Hrvatska ne može ispuniti obaveze koje je preuzela glede gospodarenja s otpadom

Hrvatska ne može ispuniti obaveze koje je preuzela glede gospodarenja s otpadom

(Foto: Moderator rasprave Branko Holzer i Viktor Simončič)

Prijete nam velike kazne

»Na području postupanja s komunalnim otpadom i otpadnim vodama odmah želimo uvesti sistem od nekoga tko je prvi ili među prvima u EU i to preko noći. Hrvatska je obećala EU da će do 2023. godine izgraditi uređaje za pročišćavanje otpadnih voda u naseljima koja broje iznad 2000 stanovnika, što znači još 300 novih postrojenja!«, istaknuo je Simončič

Obaveze koje je Hrvatska preuzela spram Europske unije glede zbrinjavanja otpada ne mogu se ispuniti čak ni kada bismo imali dovoljno novaca, sve potrebne dozvole i kadrove, a zbog njihovog neispunjavanja prijete nam izuzetno visoke kazne, zaključak je to predavanja Hoćemo li potonuti u otpadu okolišnih obećanja danih Europi? koje je u srijedu u Tribini grada Zagreba održao stručnjak za okoliš i kolumnist našeg portala dr. sc. Viktor Simončič. On stoga predlaže da Hrvatska pod hitno pokrene postupak derogacije (odstupanja) preuzetih planova jer ih nikako neće moći ispuniti kako nam se ne bi dogodio scenarij Grčke i Italije kojima su već izrečene kazne zbog neispunjavanja preuzetih obaveza gleda postupanja s otpadom.

Simončič smatra da Hrvatska ima valjane argumente za to, samo je potrebno hitno reagirati. Naveo je neke projekte koji nisu prilagođeni hrvatskim uvjetima, previše su plaćeni, a neki od njih čak i nepotrebni. Ispostavilo se kako je riječ o »podvali« europskih konzultanata koji su o njima prethodno davali svoje mišljenje, ali i »nekompetentnosti« hrvatskih donositelja odluka.

Kao loše primjere naveo je predimenzionirani uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u Sisku, uređaj za pročišćavanje u Brckovljanima koji je odmah i zatvoren zbog previsokih naknada za priključivanje te je trebalo platiti i njegovo konzerviranje, skup i neprikladan Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćina koji je središnji je dio integralnog sustava gospodarenja otpadom u Primorsko-goranskoj županiji, a nije napravljen po europskim standardima i druge.

Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u Bcrkovljanima. Svečano otvoren i odmah zatvoren...

Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u Bcrkovljanima. Svečano otvoren i odmah zatvoren…

Preko noći s dna do najrazvijenijih

Ovaj stručnjak navodi da je Hrvatska gotovo u svemu (uz poneke iznimke) najčešće negdje na kraju, oko 26. mjesta »ili tu negdje«. »S druge strane, na području postupanja s komunalnim otpadom i otpadnim vodama odmah želimo uvesti sistem od nekoga tko je prvi ili među prvima u EU i to preko noći, za što nemamo ni financijske ni druge uvjete. Hrvatska je obećala Europskoj uniji da će do 2023. godine izgraditi uređaje za pročišćavanje otpadnih voda u naseljima koja broje iznad 2000 stanovnika, što znači još 300 novih postrojenja!«, istaknuo je Simončič. Prema njegovim riječima političke elite i dalje obećavaju kako ćemo »preko noći« ispuniti ono, za što su drugi trebali desetljeća, a posljedice su veći komunalni troškovi veći od onih kod najrazvijenijih.

»Zašto slijedimo najrazvijenije na tom području – Austriju, Njemačku, Švedsku, Dansku i Nizozemsku, a ne npr. Francusku, Španjolsku, Maltu, Grčku ili Portugal?«, zapitao se Simončič i dodao: »Ako je tako lako kopirati najrazvijenije, zašto Sveučilište u Zagrebu nije Oxford ili Sorbona? Zašto »Ruđer« nije Princeton?«.

Podsjetio je na osnovni princip djelovanja unutar EU-a – jedinstvenu obaveza članica u usklađivanju zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a (acquis communautaire), ali je napomenuo da direktive EU-a kažu koje ciljeve treba postići, ali ne i kako ih postići te se zbog niza barijera u zemljama EU primjenjuju se različita rješenja, s različitim troškovima.

