EU građani prvog i drugog reda

EU građani prvog i drugog reda

Hvalevrijedan je napor gospođe Borzan koja je osigurala analize istih proizvoda u Hrvatskoj i Njemačkoj koje su pokazale da je kod više od polovine njih utvrđena razlika u kvaliteti. Naravno, na štetu Hrvata. Da apsurd bude veći, većina je tih proizvoda skuplja u Hrvatskoj, uključujući i dječju hranu. A na skuplje je i veći udio od PDV-a – više para u proračunu, više uvoznicima i trgovcima…

dr. sc. Viktor Simončič

Čovjek ne može otkriti nove oceane ako neprestano plovi uz obalu. (André Gide)

Viktor Simončič

Toliko toga se događa da je gotovo nemoguće izabrati što je vrijedno spominjanja. A sve što se događa kao da ima simbolično značenje. Kao da se šalje opomena za nevjerojatan broj štetnih radnji političkih elita i pogrešnih odluka. Ne samo kod nas.

Nakon što je porezna reforma bogatima dala više, eto i povlaštene mirovine, i tako bogate, rastu baš bogato. Njima, ima ih malo više od 44 000, mirovine porasle za 10 %. Sve po zakonu, jer povlašteni ne bi niti bili povlašteni da (si) ne znaju donijeti zakone njima u korist. Ostalima će mirovine porasti za 2 i možda mrvicu posto. Osiromašenima par kuna, bogatima par stotina.

Slično kao s poreznom reformom, samo su tada povlašteni dobili na naših par kuna i po par tisuća kuna više. I to je bilo po nekom od povlaštenih zakona. Mi sve radimo po zakonu. Po zakonu je i gospodin Todorić bio povlašten. Po zakonu iznad zakona napravio desetine milijardi duga. Po nekom zakonu po kojem njemu (još?) nije ništa. Znam da nije isto napraviti milijardu duga i ne platiti pretplatu za TV. Ne platiti pretplatu je ravno zločinu. Milijarde su kod nas zamotane u više interese.

Pada nezaposlenost, ali zaposlenost ne raste

Živimo u socijalno neosjetljivoj državi u kojoj bogatima ide još bolje, a drugima, da bi bilo bolje ostaje odlazak preko Sutle. I to ne sprječavaju prazna obećanja. I nepravda tjera na odlazak. Nepravda koja ugrožava cijelo društvo. Unatoč hvalospjevima o povećanju BDP-a, elita mudro šuti da unatoč rastu sve više zaostajemo unutar EU-a. Jedini smo u EU-u koji se nismo uzdigli iznad krize od prije desetak godina. U manipulacijama s podacima elite se hvale kako nam pada nezaposlenost, ali ne spominju da ne raste niti zaposlenost. Hrvatska nezaposlenost pada jer nas je svaki dan manje. Dijelom jer se odlazi, a dijelom jer nas više umire nego se rađa.

Razlog za zabrinutost? Ma kaj god! I dalje nam je najvažniji obračun s Titom. Drago mi je da je rat s Titom dobio prvu veliku bitku. Kao sve velike bitke najvažnije su one kod najvećih. Zbog toga mi je drago da je gradonačelnik Bandić konačno riješio planetarni problem i maknuo naziv »Trg maršala Tita«. Nakon što smo imali i ukinuli »Trg Republike« i konačno dobili »Trg Republike hrvatske«, gradonačelnik Bandić će sigurno konačno lijevom rukom riješiti i neki od bizarnih problema. Eto na primjer s otpadom na Jakuševcu. Uspije li gradonačelnik i s Jakuševcem biti tako uspješan kao s Titom, onda micanje Tita iz sjećanja treba nastaviti i u svim drugim sredinama. O Titu inače ne mislim kao skidač ploča. Moje mišljenje je više na strani onih u svijetu, koji su izvještavajući o skidanju ploče nastavili s veličanjem Titove velike uloge u borbi protiv fašizma i koji ga spominju kao velikog političara koji je, za razliku od država koje su bile iza željezne zavjese, izgradio ljudima primjerno društvo. Unatoč mom drugačijem mišljenju od onih koji sada ploču s imenom trga dijele kao trofej, podržavam skidanje Tita kako bi se mogli maknuti iz 1941. Mislim da niti Tito ne bi imao ništa protiv ako će to biti u korist građana.

