Himna

Himna

Mogu razumjeti da Srbi u Hrvatskoj imaju svoju istinu o onome što se događalo u devedesetim godinama prošloga stoljeća, jer – moramo priznati – ništa u povijesti nije crno-bijelo. No nepoštivanje himne nešto je sasvim drugo. A oni koji je ne poštuju ne vide štetu koju upravo sebi nanose

dr. sc. Nenad Raos

Dok sam bio u Americi, u Sjedinjenim Državama, čitam u novinama: neka je učenica dok se intonirala američka himna zapjevala: »Oh, say can you see…« Posljedica: nakon tog »incidenta« prijeti joj izbacivanje iz škole. Zašto? Zato što je uvrijedila himnu. Djevojka se brani, po mome sudu sasvim iskreno, da ju je na taj čin, da zapjeva uz melodiju himne njezine riječi, poveo rodoljubni zanos. Kako je sve na kraju završilo ne znam, no znam da se oko toga mnogo prašine diglo. Tako je to u demokratskoj Americi.

Poštuj zemlju u kojoj živiš

U svakoj školi slika američke zastave, a pokraj nje natpis: »This is your flag. Be proud on it!« I doista, Amerikanac je ponosan na svoju zastavu, i na svoju himnu koja pjeva o toj zastavi (What so proudly we hailed). Kako sam igrom slučaja radio u institutu čija se zgrada nalazila unutar vojne baze (jer praktični Americanci iskorištavaju svaki slobodni prostor u vlasništvu države bez obzira gdje se nalazio), svaki dan sam prolazio pokraj zastave (koja se na kraju radnog vremena spuštala uz pucanj brdskoga topa). I svaki put salutirao. Jer to je bila i moja zastava, i ja sam bio na nju ponosan. Zašto?

Zato što zastava, i himna dakako, ne nosi nikakvu drugu poruku nego: poštuj zemlju u kojoj živiš i ljude s kojima živiš. Ništa više. Simboli nacije ne nameću ti ništa, ni vjeru, ni kulturu, ni politička uvjerenja. I dok u jednoj demokratskoj Americi možeš o njezinom predsjedniku govoriti što hoćeš, slobodno se s njime sprdati, davati mu svakojake nadimke (squirrel face = Nixon, asshole = Reagan), možeš kao poglavar KKK, u svoje ime naravno, slobodno govoriti na javnoj televiziji kako bi sve crnce trebalo iseliti u Afriku (jer od tamo su došli), zastavu i himnu ne smiješ dirati. One su za Amerikanca svetinja – jer su simbol identiteta i jedinstva nacije. A u Lijepoj Našoj?

Evo ti ga na. Djeca se ne dižu kada se intonira hrvatska himna, no nisu – naravno – kriva djeca ni onaj tko ih je na to naputio, nego je kriv onaj koji je događaj objelodanio. Ne dao Bog da bi netko zbog toga mogao snositi nekakve posljedice. Jer, čitam, djeca se ne smiju upotrebljavati za političke svrhe – kao da su djeca roboti ili volovi, bića bez slobodne volje i odgovornosti.

Medijsko banaliziranje događaja

Usto, čitam, himna se i nije trebala intonirati na utakmici toga ranga, pa stoga valjda i nije himna. Štoviše, gledam na televiziji, hrvatskoj televiziji kako se cijeli događaj kroz satiru banalizira, kao nije važno sjedili li se ili stoji dok se izvodi državna himna, odaje li joj se počast ili ne. I nitko ne misli na krajnje posljedice takvoga naopakog shvaćanja.

Mogu razumjeti da Srbi u Vukovaru mogu s mnogo čime biti nezadovoljni. Mogu razumjeti da nisu zadovoljni s novom upravom, posebice gradonačelnikom, koji ih marginalizira, i za kojeg bi – po mome, a vjerujem i općem mišljenju – bilo najbolje da u interesu i većinskog i manjinskog naroda podnese ostavku. Mogu razumjeti da im nije lako što su poraženi u ratu, što proces mirne reintegracije nije doveo do integracije nego do segregacije. Mogu razumjeti da Srbi u Hrvatskoj imaju svoju istinu o onome što se događalo u devedesetim godinama prošloga stoljeća, jer – moramo priznati – ništa u povijesti nije crno-bijelo. No nepoštivanje himne nešto je sasvim drugo. A oni koji je ne poštuju ne vide štetu koju upravo sebi nanose.

Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava tijekom gostovanja u emisiji Hrvatskog radija Vukovar (Foto: Facebook)

Ako ne poštuješ hrvatsku himnu, ne poštuješ ni Hrvatsku, a ako ne poštuješ zemlju u kojoj živiš ni ljude s kojima živiš – kao što rekoh na početku ovoga članka – onda ti nije mjesto ni u toj zemlji ni među tim ljudima. Meni je to sasvim logično. Logično je i Amerikancima – samo to nije, čini se, jasno svima onima koji žive u ovoj zemlji, Ježevoj kućici usprkos.