Fascinantni Facel

Fascinantni Facel

(Foto: Facel Vega HK 500)

Tvrtka Jeana Daninosa, Forges et Ateliers de Construction d’Eure et Loire (Facel), bavila se prije Drugog svjetskog rata izradom raznih metalnih proizvoda. Mnogo poznatija postaje kada počinje izraðivati karoserije za Panhard, Simcu i Fordovu podružnicu u Francuskoj. Istovremeno, Daninos je razmišljao o stvaranju vlastitog GT automobila…

Boris Jagačić

Pablo Picasso, Ringo Starr, Ava Gardner, Tony Curtis i François Truffaut tek su neka od imena slavnih osoba koje su posjedovale Facelovu Vegu. Svi oni imali su više nego dovoljno novca da si priušte automobil kakav žele, a u njihovom se izboru našla upravo Vega. Ovdje bismo posebno izdvojili ekscentrika Picassa čije kritički »naoružane«, izvježbane umjetničke oči zacijelo ne bi privukao nekakav automobil neposebnog izgleda, bez obzira na njegovu kvalitetu i cijenu. Stoga je odabrao skulpturu na kotačima.

Pa ako baš svi i nisu ljubitelji cijenjenih umjetnina ovog španjsolskog stvaratelja, makar i iz njegove najčuvenije kubističke faze, automobilski entuzijasti čija su čulna osjetila obično usmjerena više na lim nego na platna, moraju mu priznati doista istančan ukus za automobile. Uz to vozilo vezano je ime još jedna slavne osobe – spisatelja Alberta Camusa. No posrijedi je tragičan događaj jer je pisac 1960. godine smrtno stradao u prometnoj nesreći i to na suvozačkom mjestu jedne Vege njegova nakladnika.

Finoća izrade

Tvrtka Jeana Daninosa – Forges et Ateliers de Construction d’Eure et Loire (Facel) bavila se prije Drugog svjetskog rata izradom raznih metalnih proizvoda. Mnogo poznatija postaje poslije rata, kada počinje izrađivati karoserije za Panhard, Simcu i Fordovu podružnicu u Francuskoj. U međuvremenu Daninos je razmišljao o stvaranju vlastitog GT automobila koji će nazvati Facel Vega. Prvi primjerak ugledao je svjetlo dana 1954. godine. Coupé četverosjed Vega FV pokretan 4,5-litrenim V8 motorom DeSoto sa 180 KS, položio je temelje svim sljedećim modelima. Iako pogonjena prilično snažnim motorom, rafinirana Vega nije bila ni približno nekakva »brutalka« jer ju je uglavnom sputavao dvobrzinski automatski mjenjač, pričvršćen na cjevasti okvir šasije. Ručni mjenjač s četiri brzine bio je skupa opcija za koju su se odlučivali rijetki. Najviše od svega isticala se finoća izrade automobila, pred kojom je gotovo sve potpadalo u drugi plan.

S vremenom stižu još snažniji motori, a od 1956. novost je tip »FVS«. Od pogonske grupe valja istaknuti Chryslerov V8 zapremnine 5,8 litara, s kakvim je francuska kreacija mogla premašiti brzinu od 200 km/h. Performanse su još popravljene 1957. uvođenjem trobrzinske automatike, a nedorasle bubanj kočnice konačno zamjenjuju diskovi. Bio je to sve u svemu dosta dobar prvi pokušaj, no Facelu je za održanje trebao još bolji automobil.

Vruća mašina

Takav stiže 1958. godine pod nazivom Facel Vega HK 500 i proizvodi se do 1961. godine. Poboljšani nasljednik odmah se mogao prepoznati po paru prednjih svjetala montiranih jedno iznad drugog (»u stupove«). Podvozje je imalo isti međuosovinski razmak, prepoznatljiva središnja maska je izbačena prema van, dok je cijeli auto bio manje zaobljen izvana. Sa 6,3-litrenim V8 agregatom i 360 KS pod poklopcem pretvarao se u zaista vruću mašinu kojoj su bile dostupne brojke poput 225 km/h krajnje brzine i ubrzanja do »stotke« za manje od devet sekundi. Ubrzo su u Facelu uvidjeli da se popis standardne opreme mora proširiti pa se Vega više nije mogla kupiti bez servo upravljača i disk kočnica.

