bi u tome mogao pomoći tadašnji gradonačelnik Osijeka gospodin Kramarić. Jest da se nije baš sjećao onoga što smo svi vidjeli na TV, ali bi se sada, nagrađen mjestima veleposlanika, mogao sjetiti kako su neki uživali u pijenju kiseline.

Nažalost, društvo smo koje i dalje tone. Da se vratim okolišu. U toku je javna rasprava oko strateške procjene utjecaja na okoliš i razvoj istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Jadranu. To je jedan od strateških projekata ove Vlade. Prvi put od kada pamtim, a pamtim jako dugo, još sam 1980. postao docent iz predmete „Zaštita okoline“, postupak procjene ne provodi ministarstvo nadležno za okoliš. Postupak, sadržaj procjene, a vjerujem i mjere zaštite će sam sebi propisati nadležni ministar za eksploataciju ugljikovodika, ministra Vrdoljak. Dobro znam kompetencije u Ministarstvu okoliša, uključujući i one samog ministra gospodina Zmajlovića, pa u tome neće biti većeg zla.

Inače ne gledam dokumente ovakvog tipa. U zadnjih 10 – 15 godina proizvode se ispod standarda koji je vrijedio davno prije i vrijedi i danas svugdje osim kod nas. Nekvalitetne studije, pokrivaju svojim tezgarskim autoritetom članovi Hrvatske udruge stručnjaka zaštite prirode i okoliša, s respektabilnim titulama, stečenim uglavnom onako, usput. Bio sam nedavno na njihovom prvom međunarodnom simpoziju. Ostao tri sata. Nivo izlaganja i problematike na razini osnovne škole. Organiziraju drugi simpozij. Vrećica s materijalima, zbornik i olovke biti će sigurno još boljeg dizajna. Siguran sam, bit će bogatiji švedski stol. A tek vino!

busotina-ina-ivanaDa se vratim predmetnoj procjeni. Izradila ju je tvrtka koja je osnovana u prosincu 2012.! Izradili je uglavnom biolozi i zaštitari prirode. U radu niti jedne formule, niti jednog modela kojim bi se mogao procijeniti utjecaj „najgoreg scenarija“ (worse case). No opisane su sve ribe veće od 5 kg. Dani su rodovnici čak i planktona. Zna se što će sve biti s kitovima u Jadranu. Ma nije da to ne treba, treba, ali treba i ono što će biti ako se dogodi katastrofa kao u Meksičkom zaljevu. Možemo li si priuštiti takav rizik? Osobno mislim da si možemo, ali ne na osnovi ovakve studije i ne ako to propisuje ministar Vrdoljak. I sada u Jadranu navodno postoji 37 platformi za eksploataciju nafte, Jadranom prolazi godišnje 5 000 tankera, 40 – 50 milijuna tona nafte… Samo na Mediteranu istraživanja u svojim teritorijalnim vodama provode ili planiraju provoditi Grčka, Italija, Malta, Cipar i Francuska, …… Španjolska je nedavno krenula u novi ciklus istraživanja na lokacijama u blizini Balearskog i Kanarskog otočja te u Valencijskom zaljevu – dakle u neposrednoj okolini tamošnjih čuvenih turističkih središta.

Ovo sam skinuo s portala dalmatinskiportal.hr pripremajući se za jedno popularno predavanje. Zar s tim argumentima ne bi trebao strateški projekt braniti ministar Zmajlović osobno? Mogao bi i morao iznijeti detaljne statistike o mogućim havarijama i procjenama rizika. Svojim nastupom bi morao dati sigurnost običnim građanima. I njegova nekompetentnost tjera mlade u svijet, jer kod nas ne gradimo ništa. Mislim da bi nešto na tu temu trebao reći i uvaženi akademika Željko Reiner, kada govori da nam mladi odlaze u svijet. I njegova riječ bi se trebala čuti ovdje, a ne samo kod preseljenja, ta nije on špediter. Inače gospodina Reinera poznajem osobno i cijenim ga kao stručnjaka. Ovdje ga koristim više kao paradigmu za akademsku zajednicu i političare.

»Golferska logika«

Siguran sam da će se netko dosjetiti referenduma, na kojem će svi biti protiv. Kod nas političari, akademska zajednica i mediji slave poznati „sindrom BANANA“ – Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anything – ne gradi ništa, nikada i nigdje! A bez građenja kod nas, mladi idu tamo gdje se gradi. I koga sve to briga.

Problem je u kompetencijama. Na bilo koji argument protiv nema niti jednog argumenta za neku stratešku investiciju. Strateška investicija je bila i ona vezana za termoelektranu na ugljen u Luci Ploče. Pobijedili oni protiv. Kao izjasnio se narod i sada smo svi protiv. A gdje je bila Vlada s kampanjom ZA! Da li ste čuli nekoga da kaže postoji niz razloga zašto trebamo termoelektranu. Evo samo nekih argumenata: nemamo dovoljno vlastite energije, u svijetu se preko 90 % energije proizvodi iz fosilnih goriva, potrošnja energije iz ugljena po stanovniku raste, termoelektrane na ugljen imaju najrazvijenije države svijeta, utjecaj na okoliš je zanemariv… Sprema se i referendum protiv TE Plomin na ugljen. Sreća da je propao referendum protiv golfa na Srđu. Nije da sam ja baš „golfer“, ali na svijetu ima skoro 36 000 golf igrališta, od toga 480 u Švedskoj, 680 u Njemačkoj, 550 u Francuskoj, … Po mojoj „ne golferskoj logici“ možda bi moglo i kod nas pokoje igralište?

