Hibridno ratovanje nije bauk!

Hibridno ratovanje nije bauk!

Promidžbene poruke i reklame kojima smo svakodnevno izloženi također su jedan od očiglednih primjera hibridnog rata i utjecaja na ljudsko mišljenje. Stoga treba svjesno prihvatiti postojeću realnost i život u okruženju društvenih mreža, digitalnog radija i slike, a sve manje knjiga i udžbenika

Žarko Delač

Žarko Delač

Posljednjih dana sintagmu hibridno ratovanje upotrebljavaju mnogi hrvatski političari kao alibi za svoje propuste i neshvaćanje javnosti za njihova učinjena djela. No opće je poznato kako ratovi informacijama ili dezinformacijama nisu nikakva novost i specifičnost našeg doba. Jedino što su mogućnosti i brzina njihova širenja poprimili neslućene razmjere. Stoga su u istoj poziciji obje strane u ovom tzv. ratu pa sigurno nema opravdanja da se samo jedna strana žali. To samo dodatno pokazuje našu nesposobnost i nespremnost da se othrvamo dezinformacijama.

Pri tome ne treba zaboraviti neke od uzroka ovakve situacije. U prvom redu to je olako prepuštanje vlasništva pojedinih medijskih kuća nepoznatim vlasnicima i stranom kapitalu te gašenje koliko-toliko relevantnog dnevnika Vjesnik. Nadalje, u studijskim programima novinarstva koji bi koliko-toliko trebali odisati domoljubljem nema toga niti u natruhama.

Govoreći o medijskom ratu interesantno je kako se političari ne bune na posljedice specijalnog rata u medijskoj kampanji. Tada im odgovara uljepšavanja istine i »fotošopiranje« lica, izgovaranje lažnih obećanja i nuđenje neostvarivih projekata. Iako je to klasičan primjer utjecaja na birače, stvaranje lažne slike i života u imaginarnom svijetu. Promidžbene poruke i reklame kojima smo svakodnevno izloženi također su jedan od očiglednih primjera hibridnog rata i utjecaja na ljudsko mišljenje. Stoga treba svjesno prihvatiti postojeću realnost i život u okruženju društvenih mreža, digitalnog radija i slike, a sve manje knjiga i udžbenika.

Na izazove je potrebno odgovoriti istom mjerom, a za to su nam potrebni stručnjaci i znastvenici različitih profila, u slučaju da još žive i rade u Hrvatskoj. Nikako se u hibridni rat ne smiju upuštati političari i kvazi-znanstvenici po nekim političkim i rodbinskim vezama jer nas je to upravo i dovelo u sadašnju situaciju. Potrebno se podsjetiti i kako smo tijekom Domovinskog rata upravo na tom polju bili vrlo aktivni i efikasni te se nismo žalili da smo u podređenom položaju.

No tada smo osim znanja i struke imali u velikoj mjeri još zastupljenu i ljubav prema domovini koja se pomalo, ali sigurno topi. I to ne samo zaslugom i posljedicama hibridnog rata, već svakodnevnim djelovanjem domaćih korumpiranih dionika državnog aparata i materijalistički prodanih duša. Stoga svjesni postojanja i opasnosti hibridnog ratovanja možemo slobodni reći kako to za nas ne bi trebao biti bauk, uz pretpostavku da u prvom redu riješimo vlastite probleme.

Ostavi komentar

*