HRT-ova emisija koju moraju pogledati “disižnmejkeri”

HRT-ova emisija koju moraju pogledati “disižnmejkeri”

Urednica Morana Kasapović je 236. emisiju Paralela završila s rečenicom kako se »samo dva sata vožnje od Zagreba iz prve ruke može naučiti kako pametno gospodariti s otpadom«! Gospođo Kasapović, sigurno se u Grazu može vidjeti puno toga. No završite jednu od vaših emisija s informacijom da se trenutno najbolje ipak može vidjeti na sat vremena od Zagreba u Donjem Kraljevcu

dr. sc. Viktor Simončič

Osoba bez informacije ne može preuzeti odgovornost. Osoba s informacijom ne može ne preuzeti odgovornost (Jan Carlzon)

Često nam dr. Simončič ukazuje na probleme našeg društva, na svakodnevno srozavanje društvene, političke, gospodarske i svake druge klime, na umanjivanje naših vrijednosti u lijepoj našoj. Stalno nam ukazuje kako se naši najodgovorniji političari, oni koji odlučuju – od državnih vlastodržaca pa do lokalnih šerifa ponašaju kao trojanski konji (bliže tom opisu bile bi »kljusine«). Ne samo kao »ekološki trojani«, već u najširem smislu kao i računalni virus »trojan« koji navodi korisnika da sam sebi načini štetu – virus u programskom dijelu računala, a ovi naši »disižnmejkeri«, »trojanske kljusine«, da načine štetu državi i društvu uz malu, jadnu osobnu nadoknadu. Za šaku škuda. (http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2015/12/1631989069/simoncic-protiv-trojanske-kljusadi.html)

Gornji komentar napisao je na prošli poučak gospodin Romeo Deša, urednik portala Plastično je fantastično. Gospodin Deša je Don Kihot, koji se bori sa »second hand« političarima, onima koji pozornost dobivaju na zabrani plastičnih vrećica. Političarima koji su u ponedjeljak ovo, a u utorak ono i koji »stručnost« i »svu pamet svijeta« stječu dolaskom na funkcije. Onih koji mogu sve, od upravljanja avionom do kirurških zahvata nad svima, osim najbližim članovima obitelji.

Osobno pokušavam ukazati na puno jednostavnije neznanje. Na uspješnim primjerima iz prakse pokušavam ukazati kako danas više nije potrebno postavljati bezbroj šarenih, k tome još uvoznih posuda za odvojeno razdvajanje otpada na izvoru. Spomenuo sam u nekom od tekstova »kako nam je znanje u problematici postupanju s komunalnim otpadom stalo na onom od prije 20 godina«. I gle, od naše stručne elite sam doživio kritiku, dijelom i na način: Pitam se što to Viktor želi? Zbog čega mu je stalo soliti (ili sr…) po svačijoj glavi? Pa zar čovjek tog iskustva ima problema s vlastitim egom i taštinom?

Ono »sr…« sam protumačio da se radi o – »srljanju«. Problema s egom nemam (barem ne previše). Imam problem s činjenicom da sam učio za inženjera i da sam svjestan da »nije svaka kapa za svačiju glavu«. U prijevodu, znam da stvari treba prilagoditi lokalnim uvjetima. Što se tiče postupanja s otpadom, tu sam posebno osjetljiv, upravo zbog činjenice jer je u Hrvatskoj razvijena tehnologija koja omogućuje postizanje visokih i najviših ciljeva u stupnju reciklaže. Tehnologija MBO-T, koju je razvila tvrtka Tehnix iz Donjeg Kraljevca omogućuje iz mješovitog komunalnog otpada izdvojiti sve korisno. Ponavljam BAŠ SVE, a ne samo 65 % iz komunalnog i 75 % ambalažnog otpada, kako to u ambicioznom paketu o kružnom gospodarstvu ovih dana traži EU!

