Gdje ja stadoh – ti produži, dužni smo – još zaduži

Gdje ja stadoh – ti produži, dužni smo – još zaduži

(Ilustracija: S jednog od 17 prosvjeda radnika RIZ Odašiljača d. d.)

Sindikalci ne razumiju kada treba braniti radna mjesta ili namjerno pušu u rog onih koji su za zatvaranje tvornice, kako bi uživali u ulozi majke Tereze, kada su obespravljene radnici ili na putu »na cestu« ili su već »na cesti«. Ne razumiju da se radna mjesta štite modernim tehnologijama, kakva je i ta »kontroverzna« u Splitu i ona u Sisku, a i ona…

dr. sc. Viktor Simončič

Gladan sam. Da bih bio sit prodao sam njivu.

(Odnekuda došlo do mene – kako li će tek biti »svijetla« budućnost kada prodamo njive i zatvorimo tvornice).

Zahuktala predizborna kampanja. Dobijem mail s porukom kako se »vlast i pelene mijenjaju iz istog razloga«! Poruka jasna. Treba mijenjati. Stvarno su nas »ukakili«. A poslije te poruke stiže druga. Kaže majka: »Djeco, prošla su dva mjeseca, danas mijenjate gaće«. Djeca se oduševe: »Tooo!!!« A majka će: »Ti s njim, ti s njim, a ti s njim«. Smrznem se. Gaće nikad prljavije, a »kakica« je uvijek »kakica«.

Sve se na svijetu »mijena jest«, ali nekompetencija naše političke elite jača od ijedne kozmičke konstante. HDZ kao SDP – SDP kao HDZ. Sindikati kao HDZ. Sindikati kao SDP. Rade po principu »gdje ja stadoh ti produži, dužni smo i još zaduži«!

Moćne države EU, ekonomski skromnije države, često doživljavaju kao kolonije. Isplati im se čak proizvoditi lošiju robu za južnjake i istočnjake. Tako na primjer, ako je vjerovati medijima, Danska, koja inače planetarno uči o društvenoj odgovornosti kompanija, u riblje konzerve za nas, manje vrijedne Europljane, stavlja manje ribica

Mi strpljivi. Poslušni! Samozadovoljni u gubitku dostojanstva. Pitam se spada li zadovoljstvo nastalo proizvodnjom vlastite štete i društva umanjene vrijednosti u mazohizam ili sadizam? Zadovoljava li nas jače stvaranje štete ili uživanje u njoj? Veseli li nas više (sadizam) kada činimo sve da zatvorimo neku tvornicu (primjer Rafinerija u Sisku, DINA na Krku, …) i ne dozvoljavamo da se nešto izgradi (hidroelektrana Ombla, Termoelektrane u Pločama i Plominu, golf na Srđu) ili kasnije suosjećanje (mazohizam) s onima koji su ostali bez posla.

Okoliš mi je najbliža struka pa se držim ministra Mihaela Zmajlovića, iako nisam ostao dužan ni ranijim osobama koje su pokrivale ovaj resor! Neću ni budućim, nastave li na isti način. Pomaže li mi to? Ne znam. Podsjeća me na šetnju djeda i unuka obalom. Tisuće školjki nakon oseke na suhom. Unuk uzme jednu i baci je u more. Djed upita unuka: »Zar misliš da će to pomoći?« Unuk odgovori: »Ovoj koju sam bacio hoće!«

Cementara – apoteka

Od ponosne Dalmacijacement, raznim privatizacijama, o čemu bi mnogo toga mogao ispričati lovac na polarne medvjede i druge životinje, gospodin Nadan Vidošević, vlasnik je postala i kompanija CEMEX! Jedna od najveći korporacija na svijetu. Potezom pera lokalnog moćnika, za par glasova i još jedan mandat, jer naš narod cijeni samo one koji zatvaraju tvornice i ne dozvoljavaju da se otvore nova radna mjesta, uz pomoć svemoćne tadašnje ministrice Marine Matulović Dropulić, oduzeše im, samo onako, »na pravdi Boga«, pola kamenoloma. Bespravno, zna se. Žalili se ljudi u vjetar. Moćna ministrica nije čak niti htjela primiti predstavnike jedne od najvećih kompanija na svijetu, a kamoli da odradi posao po zakonu.

