Genijalnost jednostavnosti

Genijalnost jednostavnosti

Nakon što je pod imenom »trabant« proizvedeno više od tri milijuna automobila koji se pretvorio u svojevrsni spomenik DDR-a, posljednji njegov primjerak sišao je s proizvodne trake 30. travnja 1991. godine i ušao u povijest automobilizma, u kojoj zauzima posewbno mjesto

Boris Jagačić

Nedavno je s podosta pompe obilježen pad Berlinskog zida. A postoji jedan automobil koji se povezuje s tim događajem – »trabant«. Naime, teško je pronaći neki istočnonjemački automobil koji bi mogao bolje dočarati socijalističku viziju narodnog prijevoznog sredsva nego što to može »trabant«. Osim toga, taj isti plastični automobilčić tisućama Nijemaca još i danas simbolizira oslobođenje od kumunističke diktature jer su se nakon pada berlinskog zida 1989. njime odvezli u ranije nedostupnu zapadnu Njemačku te Austriju i Mađarsku.

Prije jednostavno prijevozno sredstvo za narod, pretvorio se nakon ruženja zida u predmet za kolekcionare, a na lijepo očuvane primjerke može se još i danas naići u našem Zagrebu.

trabant-grafitPovijest ovog automobila seže, do sada već davnih 50-tih godina prošloga stoljeća. Nakon poslijeratne podjele Njemačke, Demokratska Republika Njemačka ostala je odsječena od proizvodnje čelika zbog čega je potpuno oživljavanje automobilske industrije bilo vrlo teško.

Povrh toga, zapadne sile nametnule su Istočnoj Njemačkoj embargo na uvoz karoserijskih limova, pa se kao zamjenski materijal počinje koristiti plastika. U bivšoj Audijevoj tvornici u Zwickauu proizvode se prijeratni DKW-ovi modeli »F8« i »F9«, ali pod imenom istočnonjemačke nacionalne grupe svih automobila i motorkotača »IFA«.

Nekoliko godina kasnije tvornica se proziva »Auto Werke Zwickau« i 1955. godine s proizvodne trake silazi preteča svih »trabanata« – »AWZ P 70«. Ovaj automobil, prvi u svijetu koji je s plastičnom karoserijom krenuo u masovnu proizvodnju, pokretao je dvotaktni motor s dva cilindra, zapremnine 690 ccm iz koje je izvlačio 22 KS. Stečena iskustva s novim plastičnim »duroplast« materijalom (plastika u kombinaciji sa specijalno obrađenim pamučnim vlaknima) omogućili su njegovu nesmetanu primjenu na slijedećim modelima. Karoserija od »duroplasta« bila je jeftina i jednostavna za proizvesti, a nije zanemariva i nemogućnost da je napadne korozija. Loše su strane »duroplasta« pak da se ne može reciklirati, kao i njegova prilično slaba otpornost na udarce.

Uskoro tvornica napušta ime »AWZ« i proziva se »Sachsenring«. Novi model tvornice Sachsenring – »P 50« (500 ccm) nedugo nakon pto se 1957. počeo proizvoditi dobiva ime »trabant« koje je imalo višeznačno značenje. Ime »trabant« (satelit) je trebalo podsjećati na lansiranje prvog zemaljskog satelita Sputnjik 4. listopada 1957., pred sam početak proizvodnje modela, ali ista riječ označava i vjernog pratioca, odnosno »druga« što je dovoljno jasna metafora za ono doba.

trabant-bok

Za realizaciju ovog vozila pred konstruktore su stavljeni zahtjevi: automobil mora biti jeftin, što manje podložan kvarovima, jednostavan za održavanje s mogučnošću da većinu manjih popravaka bude u stanju izvesti njegov prosječni vlasnik, a ne samo osposobljeni mehaničar. Sve to trebalo je postići racionalnom upotrebom materijala i prilično ograničenim troškovima proizvodnje.