Domaće rješenje dobro za Europu, ali ne i za Hrvatsku

Da tu činjenicu ignoriraju političari našeg (hrvatskog) kova mi je jasno. Nije mi jasno, ma možda i je, ali bolje da prešutim, zašto to ignorira naša struka, a i naši mediji?

tehnix_rotorProšli tjedan sam upozoren na 236. emisiju – Paralele – europski magazin, emitiranu na HTV-u 1 u veljači 2015. Tema: Koja su pravila EU o zbrinjavanju s otpadom, a koji planovina čijim primjerima trebamo učiti. Pogledao sam emisiju. Hvalevrijedan prilog. No preko nekih činjenica se prešlo na vrlo neprofesionalan način. U prilogu novinara Mire Aščića o gospodarenju s otpadom u Rumunjskoj, glasnogovornica tvrtke rumunjske Rompres gospođa Adriana Calcan je rekla: »Hrvatska i neke druge zemlje nam pomažu jer možemo slijediti njihov primjer«. Novinar Aščić se nije pitao koje je to iskustvo Hrvatske koje koriste u Rumunjskoj. Dalje u prilogu se pokazuje primjer izdvajanja korisnih sirovina iz mješovitog otpada na postrojenju blizu Bukurešta. Pokazuje se ulaz mješovitog otpada, rotosito, srce MBO-T tehnologije tvrtke Tehnix, a nešto kasnije linija na kojoj se izdvajaju korisni dijelovi otpada.

Otpad, upravo zbog MBO-T tehnologije, jednako čist kao da je na izvoru posebno odvojen. Čist i papir i na njemu »nema špageta«, argument kojim MBO-T žele kod nas obezvrijediti naši »disižnmejkeri«. Prilog ima pozitivnu konotaciju. Upućuje da eto mi u Hrvatskoj nešto naučimo iz rumunjske prakse. Novinar Miro Aščić je jedino zaboravio spomenuti da se hrvatska praksa iz koje uče u Rumunjskoj, kako je ponosno naglasila glasnogovornica Calcan, odnosi upravo na MBO-T tehnologiju izdvajanja korisnog otpada iz mješovitog otpada tvrtke Tehnix iz Donjeg Kraljevca! Takvih je linija u Rumunjskoj Tehnix izgradio preko 30. Zašto su upravo to propustili naglasiti novinar Aščić i urednica Paralela gospođa Morana Kasapović …?

U istoj emisiji gostovao je i profesor Roland Promberger iz Austrije. Od njega se može puno naučiti. Govori o postupnosti, potrebi za transparentnošću, složenosti problematike, prilagođavanju… Imam osjećaj da je kod profesora Prombergera asistent gospodin Renato Šarc, naše gore list, glavni savjetnik za postupanje s otpadom ministra Mihajla Zmajlovića. Šteta da ministar Zmajlović za savjetnika nije uzeo profesora Promberga, umjesto asistenta. Onda bi on umjesto asistenta Šarca, posjetio tvrtku Tehnix. S obzirom na široko iskustvo sigurno bi razumio prednosti MBO-T tehnologije na postizanju visokih stupnjeva reciklaže, što je na Tehnixovu nesreću, zbog neiskustva ostalo uskraćeno gospodinu Šarcu. Ako je gospodin Šarc uistinu asistent kod profesora Promberga, baš me zanima je li mu s ponosom spomenuo što je vidio u Hrvatskoj?

Proveo sam dva dana u razgovoru s doktorom Heribertom Gischom. On je bio nekih 20-ak godina gradonačelnik, višegodišnji voditelj komunalnog udruženja, najuži suradnik njemačkih ministara okoliša, od gospodina Klausa Toepfera, koji je između ostaloga bio i direktora UNEP-a, do prošlog ministra gospodina Peter Altmaiera, sada šefa kabineta kancelarke Angele Merkel. Samo usput, kada je bio ministar okoliša, gospodin Altmaier je pisao našem ministru (mislim gospodinu Grčiću) da mu skrene pažnju na nove hrvatske tehnologije, koje su u njemačkom institutu prošle najstrože provjere, a u Hrvatskoj su ignorirane. Koliko znam, naši mu nisu ni odgovorili.

