Hrvatska – zemlja puna priča

Hrvatska – zemlja puna priča

Tako na televiziji sve vrvi od priča, premda nije riječ o dječjem programu i pričanju priča prije spavanja. Novinari (u Dnevniku) sve rjeđe najavljuju priloge, reportaže, a sve češće čujemo: »Evo priče!«. Amerikanijada, dakako

Nives Opačić

Koja je to sretna zemlja, gotovo kao iz priče? Teško se domisliti? Ne, pa to je Hrvatska! Jer se u njoj ništa ne radi doli samo »pričam ti priču«. Te su priče katkada tako nevjerojatne, bajkovite, premda njihovi kazivači nisu neki suptilni tipovi. I ne obraćaju se brižno djeci prije spavanja. Suhi su birokrati, dosadni, i gone na povraćanje čim se pojave na TV-ekranu. No oni kao navijeni pričaju i pričaju (jedno te isto). Ne znam, možda bih za njihovu mjesečnu plaću i ja optimistički mljela i mljela. Glagol pričati ispada kao pravi mačo u istjerivanju drugih sličnih glagola, zato neka govoriti i razgovarati umru muški!

Što znači glagol pričati? Znači usmeno kazivati, izricati kakav sadržaj , pripovijedati. Modalni oblik priča se također se dobro snašao u našoj gostoljubivoj sredini (znači da se glasina već proširila u javnosti). Kao i sve neprovjereno, kod nas ima daleke odjeke.

No novinarsko lansiranje (i ne samo njihovo, čujem to i u akademskim krugovima!) svekolikoga pričanja, poglavito ondje gdje mu nije mjesto, šefove nimalo ne dira. Jer zacijelo i sami tako govore i pišu (tekstopisci reklama ne žele zaostati, pa i oni zdušno prihvatiše »jer narod tako traži«). A mene onda ljudi – čuvši i vidjevši stanje u medijima – zaustavljaju na ulici (još nas ima, još normalnih Hrvata!) i ljutito komentiraju: »Zašto slušamo rečenice poput: Oni dobro pričaju engleski ili Pričajte jeftinije?! Recite im neka tako ne govore!« Kao da im nisam već stoput i rekla i napisala! Sve proširenijoj uporabi izričaja: ne pričam dobro hrvatski, vrlo učestaloj upravo među potomcima hrvatskih iseljenika, nisam se mogla dovoljno načuditi dok sam takve polaznike imala na tečaju hrvatskoga jezika za strance. Naime, ti ljudi, živeći mahom u Americii/ili Australiji – dakle na engleskom govornom području – u engleskom jeziku nikada neće reći I say English ili I tell English, nego uvijek i samo I speak English. Zašto se tako ne ponašaju i kad govore hrvatski? Pravilno je reći: dobro ili loše govorim hrvatski, engleski, njemački itd. No očito je to utjecaj njihovih roditelja, kojima je to uobičajen kućni izraz, jer ga primjećujem i među hrvatskim govornicima iz Hercegovine, odakle se munjevito piri po svim sredinama u kojima ti ljudi žive i rade.

Reklama Pričajte jeftinije zacijelo nije ciljala na jednu osobu i njezin monolog nego na dijalog dvaju osoba, dakle na njihov razgovor. Pa zašto se onda nije tako i reklo: razgovarajte jeftinije?

Dakako, i glagol pričati ima svoje mjesto u hrvatskom jeziku i znači usmeno kazivati, opisivati neki događaj, pripovijedati o čemu (pa i unedogled). Glagol govoriti može značiti izgovarati riječi u suvislom nizu, dakle imati sposobnost prenošenja poruke govorom, no ta se sposobnost ne mora uvijek i ostvariti. Dakle, pogrešan izričaj: On dobro priča engleski trebalo je reći: On dobro govori engleski, jer se htjelo reći kako on tim jezikom dobro vlada, no ne i da mu taj jezik izlazi iz usta od 0 do 24 sata. Ili: On svira trubu – znači da vlada tim umijećem, no ne prakticira ga od jutra do sutra (na radost ostalih stanara).

Možda će vam se učiniti paradoksalnim: govoriti možete katkada i tako da ne otvorite usta (On govori dva strana jezika). Naravno, možete i satima otvarati usta i govoriti bez kraja i konca. No za pričanje uvijek morate otvoriti usta (ili sve pretočiti u pismo). Tako na televiziji sve vrvi od priča, premda nije riječ o dječjem programu i pričanju priča prije spavanja. Novinari (u Dnevniku) sve rjeđe najavljuju priloge, reportaže, a sve češće čujemo: »Evo priče!«. Amerikanijada, dakako. These are their Stories. Jer se zna samo jedno značenje. A da nisu možda njihovi (policijski) slučajevi, nikomu nije palo na pamet.

(Tekst je izvorno objavljen u “Novinaru” (br. 11-12/2014.) – glasilu Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske)