Gospon Fulir iz Žumberačke ulice

Gospon Fulir iz Žumberačke ulice

Žućkasto-šareni ulični mačak Sivko iz Žumebračke ulice na Trešnjevci, miljenik je dvaju susjeda koje o njemu brinu. Ponajviše to čini Verica, koja uz psa Arija ima i kornjaču Giou. Pametan i mudar, Sivko je u naravi zahvalan vremešni gospon i dobar lovac. Imao je on i svoje ljubavi,koje je nadživio, a i danas ga u avanture odvede ljubavni zov

Snježana Kratz

»Jel bio Sivko?«

»Je, jeo je i popil mlijeko. Jučer je pojel cijelu konzervu ribica, a dobil je i meseka«.

»O, super!«

Tako otprilike glase svakodnevni razgovori dvije susjede u Žumberačkoj ulici na Trešnjevci, koje se brinu o uličnom mačku Sivku. Nije njihov, jer imaju one svoje kućne ljubimce ali, opet jest jer vole ga, kao uostalom i sve životinje. Nemalo pse i mačke i to one ničije, koje su došle na svjetlo dana i sad su tu, žive boreći se za opstanak. Sivko poznat i kao Deda mačak, Oljicin prijatelj, Sjena samo su neka od imena žućkasto-sivog mačka koji živeći na ulici već sedam ljeta zaslužuje poštovanje, jer prosjek im je života tek tri.

Sivkov anđeo – susjeda Verica

Pametan je i mudar, uvijek prepoznatljivog uspravnog repa na vrhu malo savinutog i naizgled nezadovoljnog izraza lica. Ali samo za one koji ga ne znaju. Njegova pamet izaziva poštovanje, nerijetko govore dvije susjede kada spomenu Sivka, koji u šupi gospođe Verice ima svoj apartmančić. Zapravo tri, jer tu je i ostava, pa druga zidana šupa… Načinila je ona njemu od starog sjedala udoban ležaj gdje se za toplijih ali i hladnijih dana, Sivko smjesti uživajući u pažnji dviju susjeda. Ali vremešni je »dečko« nekada svima u svojem rodu davao do znanja tko je zapravo »gazda« u ulici pa i šire. Iako godine čine svoje, vitalan i vitak se postariji mačor još uvijek zna upustiti u tučnjavu pa je ne tako davno, vukući se došao susjedama ugruvan, razderanog uha, otpalog krzna s ranom ponad očiju, mršav, oslabljen… Nisu ga one vidjele par dana i stalno su se pitale i brinule gdje je Sivko?

Prva ga je vidjela Verica, sivkov anđeo, kako ju zove druga susjeda koja kao kućne ljubimce ima četiri mace: Tea, Čupka, Žuži i Miciku. Jer kako drukčije nazvati Vericu koja je omiljenog im mačka Sivka izvukla iz teške prebijenosti i osnažila ga papicom, da je sada popunjenih obraščića opet onaj stari Sivko. A snažile su ga u dvorišnim zdjelicama porcije jetrica, srdela, salame koje bi njegova paziteljica sitno isjeckala, jer taj ulični vremešni gospon Fulir , ne može poradi zuba gristi kao nekada. Pogoste ga susjede i vrećicama hrane za mace od kojih mu je omiljena piletina, voli i šunku pa kada se sve zbroji, ima Sivko dobar ukus. Obožava u svojoj zdjelici vidjeti i posrkati mlijeko i to nerazrijeđeno s vodom.