Tito dobiva na popularnosti

A izgleda kao da Tito gubi samo kod nas. Prema izvještajima u svijetu čini se da nakon Bandićevog obračuna s njim postaje čak i popularniji. A ne gubi planetarno ni u broju trgova. Eto Nikšićani mu upravo vraćaju ime na najveći trg. A što se tiče pozdrava »Za dom spremni«, predlažem da poslušamo mišljenje Amerikanca, ili da premijer Plenković na prvom skupu EU – pučana pita za mišljenje gospođu Merkl? Moramo riješiti i taj problem. Nekako je logično da kada ne znamo kakva nam je bila prošlost nije niti čudno da još ne znamo kamo idemo. Pa ne čudi niti polagan ali siguran dolazak na rep EU-a.

Kada sam spomenuo zakone za povlaštene, nisam mislio samo na one izravne, one prema kojima se »povlaštenima diže penzija za 10 %«. Postoje daleko suptilniji zakoni. Nikako ne mogu razumjeti kako je moguće da smo se doveli u situaciju da plaćamo skuplju struju zbog pogodovanja izgradnji alternativnih izvora energije? Za to nije postojala niti obaveza iz EU-a (mislim da je na primjer Belgija na nekih 5 % alternativnih izvora energije, a mi i bez novih vjetroelektrana i sunčanih kolektora na preko 20 %) niti nacionalni ekonomski interes. Subvencioniranjem tako proizvedene električne energije bi imalo smisla da smo zaposlili naše proizvodne kapacitete i da smo ugrađivali naše elise, motore, panele, kablove….

Financiramo uvoznu opremu

Ništa od toga mi (više) ne proizvodimo, pa našim novcem praktički financiramo proizvođače opreme iz Njemačke i drugih država. Imalo bi smisla i da je to gradio HEP. Pa još je naš. Znam da su interesi bili na strani povlaštenih, kako mi se čini i da je reklama koja se vrti dnevno, na satnoj bazi na jednoj komercijalnoj TV, s relativno malom i ograničenom gledanošću, »kako je HEP više od struje i svjetlo u mraku«.

Tko je uvjerio Vladu i/ili Sabor da je korisno graditi neprihvatljivo skupe izvore energije? Kako izgleda imovinska kartica njega ili njih i njegovih i njihovih najbližih koji su to omogućili? U alternativne marifetluke spadaju i subvencije od desetaka tisuća kuna za uvozne električne automobile koji su u pravilu dvostruko skuplji i dostupni samo bogatima. Tu spada i naknada od 800 kuna za kupnju kućanskih aparat namjerno odabranih energetskih ušteda (karakteristika) koje nije mogao zadovoljiti domaći »Končar«. A ušteda električne energije između uvoznog i domaćeg hladnjaka na godišnjoj razini je bila nekih 20 – 30 kuna!

Jednostavno je nevjerojatno kako nas EU lako navuče na nešto što nam radi štetu. Ovdje bi sada mogao i o dubioznim planovima o postupanju s otpadom, čije (ne)ispunjenje će građane koštati višestruko od subvencija za alternativno proizvedenu struju ili način izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, koji će nas na dnevnoj osnovi koštati više od mjesečnog dodatka na subvencioniranu alternativnu struju. Na najviše standarde, koji nam nisu trebali i gdje su čak i štetni, ne samo za kućne budžete već i za prirodu i okoliš, navukli smo se kao najveći EU – ovisnici, a na činjenicu da nam često uvaljuju usluge i robe za manje vrijedne, za građane drugog reda, nema reakcija.