Opet samo kao paradigma. Nedavno sam se javio uvaženom novinaru Đuri Tomljenoviću, na njegov komentar u emisiji Turistička klasa. Održao je hvalospjev za „uspjeh“ referenduma protiv izgradnje TE u Pločama. Turizma radi sam mu napisao:  Kada smo nedavno posjetili njemačku luku Warnemuende, turistički djelatnici su ponudili obilazak luke malim brodom. Znate što su nam pokazivali i čime su se hvalili? Industrijom! Govorili su ovdje radimo ovo, a tamo ono. Tamo dalje je TE na ugljen, kapaciteta milijun tona uvoznog ugljena godišnje. Stotinu metara dalje, na drugoj strani su bile pješčane plaže, s onim poznatim košarama protiv vjetra. Turista i van sezone kao da je ljeto. Što mislite da oni ne bi znali za opasnosti iz TE, da ih ima na način kako se to pokazuje kod nas? Nije mi odgovorio.

Kod nas vlada kultura autoriteta položaja, pa oni koji misle da su kao gore uglavnom ne odgovaraju. Na dopise odgovara još uvijek aktualni Predsjednik Josipović i uvažena zastupnica Mirela Holy. Ostali „jok“. Problemi s „kinderstube“. Moram priznati i bivša predsjednica vlade gospođa Jadranka Kosor je natjerala ministricu Marinu Matulović Dropulić da odgovori na dopise.

Godinama upozoravam na štetnost koncepta postupanja s otpadom kako je planiran na „Marišćini“ (Rijeka) i na „Kaštjunu“ (Pula). Nažalost, bez reakcija. Kada je udruga „Krizni Ekostožer Marišćina“ zatražila mišljenje o usklađenosti tehnologije na Marišćini s propisima EU onda je iz EU stigao odgovor da ta tehnologija nije u saldu s EU propisima. No, onda je reagiralo nadležno Ministarstvo i upozorilo da tehnologiju financira EU. Odmah je došao odgovor na raniji odgovor, kako onaj prvi odgovor ne vrijedi, jer eto ne bi se smjelo dovesti u pitanje projekt… Ne mogu se oteti dojmu da se radi o sprezi između niza interesno povezanih partnera, od nadležnih domaćih tijela, preko međunarodnih eksperata i tvrtki, sve do tijela koje unutar EU odobravaju projekte, čak s intencijom „no pasaran“ za hrvatsko znanje i tehnologije.

Ne samo na tu činjenicu upozoravao sam sve do EU. Nije bilo reakcije. Jučer sam poslao mail predsjedniku EU gospodinu Jean-Cloude Junker-u, predsjedniku vlade Zlatku Milanoviću i ministru Mihaelu Zmajloviću (njima dvojica opetovano!), DORH-u (drugi puta) i OLAFU (agencija EU slična našem državnom odvjetništvu – prvi puta).

Morao sam još jednom od kukurikati, bez obzira dali će svanuti. Naime, upravo je raspisan natječaj za istu tehnologiju. Natječaj za RCGO „Piškornica“ je objavljen na sam Badnjak, na način da se onemogućuje natjecanje ijednoj drugoj tehnologiji, kao da je vrijeme unatrag zadnjih 10 – 15 godina stalo.

Crvena zvijezda

heineken_bocaNiz indicija ukazuje na to da se radi o, u najmanju ruku nekorektnom postupanju Ministarstva. Kako bi nova strategija postupanja s otpadom za period 2015. – 2021. mogla pokazati svu apsurdnost tehnologije koju spominjem, nadležno Ministarstvo je na brzinu, također preko novogodišnjih praznika, predložilo promjenu postojeće strategije i to samo za 2015. Izmjene bez potrebnih analiza, bez ocjene konačnog troška za korisnike. Razlog navodno leži u činjenici da se isti koncept želi predlagati za financiranje od strane EU, i žuri se s ispunjavanjem rokova. Evo i ja „BANANA“. I ja protiv. Da,ali samo kada se gradi nikada viđeno. Za viđeno sam uvijek ZA!

Vjerujem da „nikada viđeno“ više ne prolazi, ali nikada se ne zna. Uz ovakvu akademsku zajednicu, stručnjake „tezgaraše“, „BANANA“ medije sve je moguće. Kako spriječiti odlazak mladih kada svi lažu i mažu i kada kompetencije nema niti u tragovima? Možda teme preseljenja nisu loše kao neka vrsta poticanja kolektivne amnezije. A onda može i dernek za sumpornu kiselinu. Samo do kada?

I pada mi na pamet vic kojeg mi je ispričao moj tata u vrijeme iza onog rata. Na pitanje kako je u socijalizmu, odgovor je bio: »kao u Raju«. Hodamo goli i bosi, a oko nas zvijezde. Ako smo preživjeli rat valjda ćemo i socijalizam. I nekako se preživjelo, zar ne?

Brine me hoćemo li moći preživjeti kapitalizam, ovakvog oblika? Neke države hoće, ali nisam siguran za nas. Mislim da bi se i mi mogli uskoro osjećati kao u Raju, samo oko nas neće biti zvijezda, jer će biti zabranjene od strane raznih Karamarka. Ona crvena zvijezda na Heineken – pivu neće smetati, jer raja neće imati ni za pivo, a bogate i tako nikada nije smetala nijedna ideologija, niti jedan simbol. Njihova ideologija novca i nezasitne halapljivosti je vanzemaljska.

Komentari su zatvoreni