Goran Navojec: Neiskusnima su nam uvalili kapitalizam za koji nismo bili spremni

Goran Navojec: Neiskusnima su nam uvalili kapitalizam za koji nismo bili spremni

»Otuđen je čovjek od čovjeka, kao i čovjek od države i sredstava za rad. Bez obzira na ideologiju, negdašnji socijalizam izjednačavati s komunizmom i samo sa stvarima koje nisu bile dobre mi je nepojmljivo. Mi danas više raspravljamo o emocijama nego o faktima. Ja bih zabranio povijest sve dok ne postane znanost jer je ona činjenična. Kod nas je povijest interpretativna i kad pogledaš nikom ne odgovara!«

Razgovarala: Snježana Kratz

O Zagrebu iz studentskih dana, humanom okruženju na Martinovki gdje živi, glumačkoj profesiji i neiskustvu s kojim smo ušli u kapitalizam u razgovoru za ZG-magazin govori glumac Goran Navojec. Objašnjava kako razbiti predrasude prema različitostima, zašto bi zabranio povijest dok ne postane znanost i zašto u Hrvatskoj vrijedi ona „samo se nasmiješi i budi lijep“…

Zašto volite Zagreb?

Zagreb u koji sam svojedobno došao na studij iz Bjelovara nije problem voljeti. Ne doživljavam ga u formi zgrada, već kroz ljude i odnose s njima. Ovaj grad predstavlja i vrhunac moje mladenačke slobode i svega što uz to ide. Zavolio sam ga, u njemu imam dosta prijatelja ali i sjećanja, nemalo i na prve sastanke s djevojkama… Kakogod, u Zagrebu sam već pola života.

“Svatko brine samo za svoju guzicu! Nismo razmišljali kako ljudi na Zapadu zapravo stalno razmišljaju o tom kapitalu. Oni koji imaju, kako ga imati još, a oni koji nemaju kako ga imati da bi uopće mogli (pre)živjeti. Naš je primitivizam da imamo Čačićeve stanove, Bandićeve zahode i uvijek nam je potreban neki vođa, nekakav šerif ili poglavica.”

Kao malog fascinirali su vas zagrebački tramvaji?

Da, jer ih Bjelovar nije imao.

U kojem kvartu živite?

Na Martinovki, a za studentskih dana odnosno kada sam tek došao u Zagreb živio sam na II. Kraljevcu iznad Britanskog trga.

To je lijep kraj.

Jest ,ali ne baš zahvalan kada ste student i još k tome bez auta. Ako bih se duže zadržao u gradu nakon predavanja ili s nekim ostao na kavi, morao sam podosta pješačiti do doma, posebice kada bih propustio zadnji javni prijevoz.

Kako je živjeti na Martinovki?

Divno! Humano! To je još uvijek kraj gdje se svi pozdravljaju i susjedstvo je zaista krasno. Nerijetko mi se prijatelji čude „kak´ je to kod nas tako kao da nismo u Zagrebu “ ali eto – jesmo.

goran-navojec-hamletIma li nešto što ne valja?

Nema, zapravo i da ima ne bih to nikad izrekao.

Znači, u infrastrukturi je „pokriveno“ sve i dovoljan je broj vrtića? Otac ste malog Grgura, ide li on u vrtić ili je na djelu „baka servis“?

Grgur ide u vrtić i mislim da je takva socijalizacija odlična za razvoj djeteta. S obzirom na to kakvo nam je školstvo, vrtići su čini mi, se jedine istinske odgojne ustanove.

Podržavate prosvjed odgajateljica koje upozoravaju na tamošnje loše stanje, prebukirane grupe s djecom…?

Na strani sam „teta“. Bez obzira na posvemašnje pompe ljudi koji nas vode, mi smo narod koji ne misli na svoju budućnost. To što radimo budućim mladim generacijama i našoj djeci, pravi je kaubojluk! Gradske vlasti i svi oni ljudi koji imaju svoje vozače, parkirališna mjesta i svu drugu „silu“, bez obzira s koje strane bili, o tome ne misle. Na žalost, naš je primitivizam da imamo „Čačićeve stanove“, „Bandićeve zahode“ i uvijek nam je potreban neki vođa, nekakav šerif ili poglavica. Zagreb je dovoljno stari grad da njegove institucije mogu biti dorasle svakoj situaciji, bez obzira na to tko ih vodi, samo je problem što mi djelujemo iz svojih suženih okvira, krojenja i prekrajanja. Odlučuje se tko će s kim i gdje, hoće li se „skidati“ plaće tetama u vrtiću… Pa ovo su ljeto itekako smanjene i plaće glumaca, muzejskih djelatnika i drugih umjetnika. Plaće glumaca su „šaptom“ pale i sve je obavijeno velom magle.

Tko je donio tu odluku?

Ne znam, slobodnjak sam i samo prenosim tematiku. Imate podatak pa istražite vi. Treba pitati ljude uključujući i naše kolege koje je Grad postavio u Kazališna vijeća. Bilo bi svakako ohrabrujuće da oni koji imaju krenu u promjenu prvi i sada budu populisti pa nas nauče i pokažu kako se to prema nama odnose i jesu li, i koliko daleko od građanske pristojnosti i demokracije. Pa do kuda smo to došli? Do toga da ljudi iz straha prihvaćaju ono što imaju ili što im je preostalo kako bi opstali.

