“HEP za INA-u” je odluka koju treba prespavati

“HEP za INA-u” je odluka koju treba prespavati

Svi ministri i čelnici naših političkih elita oduvijek žive na javnom novcu. Nijedan nije izravno zaradio kunu. Uz zemlju i plug bi ostali gladni kruha. I sada donose životnu važnu odluku oko kupnje INA-e, koju je možda zahvatila gangrena, na račun relativno zdravog HEP-a

dr. sc. Viktor Simončič

»Iako ste sami ne znači da nemate pravo«. Miroslav Krleža

Viktor Simončič

Sjećam se scena iz mnogih filmova, kada u nekoj zabiti netko ima ozljedu noge ili ruke, koja počinje prelaziti u gangrenu, kako taj organ treba odsjeći, inače se gangrena proširi na cijelo tijelo i bolesnik umire. Imam osjećaj da kod nas postoji cijeli niz napadnutih društvenih dijelova koji nas lako mogu dovesti u neku vrstu bezdana. Naravno da Hrvatska neće i ne može umrijeti. Države ostaju. Ostaju i njeni građani.Ne svi. Obično oni koji imaju poduzetnički instinkt, oni koji su odlučniji, oni koji su hrabriji i ne dozvole da ih se vodi »kao guske u magli«, odlaze. Država ostaje slabija za najvrjedniji resurs, a to su poduzetni i hrabri ljudi.

One koji su otišli, uglavnom se prikazuje kao uspješnu dijasporu. Samo se takvi snimaju, pa se čini kao da se pravi propagandna za odlaske. Ali svima ostaje romantičarsko rodoljublje. Uz sve zarađeno, većini trajno ostaje stalni dio tuge i žal za domajom i stalno sanjanje kako će jednom kući. Neki u tome i uspiju.

Jer nismo djelovali na vrijeme, i zato jer smo zbog dolaska ili ostanka na vlast zataškavali probleme moguće gangrene i njeno širenje na zdrave dijelove društva kao da je neizbježno. Kao potvrda toga možda najbolje zvuči izjava premijera, kako su se dogovorili s Mostom da eto vrate INA-u u naše vlasništvo. Oni se dogovorili i to je to. Od kuda im uopće kompetencije da donesu takvu odluku? Među njima nema nikoga tko se razumije u poduzetništvo. Svi ministri i čelnici naših političkih elita oduvijek žive na javnom novcu. Nijedan (možda pokoji, ali mi ne pada na pamet) nije nikada izravno, onako proizvodnjom nečega – bilo cjepanica za grijanje, bilo sadnjom češnjaka – zaradio kunu. Uz zemlju i plug bi ostali gladni kruha. I sada donose životnu važnu odluku oko kupnje INA-e, koju je možda zahvatila gangrena, na račun relativno zdravog HEP-a.

Zašto otkupiti INA-u?

Odluka slična onoj, kada ja Vlada pod vodstvom HDZ-a dala sva upravljačka prava manjinskom partneru i dozvolila mu da potakne nastanak gangrene, a da je pri tome debelo zaradio. Sada isti HDZ donosi novu sudbonosnu stratešku odluku. Ovaj puta potpomognuti Mostom, koji se i dalje busa u prsa kako štiti nacionalne interese, a sudjelovao je u prodaji »Končara« telefonom. Prodaja »Končara« je bila sitnica, u sadašnjem domoljubnom ponašanju Mosta. Sada su, samo da im prođe Plan gospodarenja otpadom, pristali na prodaju dijela HEP-a i upitni otkup dionica INA-e.

Pitam se zašto INA-u treba otkupiti? Pa INA-u smo prodali kako bi se unaprijedila proizvodnja. Zašto naši odabrani predstavnici u upravi INA-e nisu inzistirali na obavezama iz ugovara o prodaji vezanih za modernizaciju? Koji su interes imali naši članovi u upravi da nisu reagirali? Koji interes su imali njihovi politički mentori iz HDZ-a, HNS-a i SDP-a? Kako su kod nas u političkom establišmentu svi povezani, pitam se kakav interes danas pri tome imaju ministrica gospodarstva, gospođa Dalić i član uprave INA-e, gospodin Dalić? Teško je zamisliti da oni kod kuće uopće ne razgovaraju o poslu, a zbog sličnog je odnosa sa svojom suprugom bivši premijer Tomislav Karamarko pribijen na stup srama. 

