„Hrvatska nema dugoročnu strategiju obrazovanja“

„Hrvatska nema dugoročnu strategiju obrazovanja“

Na djelu je eksplozivni porast informacija. Teži se produljenju života čovjeka a time i njegova radna vijeka. To je povezano s robotizacijom i sve ubrzanijim kiborgiziranjem čovjeka koji uključuje i razvoj umjetnog mozga. Zato je najteže prognozirati razvoj obrazovanja.

prof. dr. Igor Čatić

prof. dr. Igor Čatić

U sklopu 11. Festivala znanosti u Tehničkom muzeju jučer je održano predavanje na temu „Obrazovanje za izazove budućnosti“. Predavanje je vodio dr. Igor Čatić, umirovljeni profesor s Fakulteta strojarstva i brodogradnje, koji se prognoziranjem visokog obrazovanja bavi od 1984. godine kada je održao predavanje „Inženjerski kadrovi za 21. stoljeće“. „Dosta mi je nestručnog prognoziranja koje ne uzima u obzir realne rokove. Djecu rođenu 2010. treba pripremiti za izazove budućnosti do 2075. ili čak i dulje“, poručio je Čatić.

U svom izlaganju u Tehničkom muzeju Čatić je ukazao da je svaka djelatnost (npr. tehnika, medicina, znanost) i njezina gospodarska opravdanost u funkciji društveno-humanističkih ciljeva koje određuje politika.

„Hrvatska je pristupila izradbi Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Strategija bi trebala vrijediti do 2030. Strategija za razvoj tehnologije potrebna je odmah, znanosti tko zna do kada. No, za obrazovanje onih koji su se rodili 2010, potrebna je strategija obrazovanja do 2075. ili čak 2080. Hrvatska nema strategiju kao zemlja. Je li turizam lokomotiva razvoja ili je nužna primjerice i reindustrijalizacija?“, upitao je Čatić.

Ustvrdio je kako je na području obrazovanja moguće najprije djelovati na području cjeloživotnog obrazovanja. Znatno je teži zadatak kako reorganizirati cjelokupni sustav obrazovanja od obitelji, vrtića, predškole do doktorskih studija. Želi li se osposobiti obrazovanike za rad do zadnje četvrtine ovog stoljeća, morat će se promijeniti cjelokupno obrazovanje. „Nužno je maksimalno poopćavanje“, ističe i dodaje kako obrazovanje za radno mjesto treba prebaciti u programe unutar poduzeća ili cjeloživotnog obrazovanja. Poseban problem u obrazovanju, kao podlozi za uspješan radni vijek jeste činjenica da će svijet biti sve prividniji (virtualniji), kiborgiziraniji i robotiziraniji.

Čatić je izrazio zabrinutost oko kognitivne znanosti – znanstvenih disciplina unutar kojih se proučavaju kognitivni fenomeni: percepcija, zaključivanje, mišljenje, emocije, jezik te su u nju interdisciplinarno uključene različite discipline prirodnih, društvenih, humanističkih, biomedicinskih i tehničkih znanosti.

Ispiralište mozgova

„Od 2010. postoji u Zagrebu Centar za kognitivnu znanost. Baš se i nije u javnosti puno čulo. Zašto me brine? Ta znanost svojim se postupcima i metodama, lako pretvori u ispiralište mozga građana i pomaže infomacijskoj kiborgizaciji čovjeka (tzv. i‐kiborg)“, kaže.

Na predavanju su izneseni slijedeći zaključci:

Na području obrazovanja moguće je najprije djelovati na području cjeloživotnog obrazovanja. Stručnjaci koji znaju, mogu prenijeti to znanje zainteresiranima putem savjetovanja, seminara i sl. Za to nije potrebno dugotrajno istraživanje, već javno određenje što se želi postići i tko će to plaćati. Uspješan primjer cjeloživotnog obrazovanja zbio se šezdesetih godina, kada se na ovim prostorima započelo s poučavanjem korištenja računala, ali i kreativnog doprinosa tom području. Stečene su potrebne vještine i znanja. Tijekom vremena došlo se do spoznaje da je računalo nužan alat doslovce za svakoga, pa se dio te pouke prenio u redovni sustav obrazovanja.

Cjeloživotno obrazovanje je u funkciji stjecanja novih znanja po završetku propisanog obrazovanja. Jedino na taj način moguće je pratiti sve ubrzaniji tehnički napredak, a time i svekoliki napredak.  Međutim u redovnom obrazovanju potreban je radikalan zaokret. Mora se težiti poopćavanju. Svatko na svakoj razini obrazovanja ima pravo saznati osnovne zakonitosti. U doba eksplozije informacija, sažimanje tih informacija u smislenu cjelinu postaje sve težim zadatkom.

Za takav sintezologijski pristup koji mnoga znanja i spoznaje pretvara u novo, zaokruženije znanje i rezultira novim spoznajama potrebni su stručnjaci šireg pogleda i sklonosti za takvim radom.

Bilo bi poželjno da se shvatiti da postoje samo četiri osnovne skupine tvari i materijala i da se danas teži učiniti proizvodne postupke neovisnim o vrsti materijala.  Međutim obrazovanje za izazove budućnosti treba uzeti u obzir još neke pojedinosti. Na djelu je eksplozivni porast informacija. Teži se produljenju života čovjeka a time i njegova radna vijeka. To je povezano s robotizacijom i sve ubrzanijim kiborgiziranjem čovjeka koji uključuje i razvoj umjetnog mozga. Zato je najteže prognozirati razvoj obrazovanja. (zg-magazin)

 

Komentari su zatvoreni