Faust Vrančić – hrvatski Leonardo da Vinci

Faust Vrančić – hrvatski Leonardo da Vinci

(Foto: Iz postava Memorijalnog centra Faust Vrančić)

Faust Vrančić je možda najbolje upamćen po svojoj knjizi izuma Machinae Novae (Novi strojevi) iz 595. godine. U tom se djelu nalazi 49 skica i projekata s prikazom 57 tehničkih izuma i konstrukcija: iskorištavanje vodotokova kao pogonskog sredstva, gradnja i konstrukcija mostova, „homo volans“ – leteći čovjek…

Melita Funda

Faust Vrančić (1605.), Šibenik, Gradski muzej

Faust Vrančić (1605.), Šibenik, Gradski muzej

Tribina na temu „Nove spoznaje o životu i radu Fausta Vrančića“ održana je u srijedu 9. studenoga na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB). Faust Vrančić, hrvatski jezikoslovac, izumitelj, inženjer, inovator i svećenik, jedan je od onih ljudi koji su ostavili dubok trag u povijesti, ali kao da njegov život i djelo nisu nikada u potpunosti ispričani i pojašnjeni. Ostao poznat kao znanstvenik i inovator, međutim, pitanje je koliko je to i u kojoj mjeri danas prepoznato u hrvatskoj javnosti, a riječ je o najvažnijem konstruktoru i tehničkom piscu u Hrvata na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće..

Vrančićeva intelektualna znatiželja pokrivala je široko područje: leksikografiju, teologiju, filozofiju i tehniku. Tečno je govorio najmanje sedam jezika.

Uvodnu riječ tribine održali su prof. dr. Bojan Jerbić, predsjednik CROSS-a – Hrvatskog društva za sustave, prof. dr. Zvonimir Guzović, dekan FSB-a i prof. dr. Miljenko Šimpraga, prorektor za inovacije, transfer tehnologije i komunikacije.

Na tribini su sudjelovali i govorili prof. dr. Vladimir Andročec, predsjednik Akademije tehničkih znanosti Hrvatske i prof. dr. Gojko Nikolić, autor knjige Život i izumi Fausta Vrančića. Prorektor Šimpraga nazvao je tribinu akademskim ponosom kad su u pitanju skupovi koji se održavaju na Sveučilištu u Zagrebu, dok je dekan Guzović Fausta Vrančića nazvao hrvatskim Leonardom da Vincijem.

Sudionici tribine

Sudionici tribine

Profesor Andročec se u svom izlaganju osvrnuo na Vrančićev značaj za Hrvatsku i svijet.

Faust Vrančić (lat. Faustus Verantius) je proveo djetinjstvo na otoku Prviću. Kao dječak otišao je u Ugarsku svome stricu biskupu Antunu Vrančiću. Stric ga šalje u Padovu i Veneciju na školovanje. Već početkom studija Vrančić pokazuje iznimno zanimanje za fiziku, matematiku i filozofiju. Pisao je na hrvatskom, odnosno dalmatinskom jeziku što je u to vrijeme bila rijetkost među hrvatskim intelektualcima. Vrančićev prvi rječnik hrvatskoga jezika Dictionarum ili Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga (Venecija, 1595.) kao i djelo Život nikoliko izabranih divic (Rim, 1606.) i danas je koristan kad je u pitanju tvorba riječi, tj. tvorbena sposobnost izvedenica i novih riječi.

Vrančićev je leksik poživio kroz stoljeća ne samo u čakavskome, nego i u ostalim hrvatskim dijalektima. Govoreći o jeziku, Vrančićev se svesrdno zalagao da hrvatski jezik bude izabran kao jezik prikladan za zajedničko rabljenje među narodima koji su se borili protiv Osmanlija. U tom je smislu bitna povijesna činjenica da su mađarski, španjolski i mnogi drugi politički uglednici s međunarodnim značajem jednoglasno izabrali hrvatski.

Faust Vrančić je možda najbolje upamćen po svojoj knjizi izuma Machinae Novae (Novi strojevi), koje je izdano u Veneciji 1595. godine. Knjigu je financijski pomogao francuski kralj Luj XIII. i toskanski vojvoda Cosimo II. de Medici. U tom se djelu nalazi 49 skica i projekata s prikazom 57 tehničkih izuma i konstrukcija: iskorištavanje vodotokova kao pogonskog sredstva, gradnja i konstrukcija mostova, „homo volans“ – leteći čovjek… Vrančićevi su izumi izvedeni u bakropisima velikog formata.

