Financijska ovisnost znanstvenika i znanstvenih istraživanja

Financijska ovisnost znanstvenika i znanstvenih istraživanja

Težnja za profitom ključna je kada se spominju trendovi u financiranju znanstvenih istraživanja. S tom činjenicom ne suočavaju se samo današnji znanstvenici. Bio je to problem i znanstvenika u prošlosti. Ipak su političari, elite i velike korporacije te koje diktiraju trendove pa tako i u znanosti

Valentina Vukoje

Znanstvena istraživanja ključni su dio gospodarskog rasta svake države, ali i društvenog razvoja. Novčana sredstva koja se izdvajaju za znanstvena istraživanja dobar su pokazatelj razvijenosti neke države, njezinog tehnološkog razvoja i stupnja obrazovanosti stanovništva. Zabrinjavajući je podatak kako Hrvatska izdvaja svega 0,76 posto BDP-a za znanost, od čega samo 0,42 posto dolazi iz gospodarstva. Usporedbe radi, zemlje Europske unije izdvajaju oko 2 posto BDP-a, a čak dvije trećine dolazi iz gospodarskog sektora.

U posljednjim desetljećima vidljivi su određeni trendovi u svijetu, ali i u Hrvatskoj kada je riječ o znanstvenim istraživanjima. Tako se najviše financiraju istraživanja iz područja prirodnih znanosti, informatike, tehnike i matematike (eng. STEM), a manje ona iz područja društvenih i humanističkih znanosti (eng. SSH). Promatramo li znanstvena istraživanja i otkrića kroz medije, lako je zamijetiti kako se velika pozornost pridaje medicinskim otkrićima, ali i onima koja potvrđuju teze o globalnom zatopljenju. Čini se kako zdravlje i briga za okoliš nemaju cijenu. Težnja za profitom ključna je kada se spominju trendovi u financiranju znanstvenih istraživanja. S tom činjenicom ne suočavaju se samo današnji znanstvenici.

Bio je to problem i znanstvenika u prošlosti. Poznato je kako je i veliki Nikola Tesla imao problema s pronalaskom mecena za financiranje svojih znanstvenih projekata i ideja. Neka njegova otkrića i izumi u to vrijeme nisu bila prihvaćena jer je ovaj genijalac ipak bio mnogo koraka ispred svog vremena. Ipak su političari, elite i velike korporacije te koje diktiraju trendove, pa tako i u znanosti.

Šutnja je zlato?

Kada smo odlučili pisati o ovoj temi, bilo je vrlo teško pronaći sugovornike, odnosno znanstvenike koji su spremni podijeliti svoja dobra ili loša iskustva o financiranju svojih znanstvenih projekata. No to nije samo problem u Hrvatskoj jer i mnogi strani znanstvenici nerado progovaraju o ovoj temi, strahujući za svoju budućnost, odnosno materijalnu egzistenciju. Ne čudi stoga što mnogim znanstvenicima savjest proradi tek po odlasku u mirovinu, kada njihova materijalna primanja ne ovise o institutima, sveučilištima, tvrtkama za koje su radili. Ipak našem pozivu odazvao se Hrvoje Mataković, izvršni direktor Hrvatske zaklade za znanost i Sanjin Marion, mladi hrvatski znanstvenik s Instituta za fiziku, koji je predsjednik Mreže mladih znanstvenika Hrvatske.

Kako bi se osigurao održivi društveni i gospodarski razvoj te potaknulo zapošljavanje, Hrvatski sabor je 2001. godine osnovao Hrvatsku zakladu za znanost. Njezina je zadaća osigurati potporu znanstvenih, visoko obrazovanih i tehnologijskih programa i projekata, ali i poticanje međunarodne suradnje. Zaklada trenutačno financira i prati gotovo 450 projekata, a potiče i zapošljavanje velikog broja doktoranada.

Najviše za prirodne znanosti, biomedicinu i zdravstvo

Hrvoje Mataković

Hrvoje Mataković

»U Državnom proračunu za 2015. godinu u stavci Razvoj Hrvatske zaklade za znanost bilo je osigurano 79 milijuna kuna, a u stavci Program doktoranada i poslijedoktoranada Hrvatske zaklade za znanost bilo je osigurano 18 milijuna kuna«, pojašnjava izvršni direktor Hrvatske zaklade za znanost Mataković.