Brzo i jeftino ispunjavanje ambicioznih ciljeva EU

Raspravljajući o izdvajanju otpada na izvoru i »uspjesima« koji se kod toga postižu, dr. Gisch je upozorio da rezultati često nisu takvi kakvima ih prikazuju. Kao primjer je naveo iskustvo iz Saarlanda gdje građani u posudu za bio otpad ubacuju i 20 % drugog otpada, a u posudu s ostatkom otpada 30 % otpada koji tamo ne spada. U žutu vreću za otpadnu ambalažu građani u Njemačkoj ubacuju čak do 40 % drugog otpada. Rekao je da bi u Njemačkoj sigurno primjenjivali MBO-T tehnologiju da nemaju već jako uhodan sistem, da im je velik dio opreme još u fazi otpisa amortizacije, … , ali da primjena ove tehnologije, posebno nakon najnovijih visokih ciljeva EU u reciklaži i nakon konferencije o klimi u Parizu, koji se po njemu ne mogu (ili samo vrlo teško mogu) ispuniti sakupljanjem na izvoru u više posuda, ima veliku perspektivu. I u Njemačkoj.

tehnix_MBOT

MBO-T sustav odvajanja otpada hrvatske tvrke Tehnix

Gospodo odgovorni za okoliš i gospodarstvo iz svih koalicija, a posebno Mosta, jer nekako mislim da oni (još?) nemaju »provizionstičkog« interesa, pa Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske udruge poslodavaca, Akademije tehničkih znanosti Hrvatske i HAZU, profesori i nastavnici, »zeleni« i novinari, sindikalisti i svi koji se trudite da na međunarodnim natječajima MBO-T (čitaj »hrvatsko«) nema priliku čak niti da se natječe, pogledajte 236. emisiju – Paralele na HTV-u 1 -koja su pravila EU o zbrinjavanju s otpadom a koji planovi – na čijim primjerima trebamo učiti. Ako ste zauzeti pogledajte samo dio od 19. do 25. minute. Nakon što ste pogledali prilog više ne možete reći da nemate informaciju. Sada kada znate javite urbi et orbi kako je u hrvatskoj razvijena tehnologija koja omogućuje brzo i jeftino ispunjavanje ambicioznih ciljeva EU o kružnom gospodarstvu. »Disižnmejkeri« među vama, zaustavite natječaje za regionalne centre postupanja s otpadom u Zadru, Šibeniku i Piškornici, a provjerite i na odgovornost pozovite, ako vrijedi i dio promašaja na koje je upozoravano, one koji su zanemarivali upozorenja i one koji su donijeli odluku da se izgrade Marišćina i Kaštjun!

Urednica Paralela gospođa Morana Kasapović je 236. emisiju Paralela završila s rečenicom kako se »samo dva sata vožnje od Zagreba iz prve ruke može naučiti kako pametno gospodariti s otpadom«! Gospođo Kasapović, sigurno se u Grazu može vidjeti puno toga. No završite jednu od vaših emisija s informacijom da se trenutno najbolje ipak može vidjeti na sat vremena od Zagreba u Donjem Kraljevcu.

Bezbroj nijansi sive

U teškoćama i ratovima, ništa manje od ljudi nije mi žao životinja. Još mi je u sjećanju scena iz sarajevskog zoološkog vrta za vrijeme rata, kada čuvar bespomoćno pokušava pomoći medvjedu koji je sama kost i koža. Vješalica u obliku medvjeda na kojoj visi medvjeđa koža. Rezultat arapskog proljeća nama dolazi postavljanjem sofisticirane žice. Na njoj se uhvaćeni sasjeće na gusto postavljenim žiletima. Ljudi stanu pred nehumanom žicom. Žao mi je sasječenih životinja koje ne znaju stati. Nastavi li se arapsko proljeće slaviti bombardiranjima, samo je pitanje dana kada žica dolazi na sve granice. Kao da smo se u zadnjih 20 – 30 godina vratili na pozicije gdje smo bili prije milijun godina evolucije, u stanje nekog sofisticiranog »kanibalizma« sa žičanim ogradama u glavama.

Stranke pričaju kako dogovori idu prema »lijevku«. Kako ćemo izgledati nakon što prođemo lijevak? Smljeveni nerealnim obećanjima kao neprobavljiva kobasica?

…. i ružičaste

Zagreb proglašen najboljom adventskom destinacijom u Europi. Bravo!

Komentari su zatvoreni