Emotivna dodjela Nagrade Zagrepčanka godine

Emotivna dodjela Nagrade Zagrepčanka godine

Zagrepčanka godine Marija Slišković u svojoj je knjizi Sunčica sakupila iskaze žena silovanih u Domovinskom ratu / Čestitajući 8. ožujka svim ženama, a posebno Zagrepčankama, Bernardić je rekao kako naš grad ne bi bio isti bez njih.

Tekst i foto: Boris Jagačić

Marija Slišković, predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu dobitnica je ovogodišnje Nagrade Zagrepčanka godine, koja joj je danas na Međunarodni dan žena dodijeljena na svečanosti u Gradskoj skupštini. Slišković je od devedesetih aktivna sudionica mirovnih inicijativa, a u svojoj je knjizi Sunčica sakupila iskaze žena silovanih u Domovinskom ratu pa je Gradska skupština odučila da se upravo njoj dodijeli ova ugledna nagrada.

Bernardić: „Naš grad ne bi bio danas što jest da u njemu nisu živjele i stvarale osobe poput Ljerke Šram, Ivane Brlić-Mažuranić, Milke Trnine ili legendarne Zagorke“

Bandić: „Hvala ti za Bedem ljubavi i za ovu knjigu“

Zagrepcanka_godine1

Milan Bandić, Marija Slišković i Davor Bernardić

Kako je u svom uvodnom govoru istaknuo predsjednik Skupštine Davor Bernardić, dodjela Nagrade Zagrepčanka godine prigoda je da se zahvalimo našim sugrađankama, koje na svoj način nose civilizacijski ugled i dostojanstvo Zagreba i Hrvatske. Slišković je nagrađena za iznimnu potporu ženama u razotkrivanju prešućenoga ratnog zločina silovanja žena u Domovinskom ratu. „Nakon 20 godina šutnje o proživljenim su torturama javno progovorile da se više nikada ne ponove. Javnost ih je poduprla i institucionalno su osigurani preduvjeti da im se prizna status žrtve  i da se pokrenu procesi protiv počinitelja zločina. Zahvaljujući njezinom velikom zalaganju Hrvatska će uskoro prva imati zakonski okvir za stjecanje statusa žrtve ratnog zločina silovanja i prava na materijalnu naknadu za proživljene traum i ratna stradanja“, rekao je Bernardić, dodavši kako je nakon stoljetne borbe za ravnopravnost danas nemoguće zamisliti medicinu, obrazovanje, književnost bez žena.

Čestitajući 8. ožujka svim ženama, a posebno Zagrepčankama, Bernardić je rekao kako naš grad ne bi bio isti bez njih. „Naš grad ne bi bio danas što jest da u njemu nisu živjele i stvarale osobe poput Ljerke Šram, Ivane Brlić-Mažuranić, Milke Trnine ili legendarne Zagorke bez koje je povijest hrvatske književnosti  potpuno nezamisliva“, napomenuo je.  Ocijenio je kako pitanje uloge žena u društvu nije samo pitanje ravnopravnosti, nego cjelovitog sagledavanja i odavanja priznanja za djela koja su generacijama ostvarile, a ujedno i pitanje pravednosti.

Nije dovoljno samo reći hvala i darivati ih, misleći da ćemo tako riješiti povijesne, ali i sadašnje nepravde, rekao je Bernardić, ukazavši kako se trebamo zalagati za jednake prilike i mogućnosti i oslobađanje žena od svakog oblika nepravde i dominacije. Prisjetio se i mnogih žena koje su žrtve nasilja, osobito ponižavajućeg seksualnog nasilja.

Poručio je kako sanja dan kada neće biti potrebne nagrade kako bi se istaknula važnost uloge žena u svakodnevnom životu  kada će se ravnopravnost podrazumijevati, a borba za ženska prava biti prošlost.

Josipović: Silovanje je umorstvo ženskog dostojanstva

Gradonačelnik Milan Bandić zahvalio je dobitnici Slišković na svemu što je dosad učinila od Bedema ljubavi do knjige Sunčica. „Hvala ti od srca. Sretan sam i ponosan na ovo što se sada događa u Zagrebu, ali sad uviđam da je vjerojatno to trebalo i prije napraviti. A to što nije, zacijelo je dijelom i moja krivnja“, rekao je gradonačelnik i zaželio joj da ubrzo napiše još jednu knjigu.

Na svečanosti je pročitana i poruka koju je poslao predsjednik Republike Hrvatske  dr. Ivo Josipović u kojoj je on silovanje ocijenio umorstvom ženskog dostojanstva. Prema predsjednikovim riječima, premalo je počinitelja bilo kažnjeno i treba odaslati jasnu poruku da ratni zločin ne može proći nekažnjeno. Josipović je čestitao dobitnici na dodijeljenoj nagradi izrazivši nadu da će žene koje su doživjele traumu u Domovinskom ratu sada, nakon 20 godina dobiti pravi oblik sociopsihološke pomoći.

Zagrepcakna_godine3Zagrepčanaka godine, Marija Slišković, rekla je da su nagradu trebale primiti sve žene Vukovara. „Jasno mi je da su vremena bila takva da se neki procesi nisu mogli provesti, ali dvadeset godina čekanja da se procesuiraju ti zločini, ipak je previše“, rekla je Slišković i dodala kako nagradu tumači kao ispravljanje nepravde tim ženama.  „Duboko vjerujem da ćemo do kraja godine imati zakon kojim će se zaštiti sve žrtve rata. Od početka nisam željela za žrtve silovanja etiketu jadne žene, već hrabre, požrtvovne. Hvala Gradu Zagrebu što je pokušao ispraviti nepravdu“, zaključila je.

Posebno emotivno je bilo obraćanje uzvanicima jedne od žrtava koje su ispričale svoju priču u knjizi Sunčica: „Dobar dan. Ime mi je Eva Penavić. Ja sam obična žena, seljanka iz jednog malog sela Berka. Hvala dragom Bogu što smo preživjele, ali i Mariji što je iščupala riječi iz nas. Zagreb nam je pružio ruku kad smo 1991. došli goli, s vrećicom u ruci. Zagreb nam pruža ruku i sad. Uvijek sam bila zahvalna na tome. I zbog toga sam uvijek željela da Zagreb jednom čuje taj moj hvala! Stoga: Hvala!“

Uz gromoglasan pljesak svi uzvanici još su jednom pozdravili i čestitali dobitnici Nagrade Zagrepčanka godine, ali i svim ženama koje su hrabro istupile boreći se za svoja prava.

Dodjeli su nazočili još: ministar branitelja Predrag Matić, ministar zdravlja Rajko Ostojić, savjetnica Predsjednika RH za društvene djelatnosti Zrinka Vrabec Mojzeš, potpredsjednice Gradske skupštine Grada Zagreba Morana Paliković Gruden i Tatjana Holjevac, gradske zastupnice i zastupnici te mnogi drugi cijenjeni gosti.

Svečanost je završena nastupom Sandre Bagarić koja je izvela dionice popularnog mjuzikla Jalta, Jalta te izvedbu Time to Say Goodbye, Andrea Bocellija.

 

 

 

Komentari su zatvoreni