»HK 500« voljelo se u performansama uspoređivati s coupéima talijanske proizvodnje, ali im masivni »francuz« nije mogao parirati po spretnosti u prolaženju kroz zavoje i vladanju pri ekstremnijoj vožnji. No upravo ovaj model izgradio je toliko potrebni imidž tvornice. Facelovi proizvodi otad slove kao stilizirana visokokvalitetna vozila. Korak s Facelom brzo su počeli hvatati britanski proizvođači Bristol i Jensen, također opremajući svoje jurilice monstruozno snažnim, ali jednako proždrljivim Chryslerovim agregatima. Spomenimo da su Facel Vege uvijek bile skuplje od europskih konkurenata, jer ručna je izrada i pomnost pri obradi i najsitnijih detalja dakako imala svoju cijenu. Vega Excellence (1958.-1964.) odlučni je pokušaj Jeana Daninosa u još većem iskoraku u Facelovoj ponudi i prestižu.

Facel Vega Excellence (Foto: Wikimedia Commons)

Daninos je očekivao da će automobil privući državne lidere i bogataše. Taj amalgam američkih i europskih dizajnerskih motiva (s prevagom onih prvih) imao je sličnosti s omiljenim prijevoznim sredstvom američkih predsjednika – Lincolnovim Continentalom. Na oba automobila iz tog razdoblja nedostajao je središnji krovni, tzv. B nosač krova. Vrlo dugačak i masivan automobil morao je zbog toga biti ojačan, time i dodatno otežan, ali to mu nije pomoglo. Naime, pod punim opterećenjem automobil je ulijegao u srednjem dijelu, pa su stisnuta vrata pri otvaranju i zatvaranju zapinjala (ako su se uopće mogla otvoriti). Bila je to prijeteća neugodnost kojoj se imućni nisu željeli izlagati pa su se oni radije vidjeli u vozilima drugih proizvođača. Vozilu nisu odviše pomogli niti snažan stroj (355 KS) ni visoka krajnja brzina.

Facel Vega Excellence straga (Foto: Wikimedia Commons)

Narušen imidž

Kad mu već nije pošlo za rukom uzburkati strasti Excellenceom, Facel se okrenuo širokom tržištu svojim »pristupačnim« modelom Vega Facellia, kakav se proizvodio od 1959. do 1963. godine. Od 1962. u ponudi je coupé izvedba. S gotovo 1300 proizvedenih primjeraka Facellia je najraširenij Facel«, budući da se produkcija ostalih zadržala na troznamenkastim brojkama. Auto, umanjena verzija velikih V8 Facela«, nišanio je na sportske zanesenjake, kupce britanskih »sportaša« marki Austin-Healey, Triumph i MG. Facellia im je cijenom bila konkurentna. K tome je pružala vrlo dobre vozne karakteristike i krajnju brzinu veću od 180 km/h. No izdao ju je »navinuti« četverocilindrični pogonski agregat (1647 ccm/114 KS) konstruiran u Velikoj Britaniji (Westlake), kakav je, međutim, proizvodio Mousson u Francuskoj. Motor je imao više slabih točaka. Ventili su »pregarali«, a ni koljeničasto vratilo nije imalo dugi vijek trajanja. Uklanjanje tih problema oduzelo je vremena i prilično narušilo Facelov imidž kao proizvođača superkvalitetnih vozila. Kraj francuskog proizvođača polako se počeo nazirati.

Facellia, sportski model za kupce plićeg džepa

Čak ni najcjenjeniji Facel Vega II (1961.-1964.) nije ga uspio izvući iz ponora. Riječ je o posljednjem Facelu s najsnažnijim 6,3-litarskim Chryslerovim motorom V8 s 350 ili 390 »konja«. Sličan starom »HK 500«, ovaj je imao nešto oštrije linije. Zapravo, zadržana je stara karoserija, samo su na njoj učinjene neke preinake. Pomaknuti su krovni nosači i promijenjen je njihov nagib, čime se dobilo više staklenih površina, krov je sada ravniji, izmijenjena je maska. Svjetla i »žmigavci« u ovalnom kućištu, zajednički natkriveni staklom, podsjećali su na ona kakva je imao Mercedes-Benz SL. Od zanimljivih dodataka tu su bili Borani žičani naplatci sa središnjim vijkom. Sve u svemu – izniman automobil, ali skuplji i od gotovo najskupljih – Astona Martina DB4, Maseratija 3500, zbog čega je dobio status Delahayea i Hispano-Siuza. Istina, kultnih, ali ne i automobila koji su se prodavali u značajnim serijama, dovoljnim da bi se ime proizvođača održalo.

Iznimni Facel Vega II (Foto: Hyman LTD)

Ostavi komentar

*