Iako duboko vjerujem u natprosječne moralne vrijednosti ministrice i njenog supruga, protivno je svim društvenim običajima i normama da bračni par Dalić zastupa i jedne i druge interese. Gospođa ministrica Dalić ne bi smjela prisustvovati nijednom sastanku na kojem se čak samo spominje benzin i nafta. Ona čak ne bi smjela imati uvida niti u radne materijale koje će vezano za preuzimanje INA-e raditi savjetnici u njenom ministarstvu. Dok se ne realizira posao »HEP za INA-u« ona ne bi smjela čak niti čitati novine i gledati informativne emisije. Jer unatoč visokim, pa i najvišim moralnim vrijednostima bračnih partnera, u braku postoje razne situacije u kojima jedan od partnera rado popusti za nešto. Mogu zamisliti situaciju da ona kao ministrica, supruga člana uprave INA-e izvuče od njega neke tajne, nama u korist. No, to mi se čini manje vjerojatno. Do sada baš nismo bili uspješni u trgovanju. Uglavnom smo mi bili Dudeki, a drugi Teteci.

Izgradnja sortirnica

No da se vratim mom području. Usvojenom Planu gospodarenja otpadom (PGO). Kritički sam o tome pisao, a i dalje smatram da PGO nije ono što bi trebali, iako je bolji od onoga što je pripremao bivši ministar Zmajlović. Sada kada imamo PGO, u meni se probudio način ponašanja iz prošlosti, kada se u procesu donošenja odluka moglo davati primjedbe i čak biti protiv, ali kada je odluka donesena njene provedba je postala obavezna za sve. Načelo demokratskog centralizma. Tako i ja prihvaćam PGO kao gotovu činjenicu i izazov da se, ako je moguće, od njega napravi najbolje za sve.

Prednost PGO je izgradnja na desetke sortirnica, ali samo ako će biti onakve koje omogućuju sortiranje na izvoru izdvojenog otpada i izdvajanje ostatka korisnog dijela otpada iz ostatka mješovitog otpada, koji će ostati nerazvrstan nakon što ćemo mi, hrvatski građani izdvojiti sve korisno na izvoru (iako to većini građana drugih država baš ne uspijeva). Sortirnice treba izgraditi prije nego li se nastavi s intenziviranjem izdvajanja otpada na izvoru. Sve dok nema sortirnica, na izvoru sakupljeni otpad završava (najčešće) na odlagalištima. Velik je iskorak i preispitivanje kapaciteta i tehnologija na regionalnim centrima.

Ono što imamo danas (Mariščina i Kaštjun) i što se planira izgraditi na način »kao do sada« (Bikarac i Biljane Donje), a ne u duhu novog PGO, treba staviti pod veliku lupu. Marišćina i Kaštjun se eventualno mogu nekom inženjerskom akrobacijom malo popraviti, a Bikarac i Biljane Donje svakako treba još jednom preispitati, iako je natječaj skoro završen. Piškornicu treba posebno razmotriti jer mi se čini da je tamo najviše »dubioza« i bačenog novca. Najosnovnije je da se građanima, prije novih aktivnosti, kaže koliko će ih takvi centri, zajedno sa sakupljanjem otpada i izdvajanjem na izvoru koštati. Zna se, 1 % i eventualno, u posebnim situacijama 2 % kućnih primanja je gornja granica za naknadu postupanja s komunalnim otpadom.

Pozdravljam i ideju oko iskorištavanja muljeva iz pročišćavanja otpadnih voda. Pozdravljam i interventne mjere za Zagreb i Split, a tome bih dodao i Dubrovnik, kako ne bi vozili otpad u Gunju. Prijedlog ministra Dobrovića da se pripreme tipski projekti je jedan od boljih, naravno ako se tipski projekti neće pripremati za tehnologije à la Mariščina već će se temeljiti na domaćim znanijima i domaćoj tehnologiji. Znam da je ministar Dobrović upoznat s domaćim dostignućima na ovom području. Kako ne bi propustio priliku da i sebe pohvalim, tipski princip izradi dokumentacije i studija sam sugerirao bivšoj ministrici Marini Matulović Dropulić prije puno godina. Prijedlog nije prošao zbog »tezgaroša« unutar ministarstva. Vjerujem da ministar Dobrović neće popustiti pod istim pritiscima.