Vlasnici, kao i većina pravih stranih vlasnika, tvornicu su pretvorili doslovno u apoteku. Ali lokalni političari i nevladine udruge, one koje uvijek sve bolje znaju – stalno se pitam od kuda im toliko pameti znanja bez znanja i iskustva, kao da su ministri Maras i Vrdoljak – u nedostatku kreativnosti i rada za društveno dobro, okomili se na društveno odgovornu tvornicu. Ne radim usporedbu s ministrom Zmajlovićem. Nema ga kada je potrebno. Mislim da ne zna, jer da zna, izjašnjavao bi se, ne samo kod ovog već i kod drugih aktualnih problema vezanih za okoliš.

cemex-cementaraOkomili se na cementaru – apoteku. Argumenti ne pomažu. Čak i sindikati, kao da nastavljaju doktrinu iz »mraka«, kada su se bavili nabavkom svinjskih polovica, također šute ili čak podupiru masu – »protivaše«. Ulizuju se »protivašima« na način kako je sindikat sisačke Rafinerije bio protiv peći za spaljivanje tehnološkog otpada same rafinerije. Sindikalci ne razumiju kada treba braniti radna mjesta ili namjerno pušu u rog onih koji su za zatvaranje, kako bi uživali u ulozi majke Tereze, kada su obespravljene radnici ili na putu »na cestu« ili su već »na cesti«. Ne razumiju da se radna mjesta štite modernim tehnologijama, kakva je i ta »kontroverzna« u Splitu i ona u Sisku, a i ona…

Jedan učenik u Ugljeviku, shvatio je kako treba zaštitu zraka. Napisao je »zrak se štiti dok se još ne vidi«. Gospodo sindikalci, razumijete li poruku ili se samo meni čini da razumijem? Radna mjesta se štite kada su lokalni uhljebi (političari, nadri – stručnjaci, dušobrižnici za okoliš i ljude u vidu sveznajućih nevladinih udruga,…), za sitniš, spremni zatvarati tvornice.

Imajući priliku da s CEMEX-om radim na jednom projektu, shvativši da je »splitsko – balkanski mentalitet« snažniji od »izvorno balkanskog«, vidjevši da čak ni sindikat ne reagira u zaštitu proizvodnje cementa u tvornici – apoteci, najozbiljnije sam ih savjetovao da kod izrade scenarija razvoja razmotre i zatvaranje tvornice. Radi se o tako velikoj kompaniji, koja gubitak cementare – apoteke ne bi niti osjetila. Zatvaranje bi bilo vrijedno čuvanja živaca. Nisu poslušali. Vjerovali su u razum, u sredini gdje masa odlučuje argumentima »nek’ susjedu crkne krava«.

I događa im se što se moralo dogoditi. Čitam slavodobitan članak i nesuvislo obrazloženje presude, kako je Upravni sud u Splitu srušio »dva rješenja Ministarstva zaštite okoliša koja su solinskoj tvornici omogućila da prijeđe na kontroverznu tehnologiju protiv koje su bili i Grad Kaštela i Splitsko-dalmatinska županija te Udruga Sunce«.

Istina je, za Grad Kaštela, splitsku Županiju, Udrugu Sunce i Upravni sud radi se o kontroverznoj tehnologiji. Kontroverzna tehnologija je, inače, za imalo upućenije »planetarno priznato službeno stanje tehnike i najbolja raspoloživa tehnologija«. Prihvaćena svugdje izvan »Balkana«, pri čemu ne mislim na geografski već na mentalni pojam. U slučaju ove tehnologije »Balkan« mentalno počinje ispod linije Koromačno – Našice. Čak je niže od Kaknja i Lukavca u Bosni i Hercegovini i Beočina u Srbiji. Ne da mi se provjeravati da nije linija još niže i da i na Kosovu i u Makedoniji već koriste kontroverznu tehnologiju. Tom i takvom kontroverznom tehnologijom njemačke, austrijske i ine cementare, zamjenjuju do 65 % fosilnog goriva i daju doprinos smanjenju emisija koje izazivaju klimatske promjene, a pomažu i lokalnoj zajednici da riješi dio problema postupanja s komunalnim otpadom.

Liječenje upale pluća toplomjerom

Jako zanimljiv mi se čini dio iz presude koji su prenijeli mediji, »kako je studija procjene utjecaja zahvata na okoliš koristila podatke mjerne stanice CEMEX-a, jer država već osam godina nije pustila u rad dvije mjerne stanice u Kaštelima i Splitu«. A koje podatke je trebalo koristiti? Da stane svijet dok se ministarstvo ne pokrene? Pa ministar Zmajlović je imao važnija posla. Postavio je tako čak tri mjerne stanica u Sisku, mislim dvije u Slavonskom Brodu… Mjernim stanicama je liječio, barem što se tiče Siska, nepostojeće ekscesno zagađenja zraka, na način »ako smrdi – problem ćemo riješiti mjerenjima«. To je kao da bi liječnik upalu pluća liječio mjerenjem temperature.

Navodi se i da je problem ispao i što su podatke analizirali u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i to za razdoblje od 2008. do 2010. godine, a dozvolu za mjerenje kakvoće zraka dobili su tek prošle godine. Inače, protumačiti rezultate mjerenja može svatko tko je prosječno tehnički i prirodoslovno obrazovan, uz zadršku, da je obrazovanje stekao »u vremenu mraka«. Za one s novo stečenim diplomama ne garantiram, iako i među njima sigurno ima niz izuzetnih pojedinaca. Smatrati da jedna ustanova, s reputacijom kakvu ima Zavod u Splitu ne zna protumačiti rezultate mjerenja je isto kao kada liječnik ne bi smio protumačiti rezultat mjerenja temperature toplomjerom.

