Hoće li sveznajući glasovi ući i u naše domove te odgajati našu djecu?

Hoće li sveznajući glasovi ući i u naše domove te odgajati našu djecu?

(Foto: Amazonov »Echo« zvučnik koji se povezuje s inteligentnim »Alexa« glasovnim servisom / Izvor: www.amazon.com)

Uskoro na tržište dolazi i »Aristotel« od Mattela. Za razliku od ostalih govornih asistenata ovaj je posebno konstruiran za djecu – da ih nadzire, podučava, tješi te raste i razvija se zajedno s njima, od dojenačke dobi do adolescencije

Tara Beata Racz

Ova razmišljanja su potaknuta člankom Michaela Rosenwalda iz Washington Posta o najnovijem trendu među Amerikancima – kupovini robotskih glasovnih asistenata i promjenama koje ti proizvodi sa sobom donose. Članak u cijelosti možete pročitati na sljedećoj poveznici: https://www.washingtonpost.com/local/how-millions-of-kids-are-being-shaped-by-know-it-all-voice-assistants/2017/03/01/c0a644c4-ef1c-11e6-b4ff-ac2cf509efe5_story.html?utm_term=.dba6c5d57a2e

Tko su ti sveznajući glasovi?

Radi se o robotima s ugrađenom umjetnom inteligencijom namijenjenom za osobnu uporabu. Neki od najpopularnijih proizvoda trenutno na tržištu su Siri od Applea, Alexa od Amazona, Cortana od Microsofta, ili Echo od Googla. Također, Samsung je najavio da će krajem ožujka lansirati na tržište govornog asistenta za Samsung Galaxy S8 pametne telefone pod imenom Bixby koji će moći što Siri ne može, te će općenito biti komunikativniji, intuitivniji i jednostavniji za korištenje od drugih govornih asistenata.

Ove godine se očekuje prodaja 25 milijuna primjeraka tako zapakiranih glasovnih asistenata po pristupačnim cijenama od 40 do 180 USD. U tu kategoriju spadaju sustavi koji odlično funkcioniraju u usko određenom specifičnom zadatku poput navedenih sustava za prepoznavanje govora. Ti su sustavi stalno povezani s internetom i drugim kućanskim uređajima. S pomoću njih moguće je snimati i fotografirati okolinu, nadzirati kuću, naručivati hranu, mijenjati programe, puštati glazbu i slično. Ideja u pozadini tih novih proizvoda je da se ukloni sučelje s pametnih mobitela i da se tipkanje naredbi zamijeni glasovnim naredbama i interakcijom s umjetnom inteligencijom.

Dostupni uvijek i svugdje: Amazon Tap prijenosni zvučnici s Alexa servisom

Zabavlja i podučava djecu

Uskoro na tržište dolazi i Aristotel od Mattela, proizvođača glasovite Barbie i Kena, proizveden u suradnji s Microsoftom, Qualcumm Technologies, Inc. i Silk Labs-om. Za razliku od ostalih govornih asistenata ovaj je posebno konstruiran za djecu – da ih nadzire, podučava, tješi te raste i razvija se zajedno s njima, od dojenačke dobi do adolescencije. Aristotel je konstruiran kako bi smirio dijete dok plače, kako bi ga zabavljao pjevajući mu pjesmice, čitajući priče ili pričajući viceve te kako raste, da bi ga podučavao čitanju, pisanju, bon-tonu, računanju, kodiranju kao i drugim znanjima i vještinama. Aristotel se koristi sustavom dubokog učenja (engl. Deep Learning System). To su algoritmi učenja putem kojih računala na temelju pokušaja i pogreška povrtnom spregom uče o svijetu oko sebe i postaju sve bolji u zadatku – sve „inteligentniji“ – što je slično načinu na koji ljudsko novorođenče uči o svijetu oko sebe.