Šamar zbog šunke

Ari i kornjača Gioa

To mu je prava poslastica koju ne voli dijeliti. Jednom mu je zgodom prijatelj – pas Ari , inače udomljeni kućni ljubimac susjede Verice, omamljen mirisom kuhane šunke pokušao dograbiti porciju, pa mu je Sivko brzinom svjetlosti opalio šamar po njušci. Jer to se ne dira! Nije ga ozlijedio kandžama, jer Ari mu je prijatelj, a njih je u današnjem svijetu malo, pa se ovi stečeni trebaju (o)čuvati. Stekao je on svog prijatelja Arija (uvijek lavežom signalizira svojoj vlasnici da je mačak došao), vremenom kada bi dolazio na obroke. Doručak je prvi, pa bi tako s kraja i(li) početka ulice laganim korakom Sivko, svako jutro došetao do svoje prijateljice Verice. Sjeo bi ispred ograde čekajući da mu donese papicu, a s njuškicom bi usput pozdravio i Arija, koji baš ne ljubi druge mačke.

Ali Sivko je već stari znanac i mačak koji je, reklo bi se vodio sportski život. A sudeći po macama, uličnim frajlama od kojih mnoge na žalost nisu više žive, jer stradale su od automobila, ljudske ruke, otrova i dr. brojio je nekad Sivko i mnoge ljubavi. Svoj teritorij još uvijek nekako drži, ali svjestan je da nije u najsnažnijim godinama pa se zato mudro sklanja pred mlađim naraštajima, koji su fizički jači i veći od njega. Ako ne treba trošiti snagu, dovoditi se neće u nepotrebne i iscrpljujuće situacije, ali mudro će se postaviti. Tako odabire i jedan od tri apartmana gdje mu je Verica načinila ležaj, podebljala starim vestama jer stižu hladniji dani. Pribavila je oveću kutiju, izolirala je sa svih strana pa je mačku tek u nju otvoren prilaz.

Doručak u krevetu

U kutiji se sklupča i spava sve do doručka kojeg ponekad dobiva i u »krevet«. Pokušale su, naime, dvije susjede učiniti to da Sivko, iako ulični i divlji mačak, spozna da mu je dvorište jedne od njih kao i šupe zapravo dom. Jer u kuću ne ulazi, zapravo pokušava, ali zasad mu je odobrenje tek Vericina prostirka ispred ulaza. Ali Sivko ne bi bio Sivko, da ne pokuša svoj naum provesti u djelo, i posjesti se potiho nasred kuhinje svoje prijateljice. Tada ga ljubomorno promatra prijatelj Ari, koji se osjeća zapostavljen jer vremešni je mačor zadržao svoju dominantnu i neustrašivu narav. Ne boji se on ni pasa, ali ako ih može izbjeći to učini.

Od njega strepe i glodavci koje žitelji sve više primjećuju po ulici. Jedna se susjeda požalila drugoj, kako je vidjela poljskog miša, povećeg a druga pak da je vidjela štakora. Ali vidjela je ustvrdila je, i da je skončao jer, dograbio ga se Sivko! U trenu ga je dokrajčio i svoj plijen odnio jednoj od njih da se pohvali. Ostavio ga je u vrtu i uz mijauk pozvao drugu susjedu da vidi kakvu je avanturu imao i plijen kojeg ne želi na jelovniku. Dobio je mačak za to nagradnu papicu dok je prijateljici Verici mijaukom mrmljajući prepričavao što se i kako dogodilo. Ali u svemu Sivko ima jedan problem koji doduše rješava, ali je ipak problem. Nije on u svojem mačjem životu osjetio ljubav, onu ljudsku pa iako divlji svojim prijateljicama dopušta da ga poglade tek po vrhu glave i malo kod uha. Ali Sivko ne zna i ne ide mu predenje! Tome se tek uči, jer kad počne presti gotovo se zakašlje, ali onako pametan i tu brzo napreduje kao i u »hopsanju« na jednom mjestu dok podiže jednu pa drugu šapicu.

Ne brinu se susjede zbog toga jer znaju da ljubav može sve, a posebice ona koju obje gaje prema tom vremešnom uličnom dragulju. Zaslužio je pažnju i obroke o kojima ne mora brinuti, zaslužio je i svoje apartmane pa i gdjekad doručak u krevet. A kada dođe zima, hladna i snježna i jedno toplo mjestašce u kuhinji svoje prijateljice Verice.