Inače, detaljno propisivanje, u cilju prolaženja »njihovih« me ne čudi. U cilju osiguranja tezgarenja i uvoza »šarenih kanti«, ministarstvo okoliša, u neznanju i/ili s osobnim interesom pojedinaca sve propisuje do detalja. Vrijedi i za natječaje pa se tako npr. kod natječaja za izradu dokumentacije za regionalni centar Piškornica zahtijevalo da tvrtka ima što više inženjera. Iskustvo? Nebitno. Pa je netko s devet inženjera mogao biti toliko puta skuplji od nekoga tko zna. Kao da se radi o štihanju vrta. Jedan čovjek – jedna gredica dnevno. Dva dvije, a devet – devet. Inače razinu znanja takvih imat ćemo priliku vidjeti nakon puštanja u rad prvih regionalnih centra na Marišćini i Kaštjunu.

Poseban doprinos propisivanju u cilju osiguranja tezgarenja je, uz mnoge znane i neznane, kojeg zbog njegovog izuzetnog doprinosa društvu umanjene vrijednosti ne mogu zaobići, dao i bivši djelatnik Nenad Mikulić. Kada je propisivao sve i sva, za isto nekome izdavao dozvole, a drugome ne, kada je za promet od 1,5 kamiona na sat tražio prometne studije i time tjerao vanjske investitore, bio je mislim magistar, ali nisam siguran da li i to. Kasnije je, onako iz ministarstva postao doktor znanosti, a sada se, čini se, potpisuje s »profesor«. Bez dana radnog staža na fakultetu. Ako namjesti kakvu tezgu nekom iz Akademije, eto njega za koji mjesec kako se potpisuje kao akademik. Sada uz bombastičan naziv jedne udruge proširuje znanja u regiji. Uči li se i tamo ILTMI – poučak – ima li tu mene igdje?

Vratimo se CEMEX-u i »splitsko – balkanskoj kontroverznoj tehnologiji«. Gospodo iz CEMEX-a što vas tjera da radite u sredini u kojoj su svi protiv vas, iako ste od tvornice napravili apoteku, na vrijeme isplaćujete plaće, odgovorni ste i za potrebe lokalne zajednice? Znate da je stres opasan. Riješite ga se odlaskom. O radnicima nemojte brinuti. Imat će vremena družiti se s radnicima iz susjedne željezare uz briškulu i boče. Sindikat će moći pokazati svoju ulogu plakanja iako nakon… (tu se opasno nameće jedna bezobrazna rima) nema plakanja. Uvozni lobi će biti sretan. Ima cementa već u susjedstvu. Ministar Zmajlović će imati još jedan dio čistog okoliša. »Mikro – makro – globalno«’ ekonomisti će moći predlagati ponovnu industrijalizaciju. Od početka. S ledine. Kada nema ništa, lakše je graditi. A granice za našu mladost su i tako otvorene.

Bezbroj nijansi sive

Moćne države EU, ekonomski skromnije države, često doživljavaju kao kolonije. Isplati im se čak proizvoditi lošiju robu za južnjake i istočnjake. Tako na primjer, ako je vjerovati medijima, Danska, koja inače planetarno uči o društvenoj odgovornosti kompanija, u riblje konzerve za nas, manje vrijedne Europljane, stavlja manje ribica. Iz teorije o društvenoj odgovornosti u svakodnevnicu. Uskoro će nam prodavati riblje konzerve i bez ribica. Protumačit će to kao njihovo društveno odgovorno ponašanje za naše zdravlje. Kako se ne bi prejeli.

Imunološki zavod očit je primjer dozvoljavanja propadanja, kako bi od cijele krave netko dobio šniclu. Sindikalna povjerenica Lidija Jagarinec izjavila da ne poznaje nijednu uspješnu privatizaciju kod nas. Ne znam niti ja. No siguran sam da za njih znaju gospoda Škegro, Šuker, Linić, Vrdoljak i slični, ali nam, »iako postoji puno lipih stvari ne smiju kazati«.

Vratili kapetana Dragana iz Australije. Hvala Bogu sada se mediji opet mogu baviti ozbiljnim temama.

(Ovo je 7. u nizu »Viktorovih poučaka«, a prethodni se može pročitati na ovoj poveznici.)

Dosadašnji »Viktorovi poučci« objavljeni na portalu Zrnca mudrosti uz šalicu kave mogu se preuzeti ovdje (pdf), a prvi dio knjige Vikora Simončiča Društvo umanjene vrijednosti može se preuzeti ovdje (pdf).