Mattel poručuje roditeljima da je stvorio proizvod s ciljem da im pomogne u nadziranju, njezi i razvoju njihove djece. U svim reklamama i najavama proizvoda ističe se visoka sigurnost i povjerljivost svih prikupljenih podatka. Također, Matell nastoji povećati interes kupaca za ovaj proizvod navodeći kako govorni asistent je dizajniran kao šarmantna osobnost te nalikuje samome Aristotelu. Pa tko ne bi volio imati Aristotela u obitelji kao savjetnika i odgajatelja da upravo vaše dijete učini uglednim građaninom, a možda i budućim svjetskim vođom poput Aleksandra Velikog?

Obrazovati po Aristotelu značilo je utjecati na inteligenciju i učiti ono što je korisno za život, a odgajanjem utjecati na karakter djeteta i učiti ga ono što vodi vrlini. Jesu li ovi proizvodi korisni za život i hoće li nas dovesti vrlini? Meni se čini da neće, no proizvođači nas vole zasljepljivati atraktivnim nazivima i dizajnom proizvoda u nadi da ćemo ih uistinu percipirati kao neizostavne životne dodatke i osobne produžetke. Uz to, mediji su skloni poticanju ovoga najnovijeg tehničkog trenda.

Kompanije koje diktiraju te tehničke trendove ignoriraju potencijalne opasnosti koje takvi proizvodi sa sobom nose, dok je sve veći broj psihologa, psihijatara i lingvista zabrinuto zbog toga. Činjenica je da ne znamo kako će takav oblik interakcije i komunikacije s umjetnom inteligencijom utjecati na dječji psihički, fizički i socijalni razvoj (naročito ako ih djeca koriste otkad znaju za sebe), niti na koji način će izmijeniti obiteljsku dinamiku. Ipak, to nas ne sprečava da poput gusaka srljamo u maglu.

Sve učestalija uporaba razne informacijske tehnike zasigurno će dovest do promjena u načinu na koji djeca doživljavaju sebe i svoju okolinu te postoji opasnost da će njihova prekomjerna uporaba onemogućiti djeci razvijanje adekvatnih interpersonalnih vještina i emocionalne inteligencije. Već sada roditelji izvještavaju da su se djeca počela bezobzirnije i izravnije izražavati od kad vrijeme provode razgovarajući s govornim asistentom. Osim toga, primjećuju da manje vremena provode s njima, rjeđe im postavljaju pitanja i rjeđe ih traže pomoć oko domaće zadaće i razumijevanja školskog gradiva. Nadalje, psiholozi primjećuju tendenciju djece, ali i odraslih da robote s ugrađenom umjetnom inteligencijom antropomorfiziraju, odnosno da ih percipiraju kao ravnopravnog člana obitelji.

Iz komunikacije je uklonjeno ljudsko tijelo

Problem je u tome što se način komunikacije i interakcije s govornim asistentom poput Cortane ili Alexe uvelike razlikuje od razgovora s drugim čovjekom. Kod većine takvih uređaja samo je potrebno reći njegovo ime i postaviti pitanje ili naredbu. Ti sustavi nisu sposobni razumjeti kompleksnija pitanja ili rečenice sa skrivenim značenjem, te navode djecu na postavljanje pravog pitanja – a ono je jednostavno, kratko i jasno izgovoreno. Uz to, zabrinjavajuća činjenica da je iz komunikacije uklonjeno ljudsko tijelo, pa tako kad dijete nešto pita svoga sugovornika (govornog asistenta) s druge strane komunikacijskog kanala ne vidi izraz lica, gestu, položaj tijela niti ima mogućnost dodira. Funkcija takvog razgovora je isključivo informativna.

Sučelje Microsoftove “Cortane”