»Države izrađuju strategije za ispunjavanje obaveza – za svaku aktivnost se rade operativni programi – izradi ih država uz suradnju s privredom i javnim sektorom u skladu s nacionalnim mogućnostima. Za vode i otpad razvijene države članice ne smiju trošiti više od 1,5 % kućnog budžeta, a za manje razvijene taj je prag još i niži, negdje i 0,7 %«, istaknuo je Simončič.

Prema njegovim riječima prije realizacije projekata uvijek treba tražiti odgovore na pitanja: Koliko košta i tko plaća, koliko će ljudi izgubiti ili dobiti posao, koliki je udio nacionalne ekonomije u pojedinoj mjeri, koliko novaca ostaje kod kuće, koje kadrove i koliko vremena imamo…

Financiramo stranu privredu

Simončič je istaknuo kako je istina da EU pomaže dijelom (do 70 % iznosa) u financiranju infrastrukturnih projekata, no to nam se isplati jedino ako se pritom angažiraju domaće »snage«, odnosno tvrtke. U protivnom takvim projektima potpomažemo inozemne tvrtke i stranu privredu. Simončič se, međutim pita zbog čega se natječaji pišu na način da na njima »ne mogu konkurirati domaće tvrtke s kvalitetnim domaćim rješenjima, već samo stranci«. »A imamo stvarno dobra rješenja i za otpadne vode i za komunalni otpad«, dodaje.

Namjere Hrvatske da uvede III. stupanj pročišćavanja otpadnih voda, što nemaju ni neke skandinavske zemlje ocijenio je besmislenim. Osim što su takva postrojenja skupa, pokazalo se da preintenzivno pročišćavanje kojim se iz voda izdvajaju dušik i fosfor (što je potrebno u gustim aglomeracijama i poljoprivredno intenzivnim okruženjima) pokazalo neprikladnim jer je npr. Savski bazen daleko od toga, a bez tih elemenata vode postaju siromašne hranjivim tvarima što ne pogoduje ribama.

»Koje argumente koristiti prema Europskoj uniji? Mislim da brojni slučajevi à la Sisak i Marišćina jasno pokazuju promašaje, kojima je uz naše neznanje u velikoj mjeri kumovalo skupo plaćeno EU-savjetničko neznanje, da se ne izrazim grublje«, kaže Simončič i predlaže da se pod hitno pristupi izradi zahtjeva prema EU da nam odobri promjenu ciljeva i odgodu rokova.

Uz to, smatra da bi se, potvrdi li se i »izuzetno niska stručna razina« kojom je izrađen Plan gospodarenja otpadom, trebalo razmisliti i o zahtjevu za nadoknadu troškova pa čak i da se tvrtkama i odgovornim pojedincima koji su sudjelovali u njegovoj izradi oduzmu ovlaštenja za rad u Hrvatskoj »jer upravo ovako izrađeni dokumenti dovode kasnije do mnogobrojnih štetnih projekata i nenamjenskog trošenja novca«.

Odvojeni prikupljeni otpad i otpad sakupljen u jednoj posudi: Na kraju nema mnogo razlike

Odvojeno prikupljeni otpad i otpad sakupljen u jednoj posudi: Na kraju nema mnogo razlike

Simončič se na kraju kritički osvrnuo i na prijedloge ministra zaštite okoliša dr. sc. Slavena Dobrovića koji nudi pojačano izdvajanje otpada na izvoru, čak i u malim sredinama te kompostiranje po stanovima, što je po Simončiču posve neprihvatljivo. Kao primjer je spomenuo Zagreb, gdje u kontejnere za odvojeno prikupljanje plastike »zaluta« 78 % komunalnog otpada, a nije puno bolja situacija ni u njemačkim gradovima. Umjesto toga, Simončič predlaže odlaganje otpada u jednoj kanti i naknadno sortiranje na odlagalištima uz prokušano i učinkovito postrojenje koje je patentirala jedna domaća tvrtka.

Predavanje dr. sc. Viktora Simončiča organizirala je Europska asocijacija eksperata sudskih vještaka i forenzičara poziva u povodu Svjetskog dana zaštite okoliša.

Boris Jagačić