Djelo je prvotno izdano na latinskom i talijanskom jeziku, a kasnije je prevedeno na francuski, njemački i španjolski jezik. U povodu 400. obljetnice tiskanja Machinae Novae (Novih strojeva), Opća skupština UNESCO-a proglasila je 2015. Godinom Fausta Vrančića, uvrstivši to njegovo kapitalno djelo među najvažnija svjetska djela koja su pridonijela obogaćivanju svjetske kulture i znanosti.

Postav Memorijalnog centra Faust Vrančić na Prviću

Postav Memorijalnog centra Faust Vrančić na Prviću

„Faust Vrančić je snažno utjecao na modernu znanost i znanstvenike“, zaključio je profesor Andročec.

U drugom dijelu tribine govorio je profesor Gojko Nikolić, predstavljajući rezultate svojih sustavnih istraživanja koje je zapisao u knjizi Život i izumi Fausta Vrančića. Naime, profesor Nikolić se duže vrijeme bavio analiziranjem originalnosti Vrančićevih izuma s namjerom da argumentirano dokaže kako su neka od Vrančićevih tehničkih rješenja bila daleko ispred njegova vremena.

»Brod koji se može prenositi« i leteći čovjek

Vrančić je konstruirao mlin kojeg pokreću morske mijene, mlin s nagaznim kolutom, mlin u okruglom tornju, osmislio je način (mehanizam) za tucanje ječma i ostalih žitarica, žičaru, ponudio je novu konstrukciju metalnih (željeznih) mostova koji vise na željeznim lancima. Govorimo o preteči današnjih takozvanih visećih mostova. Izumio je „brod koji se može prenositi“, bio je to kolut na napuhavanje za plivanje, najvjerojatnije napravljen od životinjske kože za koji su bile pričvršćene nogavice koje su izgledale poput današnjih ribarskih čizama.

faust-vrancic-homo-volansVrančićev veliki i poznati projekt je „homo volans“ – leteći čovjek (padobranac). Povijesna je činjenica da je Leonardo da Vinci prvi skicirao padobran, ali Vrančić je padobranu dao bolji, ekonomičniji oblik, uz tehnički opis u kojem je istaknuo odnos težine padobranca i veličine platna. Faust Vrančić je u svim svojim radovima i izumima nastojao olakšati ljudski napor i snagu te je zamijeniti prirodnom snagom.

„Faustova žičara je preteča suvremenih žičara. Ima sve elemente budućih žičara: nosivi kabel, košaru (kabinu) za putnike, sustav za kretanje (konop i potezanje rukama) te podeste za ulazak i izlazak putnika. Međutim, kad promatramo Vrančićeve crteže njegovih izuma, vidljivo je da su oni u dobroj mjeri amaterski jer je imao problema s proporcijama. Dok su mu izumi genijalni, to ne možemo reći za njegove skice i crteže. Mnogo se govori o Vrančićevu skoku s padobranom sa crkvenog tornja, međutim, podaci koji se mogu naći u literaturi su proturječni i mi ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je Vrančić doista izveo taj pokusni skok s padobranom“, kazao je profesor Nikolić.

Što se tiče pridavanja značaja Vrančićevim izumima, to se počelo ozbiljnije događati u Hrvatskoj tek unatrag dvadeset godina. A njegov je doprinos doista izniman jer je unaprijedio znanost i tehniku, a time i samo društvo. Njegova su djela važna djela znanstvene kulturne baštine ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu.

Danas neke škole u Hrvatskoj nose ime Fausta Vrančića. Po njemu je nazvan i jedan od brodova Hrvatske ratne mornarice, zatim tu je i turistički novac „Šibenski bagatin“ (takuin) na kojem se nalazi Vrančićev lik. U Prvić Luci se nalazi Memorijalni centar Fausta Vrančića, a njegova bista stoji u Tehničkom muzeju „Nikola Tesla“ u Zagrebu. Imamo Dane Fausta Vrančića i Državnu nagradu za tehničku kulturu Faust Vrančić, međutim, još uvijek nemamo tehnički proizvod nazvan po Faustu Vrančiću.

„Faust Vrančić je živio i djelovao u vremenu kad i Galileo Gallilei, Vrančića su veoma zanimala djela i pokusi Gallileja, mi ne možemo znati jesu li se njih dvojica poznavali, međutim, možemo pretpostaviti da su se mogli znati jer su i u ono vrijeme znanstvenici rado komunicirali i razmjenjivali ideje“, pojasnio je profesor Nikolić.

Veliki izumitelj Faust Vrančić je sahranjen u Hrvatskoj na otoku Prviću. Bila je to njegova posljednja želja koju je napisao u oporuci. Na njegovu grobu piše: „…sakupljač novih mogućnosti, novih strojeva i dijelova“.

Ovu hvalevrijednu tribinu organizirali su Hrvatsko društvo za sustave (CROSS), Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu (FSB) i Akademija tehničkih znanosti Hrvatske (HATZ).