Ako se u razgovoru analizira samo značenje izgovorene riječi, onda se može reći da na taj segment otpada 7 % emocionalnog značenja poruke. Ostali dio značenja otpada na ton glasa koji se koristi pri izgovoru riječi (38 %), dok najveće značenje u poruci (55 %) ima tzv. neverbalna komunikacija (govor tijela, geste, izraz lica, položaj i pokreti tijela, dodir, pogled…). Živimo u kompleksnom svijetu koji osjećaje ambivalencije ili mješovite emocije čini mnogo uobičajenijim svakodnevnim iskustvom no što se to katkad priznaje (Weigert, 1991). Neverbalna komunikacija može biti usklađena s verbalnom (potpuna komunikacija), međutim, može biti i neusklađena (tzv. nepotpuna), kada osoba jedno misli, drugo govori, a potpuno se drugačije ponaša. Ključ dobre komunikacije leži upravo u sposobnosti percipiranja neverbalnih ključeva i simbola koji stoje iza riječi, u osjetljivosti za druge osobe, te u sposobnost da se vidi i osjeća na način na koji to druga osoba vidi i osjeća, odnosno da se empatizira s njom. Empatija je „osjećanje s nekim“. Njome dijelimo i priznajemo bol druge osobe te nas ispunjava suosjećajna želja da se oslobodimo te boli. Stoga, briga za druge počinje empatijom.

Danas uglavnom prevladava mišljenje kako su ključne sposobnosti upravo intelektualne i stoga je cjelokupan obrazovni sustav fokusiran prvenstveno na njihovo usavršavanje, pod vodstvom krilatica STEM. S druge strane, sve manje pažnje i vremena se pridaje razvijanju komunikacijskih vještina, kao i glazbi, sportu, likovnom umjetničkom izražavanju te raznim zanatskim vještinama.

»Rekla bih da je najveća šteta napravljena prilikom smanjivanja broja sati koji su namijenjeni kreativnim umjetnostima, sportu, glazbi i slobodnom vremenu. Iz neuroznanosti se zna da razvoj djece ovisi o vremenu koje imaju za igru –na taj im se način razvija mozak i osjećaj za svijet, a uče i kako izražavati svoje emocije prema van. Kada to ne nauče, emocije počinju izražavati iznutra, a to može dovesti do samoozljeđivanja i depresije« – izjavila je Betsy de Thierry psihologinja iz Ujedinjenog Kraljevstva koja radi s djecom i adolescentima preko Centra za suočavanje s traumama čija je osnivačica.

Psihičke bolesti i smetnje bit će sve učestalije

Sličnu zabrinutost izrazio je i Igor Čatić u jednom od članaka za ZG-magazin kojeg možete pronaći na slijedećoj poveznici: http://zg-magazin.com.hr/hoce-li-psihijatri-uciti-djecu-igranju-s-lutkama/

On smatra da će razvoj umjetne tehnike djelovati vrlo agresivno na psihu čovjeka te da će posljedično psihičke smetnje i bolesti postati sve učestalije. Psihijatri i psiholozi će liječiti posljedice nametnutoga prividnog svijeta u kojem više nema vremena za čitanje priča, igranja s kockama, već su djeca prepuštena »tipkarenju« po pametnim mobitelima, tabletima, tipkovnicama…svejedno je kojim.

Eksponencijalni rast tehnike popraćen sve intenzivnijim informacijskim kiborgiziranjem ljudi i sve učestalijom uporabom društvenih robota. To je nešto što se ne može zaustavi, htjeli mi to ili ne. Kako će udio virtualnog svijeta u našim životima sve više rasti, živjet ćemo „sami zajedno, kiborgiziranih tijela te okruženi robotima i avatarima“. Ipak na nama je da odlučimo kako ćemo obrazovati i odgajati našu djecu i koji sustav vrijednosti ćemo u njih ugraditi.

Upitan jednom koliko se odgojeni i učeni ljudi razlikuju od neodgojenih i neukih, Aristotel je odgovorio: „Koliko živi od mrtvih“. Na nama je dakle da odlučimo hoćemo li prepustiti odgojnu i obrazovnu funkciju neživim stvarima u nadi da će obaviti bolji posao od nas i naučiti našu djecu što to znači biti čovjekom.

———

* Autorica je mag. psyh, praktičarka Kliničke ekspresivne art terapije, studentica slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti i članica Znanstveno-istraživačkog odbora za bioetiku, tehniku i transhumanizam (ZIO-BTT) u sklopu kojeg istražuje odnos informacijskih tehnika na ljudski psihički, fizički i socijalni razvoj.

 

Ostavi komentar

*