Na pitanje o položaju znanosti i znanstvenika u Hrvatskoj i najvažnijim problemima s kojima se susreću, Mataković odgovara kako Hrvatskoj zakladi za znanost nisu dostupni ti podaci. U godišnjem izvješću Hrvatske zaklade za znanost iz 2014. godine vidljivi su određeni trendovi u pogledu financiranja Istraživačkih projekata i Uspostavnih istraživačkih projekata.

Tako je najviše projektnih prijedloga pristiglo iz prirodnih znanosti (njih 101), zatim iz biomedicine i zdravstva (njih 96), tehničkih znanosti (68), društvenih (57), humanističkih (51) te biotehničkih (39). Nakon postupka vrednovanja u drugi krug je također ušlo najviše projektnih prijedloga iz prirodnih znanosti, biomedicine i zdravstva, tehničkih znanosti. Na začelju su ostali projektni prijedlozi iz društvenih znanosti, biotehnike i humanističkih znanosti.

»Svakako postoje određeni trendovi, koji idu u smjeru davanja prednosti tako zvanom STEM području, to jest znanosti, inženjerstvu, tehnologiji i matematici. Razlog tome je što su ta područja direktno povezana s gospodarstvom te daju najveću materijalnu dobit društvu. No dodatna ulaganja u STEM područja pretpostavljaju da su barem osnovna istraživanja financijski omogućena i u drugim granama. U kontekstu Hrvatske, činjenica je da zbog premalih izdvajanja za istraživanje i razvoj, po kojima smo na začelju Europe, nema novca za sva istraživanja. Tada promoviranje isključivo STEM područja nužno ide na štetu ponajviše društveno-humanističkog područja«, napominje Marion, predsjednik Mreže mladih znanstvenika Hrvatske.

»Problemi s financiranjem su vidljivi te susrećemo mnoštvo mladih znanstvenika, koji imaju problema s nastavkom karijere nakon doktorata. Razlog leži u tome što su se promjene u financiranju dogodile izrazito naglo, a da se nije vodilo računa o postojećem broju ljudi u tim područjima te prethodnim ulaganjima u ta područja. To je samo još jedan primjer lošeg planiranja u znanosti i obrazovanju«, objašnjava Marion.

Globalno zatopljenje – znanstvena “moda” ili stvarnost

Često se spominju i otkrića znanstvenika, koja potvrđuju teze o globalnom zatopljenju Zemlje. Ipak, znanstvenici nisu suglasni po tom pitanju. Oni znanstvenici koji opovrgavaju teze o globalnom zatopljavanju, kritiziraju neke znanstvenike, ali i institucije koje potvrđuju teze o globalnom zatopljavanju, kako su pod utjecajem politike i određenih lobija koji ih plaćaju. Postoje brojni primjeri uskrate financiranja za one znanstvenike, koji imaju drugačije stavove od onih koje zastupa politika u nekoj zemlji. Zanimalo nas je kakva je situacija u Hrvatskoj po tom pitanju i kako riješiti taj problem.

ledenjak_medo

Vodstvo Hrvatske zaklade za znanost ne vidi ništa sporno u financiranju projekata koji se odnose na klimatske promjene. Tako je Zaklada 1. travnja 2016. godine otvorila natječaj za Program poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena. Povod otvaranju tog natječaja je sjednica Vlade Republike Hrvatske, koja se održala 5. studenog 2015. godine. Na toj je sjednici Vlada RH donijela odluku o donošenju Programa poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena za razdoblje od 2015. do 2016. godine. Sredstva za provedbu ovog Programa osigurava Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a provodi ga Hrvatska zaklada za znanost.

»Cilj je ovoga programa potpora istraživačkim i razvojnim aktivnostima u području ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama. Privlačenjem hrvatske istraživačke zajednice da aktivnije sudjeluje u rješavanju nacionalno važnih problema vezanih uz klimatske promjene i povezane mjere uz poseban naglasak na energetsku održivost te međusobnu suradnju različitih sektora stavlja se dodatni naglasak na razvoj održivog društva«, smatra Mataković.

Kada govori o klimi, odnosno o toliko spominjanom globalnom zatopljavanju, Marion objašnjava kako je temelj znanstvenog rada i znanstvene metode da je svaka teorija otvorena za kritiku.