trabant-stragaS vremenom, »P 50« se dokazao kao zahvalan automobil koji se s malo novca može održavati, ispunivši tako očekivanja svojih konstruktora. Model je sačuvao sve tehničke značajke svog prethodnika – dvotaktni zrakom hlađeni motor s dva cilindra (18 KS) i karoseriju od »duroplasta«, dok je novost bio okvir od čvrstog čelika. Kada je riječ o dizajnu, većina smatra kako je ovo najuspjeliji »trabant«, privlačniji od nasljednika, svima nam dobro poznatog »601«. Kroz godine raste želja za većim komforom i performansama pa automobil pod oznakom »p 60« 1962. dobiva nešto snažniji motor (594 ccm/23 KS). Ovaj je bio pet kilometara brži od »pedesetice« i postizao je maksimalnu brzinu od 100 km/h.

Nakon dvije godine (1964.) s istim motorom na tržište stiže »601«, daleko najpoznatiji »trabant«, koji se bez značajnih izmjena proizvodio do 1991. godine. Ovaj »trabant« postao je oličenje nevjerojatne jednostavnosti. Zahvaljujući redizajnu cilindara od 1969. iz istog »zweitaktera« se dobiva 26 KS pri 4200 o/min. Motor je karakterizirao nemiran rad, te kao za sve motore takve izvedbe plavičasti dim iz auspuha.

trabant-kotacZbog malo dijelova i jednostavne izvedbe automobila na njemu se malo što moglo pokvariti. Dvotaktaš, naime nije imao ventile, vodenu pumpu, razvodno vratilo, a budući da je bio hlađen zrakom nije mu trebao niti hladnjak. Zanimljivo je da je »601« bio jedan od prvih automobila s elektronskim paljenjem. Ovaj model ima mjenjač s četiri brzine, dakle brzinom više no ranije. Prosječna potrošnja iznosila je 7l/100 km.

Automobil se mogao dobiti u limuzinskoj varijanti te karavanskoj i kabrio izvedbi. Tokom godina se neznatno poboljšavao (smanjuje se potreba za podmazivanjem motora i slično), a pred kraj proizvodnje 1990. u »trabija« se ugrađuje četverotaktni 1,1-litreni motor iz VW »pola«. S dva cilindra više »trabi« je bio brži no ikad, sposoban za postizanje 125 km/h. Podatak možda ne impresionira, ali valja napomenuti da to nije bila zanemariva brzina s obzirom na »trabijev« okvir i cjelokupnu konstrukciju. Doduše, za ovu izvedbu modificiran je ovjes i ukupna masa vozila narasla je sa 615 na 700-tinjak kilograma za osnovni model.

Trabi_ledTržišnim otvaranjem tvornica zapada u nepremostivu financijsku krizu. Nakon što je pod imenom »trabant« proizvedeno više od tri milijuna automobila koji se pretvorio u svojevrsni spomenik Njemačke Demokratske Republike, posljednji njegov primjerak silazi s proizvodne trake 30. travnja 1991. godine i odlazi svom prvom i zadnjem vlasniku – muzeju automobila August Horch Museum u Zwickauu.

Dizel »trabi«

Pogrešno je zaključiti kako je inženjerima »Sachsenringa« nedostajalo znanja ili inventivnosti koje bi primijenili na svoje modele. Njih je, međutim mučio kronični nedostatak novaca tako da niti jedan prototip nije ušao u masovnu primjenu. Naime, »601« je trebao sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća dobiti nasljednika pod oznakom »603«. U spomenuto vozilo namjeravao se ugraditi rotacijski (Wankel) motor s jednom rotacijskom komorom (500 ccm/55 KS). Za realizaciju je ipak nedostajalo materijala i strojeva kojima bi se izrađivao wankel agregat. Isti je razlog bio kriv i za to da trocilindarski dizel kreiran početkom 1980-ih nikada nije zaživio u modelu »601«. S ovakvim motorom »trabi« je na raznim testiranjima trošio 30 posto goriva manje, odnosno u prosjeku 4,5 litara nagfte. Uz to, inženjeri »Sachsenringa« su u suradnji s »Wartburgom« i češkom »Škodom« napravili nekoliko prototipova s različitim uspjehom, od kojih, već nije teško zaključiti, niti jedan nije krenuo u proizvodnju.