Elektroautomobili – druga strana medalje

Elektroautomobili – druga strana medalje

Europska energetska direktiva određuje da do 2020. Hrvatska mora imati 38.000 punioca za električne automobile, a od čega njih 4.000 trebaju biti javne. Cijena 5.000 do 30.000 eura. Dakle, dvije punioce za jedan elektromobil, odnosno na 5 elektromobila 1 javna punionica

Prof. dr. Igor Čatić

Hrvatska je uvijek u trendu, posvećujući se sporednim problemima. Poput plastičnih vrećica. Jedno takvo dostignuće je plan da će imati do 2016. dvije punionice po jednom elektromobilu.

Hrvatska može biti ponosna na elektromobil iz garaže prodan za fantastičnu sumu i to u inozemstvo. Posebno zato što sve prognoze ukazuju na svjetlu budućnost elektromobila. Države plaćaju čak i poticaje da se kupi takvo vozilo. Nema ozbiljnijeg proizvođača osobnih vozila koji nema dokazni primjerak ekološke osviještenosti, elektromobila. Najčišće vozilo svih vremena. Ide na struju iz utičnice. A onima na daljinu, gdje se proizvodi taj oblik energije, predstavlja nemalo ekološko opterećenje.

Jedan hrvatski novinar koji se stručno bavi automobilizmom nedavno je putovao od Trsta do Ženeve i natrag. I susreo čak dva elektromobila. Ali je zato Hrvatska proglasila punionice za elektromobile poslovnom prilikom, jasno za Hrvatsku.

rimac3

Hrvatski supersportski elektroautomobil – “Concept One”

U raznim verzijama, u Hrvatskoj je trenutačno maksimalno 15 elektromobila. Nema svatko oko 6 milijuna kuna za hrvatski elektromobil. Međutim potrebna je i infrastruktura za njih. Prilika je to za ulagače: za energijsku učinkovitost, posebice za razvoj infrastrukture. I može se dobiti novac iz europskih kohezijskih fondova (Poslovni vjesnik, 12. veljače 2013.).

Kako to izgleda u svijetu? U raznim zemljama različito. Zahvaljujući jednom kolegi evo nekoliko podataka s dva predavanja u Grazu. Kolega je smatrao potrebnim naglasiti sljedeće. »Za razliku od (d.a. ogromne) većine naših profesora i posebice znanstvenika obojica predavača, profesora i nastavnika, većinu su svog radnog vijeka proveli u jednoj od najkompetitivnijih grana industrije, što znači da njihova riječ ima dodatnu težinu.«

»U Njemačkoj kao najpropulzivnijoj državi Europe, od električnih automobila prodane su sljedeće količine. Godine 2010, oko 800 vozila, 2011. manje od 2000, a 2012. oko 3000. Sva ta vozila su u pravilu kupljena u reklamne i demonstracijske svrhe. Reklo bi se greenwashing s e-automobilima. U Grazu postoji određeni broj električnih vozila. Samo je jedno kupljeno od strane privatne osobe.« A što je rekao jedan od uglednih profesora.

»Cijena prosječnog klasičnog osobnog automobila je oko 20 000 eura, njegov vlasnik se njima može koristiti skoro jednako po ljeti i po zimi, s jednim punjenjem goriva može prijeći skoro 1000 km, a punionica (benzinska je na svakom drugom ćošku) i gorivo napuni za 3 minute. Dok električni automobil neće moći ponuditi barem jednake performanse i to za približno jednaku cijenu, a ne kao danas za dvostruko veću njegove tržišne šanse su …«

Iz drugih izvora evo nekoliko podataka. »Na području EU-a postoji oko 200 milijuna osobnih vozila. Očekuje se da će do 2020. Njemačka proizvesti milijun električnih vozila, Velika Britanija 1,5 milijun, a Francuska čak dva milijuna.« Dakle uz pretpostavku da broj klasičnih osobnih vozila unutar EU-a ostane isti, udio elektromobila bio bi 2020. čak punih 2,2 %. Na što liči ova promidžba elektromobila? Na onu bioplastike.

Zašto ih celebrities vole?

A tko su glavni promotori takvih automobila? Glasoviti (celebrities) iz estrade ili športa pravi su manekeni za takve priče. Što više željni još više slave. Ili barem da se o njima govori. A kako to izgleda u praksi?

No to ne vrijedi za vrlo naprednu e-mobilnu Hrvatsku. U raznim verzijama, u Hrvatskoj je trenutačno maksimalno 15 elektromobila. Nema svatko gotovo 6 milijuna kuna za hrvatski elektromobil. Međutim potrebna je i infrastruktura za njih. Prilika je to za ulagače: za energijsku učinkovitost, posebice za razvoj infrastrukture. I može se dobiti novac iz europskih kohezijskih fondova (Poslovni vjesnik, 12. veljače 2013.).

Prema riječima prof. D. Škrlca s FER-a u Zagrebu, očekuje se da bi do 2020. Hrvatska mogla imati 15 do 20 tisuća električnih vozila. Dodaje da ih je trenutačno, u raznim verzijama i ne računajući hibridne serijske automobile, u našoj zemlji maksimalno 15. … Europska energetska direktiva određuje da do 2020. Hrvatska mora imati 38.000 punioca za električne automobile, a od čega njih 4.000 trebaju biti javne. Cijena 5.000 do 30.000 eura. Dakle, dvije punioce za jedan elektromobil, odnosno na 5 elektromobila 1 javna punionica.

Da je Hrvatska ozbiljno pristupila problemu e-mobilnosti pokazuje i činjenica da se akciju se uključio i HEP i postavio svoj europski cilj. Već je osnovan sustav pod komercijalnim brendom ELEN (električna energija). U siječnju 2013. izabrano je i eko-dizajnersko rješenje. Svaka čast, ali jedno pitanje se nameće samo po sebi. Zašto HEP? Pa treba povećati potrošnju električne energije. Naime na nedavnom skupu u HAZU čulo se. »Na pitanje o potrošnji električne energije u Hrvatskoj, jedan od predavača, dr. sc. Ivica Toljan iz istraživanja i razvoja HROTE, odgovorio je da posljednjih pet godina ona stagnira na oko 17,5 milijardi kWh. Kako trajno raste u Hrvatskoj proizvodnja hladnijeg zraka (klimatizacija) a nema naznake reindustrijalizacije, očito da HEP porast potrošnje traži u punjenju elektromobila.«