Paradni primjer Krka

U postupanju s otpadom se kao paradni primjer spominju dostignuća s otoka Krka. Kreator programa je bio i ministar Dobrović. I sam u kontaktu sa strancima koristim Krk kao pozitivan primjer. Prema izjavama u obranu PGO ispada da se koncept Krka može jednostavno ekstrapolirati na sve sredine. Prije toga bi bilo dobro saznati koliko je javnog novca do sada utrošeno u postupanju s otpadom na Krku? Koliki su realni troškovi? Koliko se zarađuje prodajom sirovina? Kolika je dobit koja se obećava s PGO-om? Na Krku su do cilja od 50 % sortiranog i 50 % mješovitog neobrađenog otpada, koji se odlaže, došli nakon dobrih 15 godina vrijednog rada. Uz to Krk spada u bogatije krajeve kod nas. Kako se iskustva s Krka mogu iskoristiti u višestruko siromašnijim sredinama, a da se ciljevi, za koje je Krk trebao 15 godinu ostvare u manje od 5 godina? Da možda na Krku »car ipak nije gol«?

Unatoč svim manjkavostima usvojenog PGO-a, i iako i dalje smatram da ćemo vrlo teško izbjeći sankcije, evo mog apela da ga podržimo. Tračak nade vidim u »mudrom« postupanju. Pismeno sam se obratio ministru Dobroviću i predložio mu kako vidim mogućnost realizacije (nekih) aktivnosti iz PGO-a, na način da unatoč činjenici da nije izrađen po metodologiji koju je propisala EU, napravimo iskorak od 100 milja, i da urbi et orbi pokažemo kako mi možemo bolje od najboljih, a da ih ne kopiramo i ne krećemo na put kojim su oni krenuli prije 50 godina, kako se predlaže u PGO-u. U ovo iskreno vjerujem i nije dio mog uobičajenog sarkastičnog načina pisanja. Uz malo mudrosti vidim ministra Dobrovića kako postiže nemoguće. Nešto nalik iz one bajke Mačak u čizmama.

Bezbroj nijansi sive

Na špici jedne regionalne TV, kao jedina se pojavljuje slika sadašnjeg predsjednika SAD-a Baracka Obame. Poruka gledaocima koje interese zastupa TV kristalno jasna. Hoće li od 20. siječnja lik gospodina Obame zamijeniti slika novog predsjednika Donalda Trumpa?

Predsjednica pred ogradom Bijele kuće dala je izjavu kao je njezin (tajni?) posjet SAD »usredotočen upravo na to da se iskoristi ovaj trenutak između dvije administracije, da se Hrvatska pozicionira kao čimbenik koji će doista aktivno sudjelovati u kreiranju američke vanjske politike«. Svaka joj čast. Ispad da je jača od najjačih u Americi kada može utjecati na kreiranje američke vanjske politike. Mora da je Predsjednica vodeća i u kreiranju Europske vanjske politike! Inače me za samu sliku Predsjednice ispred ograde Bijele kuće vežu i uspomene. Sjetio sam se kako sam tamo stajo i ja, a posjetio sam i Kongres.

Nije poznato je li predsjednicu u Ameriku pratilo dvoje ili više policajca. Bivšeg premijera Tihomira Oreškovića u Amsterdamu prate dvojica policajca i još ga voze u našem automobilu. Uputio bi javni prijekor službi koja čuva bivšeg premijera, jer je on bio bez policijske pratnje koristeći do Amsterdama avion, jer automobil nije stao u avion, pa su se policajci odvezli do Amsterdama.

Inače o našem osebujnom odnosu do sukoba interesa, veseli izjava glasnogovornika tvrtke u kojoj će od sada raditi bivši premijer Orešković, kako on neće sudjelovati u poslovima vezanim za Hrvatsku. Zamišljam kako će on na riječ Hrvatska šutjeti, a kada će se raspravljati o politici te tvrtke u Hrvatskoj on će stajati pored vratima. Moš’ mislit!

Još malo pa ćemo saznati kada maknuti božićni bor? Dugo se vjerovalo da ga treba raspremiti na Sveta tri kralja kako ne bi tko, ne daj Bože, pomislio da pošten katolik slavi pravoslavni Božić. Sada ispada da bor, u duhu katoličkog nauka, (možda) treba imati dan duže! Sjećam se da su mnogi, u bivšem sistemu kitili božićni bor pred Novu godinu, kako ne bi tko, ne daj Bože, pomislio da pošteni partijci slave Božić.

Komentari su zatvoreni