Vi ste kao slobodnjak hrabar čovjek?

Varate se! Slobodnjak sam da bih što rjeđe mogao biti hrabar. Puno veću hrabrost iziskuje biti u angažmanu.

Pa kuda to onda ide Hrvatska?

Da kažem narodski – k vragu!

Sigurno ste čuli za učenika iz Belog Manastira koji je molio učiteljicu da mu plati topli obrok jer je bio gladan?

Da, strašno je to! Znate, odrastao sam u društvu kada je u školi bio tek poneki učenik koji nije imao za platiti izlet, maturalac i slično. Tada, svi koji su imali takve probleme odnosno njihovi roditelji, ipak nisu bili gladni. Toga nije bilo. Marksizam, sociologija i sve što smo nekad učili iz tih predmeta na koje se danas mnogi grozomore jer se uhvate za jednu riječ, pokazali su u što smo se, i u kakvo smo to društvo neiskusni uplovili.

U kakvo?

Takvo da se svatko brine samo za svoju guzicu! Neiskusnima su nam uvalili kapitalističke stvari, a da nismo kao društvo na to bili spremni. Nismo razmišljali kako ljudi na Zapadu zapravo stalno razmišljaju o tom kapitalu. Oni koji imaju, kako ga imati još, a oni koji nemaju kako ga imati da bi uopće mogli (pre)živjeti.

Može li se to pored današnjeg bankarskog sustava?

Banke su okrutne institucije, danas neke i kriminogene, a ljudi su općenito otuđeni. Otuđen je čovjek od čovjeka, kao i čovjek od države i sredstava za rad. Bez obzira na ideologiju, negdašnji socijalizam izjednačavati s komunizmom i samo sa stvarima koje nisu bile dobre mi je nepojmljivo. Mi danas više raspravljamo o emocijama nego o faktima. Ja bih zabranio povijest sve dok ne postane znanost jer je ona činjenična. Kod nas je povijest interpretativna i kad pogledaš nikom ne odgovara!

Gubimo se i u jeziku, sve je više anglizama…

… svi smo malo odnosno nismo na pravi način u doticaju s našim jezikom. Pogledajte samo neke televizijske voditelje kojima je hrvatski književni jezik odnosno štokavski standard itekako – strani jezik.

Ispada da je danas umjetnost i odgajati djecu?

Istina. U mom zvanju stoji da sam umjetnik, ali danas se sve manje traži kvaliteta jer formula je za dospjet u novine i medije biti drzak, ali i loš. Način na koji živi umjetnost je takav da vlast koja često pojma nema o umjetnosti uvelike diktira dovođenje ovih ili onih na neke pozicije zato jer je netko nekome nešto.

Koliko je Zagreb otvoren prema različitima i drukčijima? Snimali ste film „Parada“ koji se bavi tematikom homoseksualizma.

U Hrvatskoj o bilo čemu različitom – nerazgovarajmo. Žalosno je da se ta grupacija ljudi spominje samo na dan parade, a ostalih 364 dana u godini slabo se radi na educiranju ostalih o njima. Kako o LGBT zajednici tako i o bilo kojim drugim manjinama. Da bi se razbile predrasude, bitno je obrazovanje i znanje jer to pokazuje veličinu naroda. Dok mi imamo ljude koji govore kako se treba znati tko je domaćin a tko gost zapitajmo se kakvi smo to domaćini i koliko smo gostoljubivi. Ali to i nije ništa čudno kod nas. Na žalost. Svi koji mrze, netolerantni su, nacionalistički obojeni i sve što je u toj alarmnoj zoni, najsličniji su onima koje mrze. Na svakom je čovjeku zadaća da se educira i prekine živjeti na sustavu predrasuda. Sjećate se svojedobno curice koja je bila HIV pozitivna pa je u jednom mjestu u Dalmaciji nisu htjeli primiti u školu? Bjelovarci su to učinili i ponosan sam što sam ponikao u takvom okružju.

goran-navojec-kazaliste

S predstave Hamlet u selu Mrduša Donja

Društvo i sredine znači gube mnoge vrijednosti?

Koje itekako preuzimamo od Zapada i ovog kapitalizma koji guši i lomi sve pred sobom! Živimo kao da smo u nekom natjecanju u kojem vrijedi onaj stih pjesme od glazbenika iz TBF-a „… samo se nasmiješi i budi lijep“. Sadržaj nije bitan, sve je samo pakung, a činjenica je da ne možemo svi biti ni pjevači, niti manekenke, glumci…

Kakve Vama glumačke aktivnosti predstoje?

Nadalje predstava „Hamlet u selu Mrduša Donja“ koja danas itekako odzvanja aktualitetom a prof. Ivo Brešan ju je stvarao početkom 70- tih godina prošlog stoljeća. Čini se, kao da vrijeme nije ni prošlo. Snimat ću i novu sezonu serije „Počivali u miru“…

A inozemne uloge?

Vidjet ćemo. Ali kada je o tome riječ, valja razbiti mit o nedostižnom inozemnom uspjehu jer da se u takvom okruženju testirate i tjerate na bolje, jer – uvijek može bolje.