Proizvodi za nas i za njih

Poodavno postoje studije (mislim iz Češke) kako među razvijenim državama EU-a tvornice imaju linije koje proizvode hranu za njih i za nas. Hvalevrijedan je napor euro parlamentarke gospođe Biljane Borzan koja je sama i za svoj račun, iz sredstava koja njoj stoje na raspolaganju, osigurala usporedne analize kvalitete istih proizvoda u Hrvatskoj i Njemačkoj. Pokazala je da je kod više od polovine ispitanih proizvoda utvrđena razlika u kvaliteti. Naravno, na štetu hrvatskih potrošača. Da apsurd bude veći, većina analiziranih proizvoda skuplja je u Hrvatskoj nego u Njemačkoj, uključujući i dječju hranu koja je za hrvatsko tržište skuplja za više od 50 %. Ovaj podatak je barem za mene više nego alarmantan i po mome naivnom shvaćanju ima izravnu vezu i s natalitetnom politikom. Zna li za ovo ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić?

Zar mali Nijemci zaslužuju kvalitetniju hranu od naše djece?

Ministar Tolušić koji sve to što je otkrila gospođa Borozan znao ili je morao znati po službenoj dužnosti, umjesto da se obračunava s jabukama i krastavcima iz okruženja, koje se na sreću ne mogu dvojako proizvoditi, mogao je nešto učiniti za naše uzgajivače stoke, i bez pardona uvesti standard za na primjer kobasice isti kao u Njemačkoj. Kažu da se kobasice u Njemačkoj proizvode samo od čistog mesa, ali ne i od nekih ostatka. Jedino ako nam i naši ne proizvode na isti način kobasice kao one koje dolaze izvana. Ako je tako onda se moramo pokriti po ušima, jer bi Nijemci mogli reći da za nas proizvode kobasice na koje smo navikli. Čak da su nas štitili kako nam ne bi naškodile kobasice neke više klase.

Skuplje, a lošije

Bravo za europarlamentarku gospođu Borozan i način kako je potrošila svoj dio novca. Dala je jedan od primjera kako možemo zaštiti tržište i poduprijeti domaću proizvodnju. Jedino dvojim, usudi li se naša politička elita reagirati prema jačima u EU i prema našem uvozničkom lobiju pa im se dodvorava i na način da dozvoljava uvoz drugorazredne hrane pod sloganom »zna se da je lošije, ali zato je skuplje«? A na skuplje je i veći udio od PDV-a, pa više para u proračunu, pa više para uvoznicima i trgovcima ….

Imao sam priliku sudjelovati u ekspertnim raspravama o mogućem utjecaju klimatskih promjena na sve i sva. Od proizvodnje hrane do promjena u režimima voda i raspodjele padavina. Kao logična posljedica globalnog zagrijavanja predviđa se i mogućnost povećanja ekstremnih padavina. Očekuje se da će se i broj uragana znatno intenzivirati pa bi i »Harvey«, kao tisućljetni događaj, koji je pogodio Houston, mogao imati veze s tim. Nije nezamislivo da bi »Harvey« s tisućljetnog polako mogao kliziti prema stoljetnom, pa možda i desetljetnom događaju. Hoće li takva mogućnost navesti na razmišljanje Amerikance i potaknuti ih da ne izađu iz Pariškog sporazuma?

Svjedoci smo kako je uspješno zaustavljeno korištenje freona i s tim povećanje ozonske rupe, uglavnom jer je »rupa« bila najveća upravo nad Amerikom (i mislim Australijom). U samo 20 – 30 godina uspjeh mjera protiv povećanja ozonske rupe više je nego fenomenalan. Bez Amerikanaca i njihove tradicionalne pragmatičnosti nema šanse niti borba protiv klimatskih promjena. I neka mi bude oprošteno, što sazivam da se Harvey-u sličan tisućljetni događaj, naravno bez ljudskih žrtava, ponovi Amerikancima što prije, pa da oni to povežu s globalnim zagrijavanjem, uzmu borbu protiv klimatskih promjena u svoje ruke i evo spasa za Zemlju.

Ostavi komentar

*