“Hedging” i “swap”

“Hedging” i “swap”

Bez pomoći engleskoga rječnika u čitanju hrvatskih novina teško ćemo na zelenu gradnu. Ovakvo pisanje nije ništa drugo nego nepoštivanje čitatelja (pod geslom: tko zna, zna; tko ne zna, ne treba ni znati)

Nives Opačić

Još vjerujem da pišem za hrvatske novine. I još mislim da kad kupim hrvatsku tiskovinu na kiosku, čitam novine na svojem, hrvatskom, jeziku. No što ih dalje čitam, sve ih manje razumijem. Tako čitam Jutarnji list od 18. ožujka 2015. godine, str. 22-23, i u njemu tekst Marine Klepo pod naslovom Hedgingom duga država je uštedjela milijardu kuna i ne razumijem ga. Ne razumijem ga već od naslova (dakle, u igri nerazumijevanja sudjeluje i urednik, jer on oprema tekst naslovom, nadnaslovom, podnaslovom, potpisima pod slike itd.). Ne moram provesti široku anketu o razumljivosti da zaključim: kao što tekst ne razumijem ja, ne razumije ga još barem 90 posto hrvatskih čitatelja novina.

Nepoznate riječi mogle su nam se i trebale objasniti. No to bi uključivalo ono što nam toliko nedostaje: izaći iz svojih cipela i pomisliti na druge

Priznajem, trojka na popratnoj sličici (Martina Dalić, Slavnko Linić, Boris Lalovac – bivši ministri i sadašnji ministar financija) sigurno zna o čemu je riječ. I stručnjaci za financije, nadam se. No tko kupuje i čita dnevne novine? Već sam napisala »običan puk«, no brzo sam od toga odustala. Jer taj puk uglavnom ništa ne čita. Novine čitaju mahom osiromašeni umirovljenici. Koji svakim danom, zbog neimaštine, od te svoje dugogodišnje navike sve više odustaju.

Evo što piše u spomenutom članku. »Prvi swap 2011.«, »U optjecaj se vratio izraz hedging…«, »Hrvatska ima samo jednu obveznicu koja nije hedgirana«, »swap se radio prvi put 2011. godine«, »Ukupno je `swapano´2,75 milijardi eura«, » … da swapa nije bilo«, »metoda swapa vjerojatno se iscrpila«, »Na pitanje koliko hedging košta…«, »Za obveznicu koja je iznosila 1,5 milijardi dolara i bila hedgirana u euro…«, »s hedgingom je cijena bila 6,664 posto«, »efekti swapa«, »tečaj po kojem je izvršen swap«, »s praksom hedginga počela je…« i tako dalje.

Ne znam tko može reći da je ovo razumljiv hrvatski jezik. Bez obzira na to koliko stručnu materiju članak obrađivao, ako je pisan za dnevne novine, a ne za neki specijalizirani časopis za financije, jezik takva članka morao bi biti razumljiv svim čitateljima. Osim kolonijalnog položaja hrvatskoga jezika u hrvatskoj državi, u tom članku bilo mi je razumljivo još nešto. Autorica ni jedan jedini put nije osjetila ni tračak potrebe da ključne strane riječi (koje u navedenom obliku možda i kolaju među stručnjacima za financije) objasni nama, čitateljima »opće prakse«, dakle laicima, ali takvima koji se možda žele upoznati s nekim područjem o kojem znaju malo.

Svakako je trebalo objasniti barem pojmove hedging i swap, koji su u članku napisani kao da piše kruh i mlijeko, bez ikakva upozorenja, tek u jednom jedinom primjeru (ukupno je `swapano´) pojavili su se neki polunavodnici kao upozorenje da je to valjda riječ iz financijskoga slenga. Kao da hedgiran nije?! No on nije ničim apostrofiran. I po čemu će tko znati da bi to trebalo izgovarati hedžing, hedžirani sl.? Bez pomoći engleskoga rječnika u čitanju hrvatskih novina teško ćemo na zelenu gradnu. Ovakvo pisanje nije ništa drugo nego nepoštivanje čitatelja (pod geslom: tko zna, zna; tko ne zna, ne treba ni znati). A da se stvarno znalo i htjeli, moglo nam se, bar u bilješci pod tekstom, objasniti što znače te engleske riječi.

Hedge znači zaštita od rizika, osiguranje; hedging je ograđivanje, izbjegavanje ili smanjenje rizika, omeđivanje rizika, zaštita od rizika u novčanim operacijama. A swap je zamjena, razmjena, mijenjanje, izmjena, trampa, a u financijskim krugovima dogovor o zamjeni, kupovina deviza za gotovinu uz terminsku prodaju. Barem toliko. Naravno, swap se proteže i na druga područja na kojima se što razmjenjuje, pa tako npr. swap gossip znači razmjenjivati tračeve, ogovarati. Nepoznate riječi mogle su nam se i trebale objasniti. No to bi uključivalo ono što nam toliko nedostaje: izaći iz svojih cipela i pomisliti na druge.

 (Članak je izvorno objavljen u “Novinaru” (br. 7-9 / 2015) – glasilu Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske)