Ferrari F40 – posljednji analogni superautomobil

Ferrari F40 – posljednji analogni superautomobil

U dva gumena spremnika stalo je nekih 125 litara goriva. Ako se nekome čini da to nije baš puno, neka samo pomnoži cijenu litre goriva s brojkom 125 i rezultat izrazi u bilo kojoj valuti, i istog trena postat će jasno da to doista jest puno, jako puno

Ferrari F40 je sjajan, beskompromisan, po nekima i jedan od najljepših modela koje je Maranello ponudio na tržište. Riječ o punokrvnom superautomobilu iz 1980-ih.

Budući da je F40 izrastao iz modela 288 GTO, te kako je GTO svojim postojanjem bio usmjeren prema svijetu relija i čuvenoj Grupi B, ne čudi da je inicijalni plan proizvodnje oba automobila sveden na poštivanje homologacijskih pravila.

Godine 1986. FIA je odlučila zabraniti Grupu B, tako je ulazak u taj svijet divlje vožnje po prašini i blatu odgođen za sva vremena. Samim time je 288 GTO prekvalificiran na utrkivanje po pistama, a F40 je nastavio u toj maniri.
Ferrari F40 trebao je biti proizveden u svega 200 primjeraka, kako bi se zadovoljila homologacijska pravila, a potom je iz Ferrarija stigla informacija o povećanju proizvodnje na 450 primjeraka.

No do kraja proizvodnog vijeka ovog veličanstvenog automobila proizvedeno je čak tisućutristojedanaest primjeraka, što je za jedan ovakav model iz tog vremena jako puno.

Mnogi nisu preživjeli do današnjih dana, a mnogi su skriveni po halama privatnih kolekcionara i svjetlo dana ugledaju tek na aukcijama. No oni koji tu i tamo vide cestu i dan-danas apsolutno fasciniraju svoje vlasnike, i ne samo vlasnike. Stoga Ferrari F40 itekako zaslužuje status legende i najboljeg Ferrarija svih vremena.

Najbrži automobil na svijetu

Ferrari F40 je po izlasku na tržište okrunjen titulom najbržeg automobila na svijetu. Tom je prilikom ovo čudo iz Maranella za tek 4 km/h preteklo Porsche 959 i za punih 9 km/h ispalo bržim od Lamborghinijevog modela Countach.

To se na prvi pogled može učiniti ne pretjerano bitnom razlikom, no u svijetu koji podrazumijeva vrhunac tehnologije i performansi često znači veliku prednost nad konkurencijom.

Ferrari F40 je sa svojih 324 kilometara na sat maksimalne brzine jedno vrijeme uživao na samom vrhu trona najbržih automobila na svijetu, a kao adut iz rukava poslužila je LM-verzija ovog automobila, za koju je zabilježena maksimalna brzina od čak 368 kilometara na sat – i to na početku devedesetih godina sad već prošlog stoljeća.
Praksa primjenjivanja dva rezervoara za gorivo do kraja 1980-ih bila je opće poznata stvar, ali malo koji Ferrari je tu praksu slijedio. Za F40 nije bilo druge opcije, jer bi u protivnom s obzirom na potrošnju od 17 do 26 litara na stotinu kilometara (ovisno o režimu vožnje) vlasnici doslovce samo kružili oko benzinskih crpki.

Presjek Ferrarija F40

Presjek Ferrarija F40

Ono što fascinira jest činjenica da je u dva gumena spremnika  goriva (aluminijski ako je riječ o inačici za američko tržište) stalo ukupno nekih 125 litara benzina. Ako se nekome čini da to nije baš puno, neka samo pomnoži cijenu litre goriva s brojkom 125 i rezultat izrazi u bilo kojoj valuti, i istog trena postat će jasno da to doista jest puno, jako puno.

»Koliko košta?« je suvišno pitanje

Kad je u pitanju Ferrari F40 onda se ne pita „koliko košta“, ali ipak zanimljivo je osvrnuti se na cijene vezane uz ovaj automobil. Načelno, svima nam je jasno da je to super skupi superautomobil; njegova cijena po izlasku ispod čekića iz tvornice iznosila je 350,000 eura, a danas se prodaje po 1,1 milijuna eura. Cijena tekućina u motoru na godinu iznosi 880 eura, cijena remenja svake tri godine 2,600 eura, dok cijena servisiranja svakih deset godina iznosi oko 13,000 eura. Nadalje, cijena rezervoara goriva, također svakih deset godina, iznosi oko 9 do 10,000 eura, gume koštaju 1,800 eura, vjetrobransko staklo 7 i više tisuća eura, donji bočni paneli oko 23,000 eura, a cijena prednjeg dijela školjke preko 31,000 eura. I to nije sve…

Ferrari F40 zamišljen je kao trkaći stroj, mnogo više nego kao automobil za cestovnu vožnju.  Ferrari je za konstrukciju šasije koristio ugljična vlakna, kevlar, aluminij i ostale lagane materijale tog vremena. Zanimljiv je podatak da je nanos boje na F40 tanji nego što je to slučaj s ostatkom iz tadašnje „cavallino rampante“ ergele.
Neki poznavatelji tvrde da je riječ o tek dvije litre boje s kojom je lakiran svaki pojedini primjerak ovog super-automobila, te da se zato isprepletena ugljična vlakna mogu „vidjeti iz aviona“.

Ferrari_F40_unutrasnjost

U ovom Ferrariju ne treba tražiti radio ni pretinac za rukavice…

Odgovarajući na pojedine tvrdnje da je F40 bio samo marketinški trik, Ferrarijev glasnogovornik Giovanni Perfetti bi uzvraćao: Željeli smo da to bude vrlo brz, sportski, zapravo spartanski auto, pojašnjavajući kako su kupci primijetili da su automobili postali previše mekani i udobni.

Inače, F40 se u to vrijeme voljelo uspoređivati s Porscheovim 959, a to se povlači i do današnjih dana. Kritičari bi govorili kako je F40 u odnosu na Porsche neuglađen i grub, odnosno upravo – “sirov”.

No to sada više nije važno jer je sjaj F40-ice neporeciv. Da, bio je to spartanski auto u odnosu na Porsche, ali Ferrari je samo naoko jednostavan. Ne treba tu tražiti elektroniku. Najnaprednija tehnologija i materijali korišteni su gdje je to bilo nasušno potrebno, a izbjegnute su stvari kao što su servo kočnice s kontrolom blokade, kontrola trakcije vozila, čak i servo upravljač kako bi se postigao nenadmašni osjećaj i iskustvo »čiste« vožnje.

Tako je u konačnici Perfetti nije bio u krivu. Ferrari je zaprimio više od 3.000 narudžbi za F40s, što je ogroman pomak od planirane proizvodnje proizvodnje od 450 do 900 primjeraka, a na kraju ih je proizvedeno 1,311 primjeraka.

I na kraju, tek mali podsjetnik na nekoliko tehničkih karakteristika:

Maksimalna brzina 324 km/u
Ubrzanje 0-100 km/u 3.80 s
Snaga 478 KS
Okretni momenat 577 Nm @ 4000 tpm
Težina 1100 kg

Pripremila: M. Funda