Ford i General Motors strahuju od Trumpovih poteza

Ford i General Motors strahuju od Trumpovih poteza

Trump nema osobnih razmirica s predstavnicima proizvođača, ali njegove ideje o trgovini mogle bi se odraziti na velike igrače u autoindustriji

Direktori (i ne samo američkih) tvrtki obično nastoje izbjeći sukobe s nadolazećim predsjednicima. Ali ne i Mark Fields. Samo osam dana nakon što je Donald Trump osvojio predsjedničku utrku, direktor Forda novinarima je poručio da će, budu li provedeni, Trumpovi planovi imati »ogroman utjecaj na gospodarstvo«, a pritom nije mislio na pozitivan utjecaj, piše Yahoo Finance.

Fields je ljut jer je Trump tijekom kampanje izdvojio Ford kao loš primjer kritizirajući najave kompanije o otvaranju nove tvornice u Meksiku. Preinake Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA) jedan su od glavnih Trumpovih prioriteta u prvih 100 dana njegova predsjednikovanja, a one bi mogle izravno ugroziti ulaganja koja su Ford, GM i drugi proizvođači automobila napravili u Meksiku tijekom posljednjeg desetljeća. Riječ je o investicijama čija se »težina« mjeri u milijardama dolara. Trump je također zaprijetio da će uvesti kvote na uvoz iz Kine što bi moglo potaknuti štetan trgovinski rat s obzirom da je upravo Kina ostala važan izvor profita za Ford, GM i Fiat Chrysler.

GM_Ford_Chrysler

“Velika trojka” iz Detroita

Trump je nedavno objavio detant s Fordom, tvrdeći da je je uvjerio proizvođača da ne preseli proizvodnju Lincolnovog SUV-a iz Kentuckyja u Meksiko. Iz Forda su to potvrdili, no otkazano preseljenje ne mijenja značajno situaciju. Trump bi se još mogao obratiti direktorima Velike trojke američke autoindustrije jer se čini izglednim da svi u nadolazećim godinama namjeravaju povećati proizvodnju u Meksiku.

Nedavna analiza Trumpovog ekonomskog plana koju je izradio S & P Global Market Intelligence pokazuje da se američki auto sektor ističe kao jedna od najugroženijih grana s dolaskom novog predsjednika. »Automobilski industriju vidimo kao jedinu industriju koja bi mogla doživjeti visoko negativan učinak od odluka koje bi nova državna administracija mogla primijeniti«, zaključuju. Pomalo ironično, uzme li se u obzir da auto industrija još uvijek zapošljava oko 925.000 pristojno plaćenih američkih radnika kakvih Trump želi imati još i više. Iako je ta brojka manja nego što je bila ranih 2000-ih, ipak je doživjela popriličan rast u odnosu na posljednju recesiju koja je završila 2009. godine. Dodatno, milijuni Amerikanaca rade u auto salonima, trgovinama guma i auto servisima, a svi bi oni mogli biti ugroženi, bude li to slučaj i s autoindustrijom.

Trump nema osobnih razmirica s predstavnicima proizvođača, ali njegove ideje o trgovini mogle bi se na njih odraziti. Spomenimo da Ford ima tri proizvodna pogona u Meksiku te jedan planirani, dok General Motors (GM) ima četiri, a Chrysler (FCAU) dva. Konkurentski Volkswagen, ali i većina japanskih proizvođača automobila također imaju pogone u Meksiku.

Meksiko izvozi oko 2 milijuna vozila godišnje u SAD, što je otprilike 11 % od ukupnog broja vozila prodanih u SAD-u 2015. godine. Centar za automobilska istraživanja predviđa da će se meksička proizvodnja automobila povećati za oko 60 % do 2022. godine. S druge strane, proizvodnja u Sjedinjenim Državama i Kanadi trebala bi u tom vremenskom razdoblju postupno opadati.

Većina proizvođača u Meksiku sklapa manja vozila jer je na njima i manja zarada, nego što je na kamionetima i SUV-ovima, dok cijena rada ima veći udio u ukupnom trošku proizvodnje. Jeftina radna snaga je pak najveća prednost proizvodnje u Meksiku, gdje ukupna prosječna naknada po satu rada (uključujući povlastice) iznosi samo 8,24 dolara po satu, odnosno 82 % manje od američkog prosjeka od 46,35 dolara po satu.

Ograničavanje uvoza

Trump nije precizirao kako on želi preurediti NAFTA-u, ali osnovna ideja je poticanje ili čak prisiljavanje veće proizvodnje u SAD-u, što bi značilo smanjenje proizvodnje primjerice u Meksiku. No ta bi politika mogla ispasti destruktivna te bi se američki proizvođači mogli zaraditi više »penala« od inozemnih konkurenata. Trump bi mogao preinačiti pravila ograničavanjem uvoza iz Meksika u SAD, no to ne znači da bi proizvođači automatski premjestili proizvodne pogone sjeverno od granice. Mogli bi tražiti druge zemlje s jeftinijom radnom snagom kao što su Južna Koreja, Indija i Kina. Trumpova uprava mogla bi nastaviti s trgovinskim ograničenjima i tim zemljama, ali to već postaje udarac na slobodnu trgovinu u kojoj vlada pokušava multinacionalnim tvrtkama sugerirati gdje da ullažu svoj novac, a to nije okruženje za gospodarski rast s malim uplivom države kakvo Trump kaže da želi stvoriti.

B. Jagačić