Sanjin Marion

Sanjin Marion

»Kritika mora biti dobro utemeljena i imati mogućnost da ju se neovisno potvrdi ili opovrgne. Temelj znanosti je da svatko ima pravo na argumentirani stav. Ako rušite dobro prihvaćenu teoriju na vama je teret dokaza. Svaka strana koja pruži dovoljno dokaza u konačnici i dobije priznanje, samo je pitanje vremena kada će se to dogoditi. No učestala je pojava da pojedinci idu lakšim putem te umjesto davanja dokaza samo iskazuju svoje osobne stavove te neprihvaćanje istih, obrazlažu političkim ili koje kakvim drugim razlozima. S druge strane, čujemo mnoge primjere nezadovoljnih pojedinaca, koji iskazuju sumnje u neke procese dodjele financija, između ostaloga i one od Zaklade. Smatramo da je u takvim situacijama nužno omogućiti što veću transparentnost poslovanja Zaklade te bi se tada lako i brzo prepoznali stvarni problemi. U protivnosti je nemoguće da pojedinci imaju povjerenje u institucije ukoliko kritike na rad istih ostaju neodgovorene«, smatra Marion.

Manje plaće za doktorande Zaklade

On navodi kako je namjera i glavna zadaća Hrvatske zaklade za znanost kao središnjeg tijela, koje osigurava financijsku potporu znanstvenim istraživanjima i pozicionira znanost kao pokretača gospodarskih i društvenih promjena, zapravo dobra. Problemi nastaju, navodi Marion, ako se uoče neke početničke greške koje radi Zaklada, koje ju tako kompromitiraju.

»Riječ je o davanju manjih plaća doktorandima Zaklade u usporedbi s ostalim doktorandima. Vidimo da se s vremenom neke od tih grešaka ispravljaju te se nadamo da će se i više poraditi na tome. Ono što tu kao Mreža možemo najviše zamjeriti je nedostatak transparentnosti te poštivanja nekih Europskih preporuka poput međunarodne Povelje o istraživačima i Kodeksa o zapošljavanju istraživača«, navodi Marion.

U svijetu postoje brojna udruženja neovisnih znanstvenika koji pokušavaju pronalaziti drugačije izvore financiranja za svoje znanstveno-istraživačke projekte. Vrlo često takva udruženja uspijevaju potaknuti i široke javne rasprave o nekim društvenim pitanjima i problemima, o kojima se do tada nije raspravljalo. Predsjednik Mreže mladih znanstvenika Hrvatske smatra kako bi svi znanstvenici po definiciji trebali biti neovisni u kontekstu svojih teorija koje zastupaju. »Ne vidim potrebu za posebnim udruženjem neovisnih znanstvenika u Hrvatskoj«, zaključuje Marion.

Strateški plan kroz pet ciljeva

Hrvatska zaklada za znanost izradila je Strateški plan za razdoblje od 2014.-2018. godine u kojem su navedeni ciljevi Zaklade. Osigurati stabilno financiranje kompetitivnih istraživačkih i uspostavnih istraživačkih projekata u redovitim i predvidljivim višegodišnjim ciklusima, uz ravnomjeran razvoj istraživanja u svim područjima znanosti, Zaklada je označila kao prvi cilj. Drugi cilj je omogućiti povezivanje znanstvenih ustanova i sveučilišta s istraživačima iz gospodarstva i društvenog/javnog sektora. Upravo se taj problem nepovezanosti, često spominje kao ključan problem hrvatske znanosti, ali i razvoja gospodarstva.

Treći cilj je uspostaviti cjeloviti program razvoja karijera mladih istraživača na doktorskoj i poslijedoktorskoj razini u svim znanstvenim područjima. Hrvatsku svakodnevno napuštaju mladi ljudi, među kojima je i veliki broj znanstvenika, koje bez kune uložene u njihovo školovanje, dobivaju razvijene zapadne zemlje. Osim toga problem je i u nepovezanosti hrvatskih znanstvenika s domaćim znanstvenicima u svijetu. Zato je kao četvrti cilj Zaklada označila uspostavljanje programa trajne suradnje hrvatskih znanstvenika, javnih znanstvenih ustanova i sveučilišta sa znanstvenom dijasporom.

Uključivanje hrvatske znanstvene zajednice u europski istraživački prostor peti je i posljednji strateški cilj Zaklade. Za uspješno ostvarivanje ovih ciljeva neće biti dovoljno samo zalaganje djelatnika i vodstva Zaklade, već svih hrvatskih znanstvenika, sveučilišta i brojnih instituta, a ključna će biti i potpora Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Bez toga i ovaj će Strateški plan doživjeti sudbinu mnogih drugih strategija iz Hrvatske, koje ostaju lista neostvarenih želja.

—–––––

*Objava članka je sufinacirana sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Komentari su zatvoreni