Električnim skuterima kroz devet zemalja – avantura koja se najviše pamti po srdačnim ljudima

Električnim skuterima kroz devet zemalja – avantura koja se najviše pamti po srdačnim ljudima

»Na našem putu definitivno bismo izdvojili Iran kao najsusretljiviju zemlju kroz koju smo prošli. Oduševili su nas ljudi sa svojom dobrotom. Stalno nas je netko zvao sebi u goste, brojni su nas željeli upoznati i častiti, no i u ostalim zemljama smo doživjeli sličan scenarij«, navodi Nada

Ivona Conjar

Dvoje zaljubljenika u putovanja i pustolovinu prošle su se godine odlučili iz Kine vratiti u Hrvatsku pomalo izmijenjenim načinom i rutom putovanja. Naime, u osam mjeseci prošli su 14 tisuća kilometara, i to na električnim skuterima. Nada Miličić i Tomislav Dlesk u travnju su krenuli iz grada Yixinga, i osam mjeseci kasnije, krajem prosinca, stigli na cilj – u Zaprešić.

Putovali su kroz devet zemalja – Kinu, Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan, Iran, Tursku, Grčku, Bugarsku i Srbiju, a kako su nam otkrili, svaka ima svoje posebnosti i običaje te zanimljive ljude zahvaljujući kojima su se na putu osjećali kao doma.

»Zanimljivo da su nas u svakoj zemlji upozoravali na onu koja slijedi. Tako su Kinezi pričali kako je Kazahstan opasan, Kazahstanci za Uzbekistan i tako dalje«, kažu nam naši sugovornici

»Boravili smo u Kini godinu dana i spontano smo odlučili krenuti prema Hrvatskoj malo drugačijim putem. Tamo smo se kretali električnim skuterom, kao i tisuće mještana, a samo tjedan dana prije povratka kupili smo još jedan i isplanirali put. Zanimljivo, kada smo pri kupnji kontaktirali proizvođače i prodavače te im otkrili naš plan, tvrdili su kako je nemoguće na električnom skuteru prijeći tako dalek put, no očito su se prevarili«, otkrio nam je Tomislav na početku ove zanimljive priče.

Nisu očekivali da će put toliko trajati, no nisu se mogli odvojiti od predivnog okružja i srdačnih ljudi, no sve hladnije vrijeme, smanjen budžet i ograničeno vrijeme trajanja viza učinile su svoje.

U gradu Kaifeng u Kini

U gradu Kaifeng u Kini

»Na našem putu definitivno bismo izdvojili Iran kao najsusretljiviju zemlju kroz koju smo prošli. Oduševili su nas ljudi sa svojom dobrotom. Stalno nas je netko zvao sebi u goste, brojni su nas željeli upoznati i častiti, no i u ostalim zemljama smo doživjeli sličan scenarij«, navodi Nada dodavši kako su mnoge morali odbiti jer im je boravak u zemljama bio ograničen trajanjem viza. Iako su ih dobivali bez problema, u Iranu, Kazahstanu i Uzbekistanu su mogli boraviti mjesec dana, a u Turkmenistanu  samo pet dana.

Zanimljiva noćenja

Pošto su stalno bili u potrazi za strujom, kojom su punili skutere, tako su organizirali i noćenja. A spavali su svugdje – od hotela, parkova, lunaparka, benzinskih postaja, nogostupa u centru gradova, do domova domaćina, a čak su jednom završili i u kamionu.

Izazivali su pažnje gdje god su dolazili, prvenstveno zbog zapadnjačkog izgleda, bijele rase, ali i natrpanog električnog skutera.

»Zanimljivo da su nas u svakoj zemlji upozoravali na onu koja slijedi. Tako su Kinezi pričali kako je Kazahstan opasan, Kazahstanci za Uzbekistan i tako dalje«, kažu nam naši sugovornici.

Na pitanja koja je zemlja kroz koju su prošli najskuplja istovremeno odgovaraju – Hrvatska, a na putu su ih najviše oduševili ljudi koji su ih u svojim domovima prihvatili kao članove obitelji.

Kod jedne obitelji u Iranu

Kod jedne obitelji u Iranu

U Turskoj su se zadržali tri mjeseca, a prolazili su kroz istočni planinski dio, koji je siromašan, na koji ih je policija upozoravala. »Težak teren je našim skuterima prouzročio dosta problema pa smo išli sporije. Tako su nas jednom prilikom zaustavili pastiri koji su tražili novce od nas, a kada im nismo htjeli dati, jedan me pastir udario štapom po ruci pa smo morali neko vrijeme pričekati da mi se ruka oporavi. No to se moglo dogoditi bilo gdje, tako da ne bismo htjeli da ljudi pomisle kako se radi o opasnom kraju jer smo i u Turskoj sreli pristupačne i drage domaćine«, navodi Nada, a osim navedenog nije bilo nikakvih problema na putu, ni s policijom ni ljudima.

Mnogi s kojima su se susreli nisu znali gdje je Hrvatska, u Iranu smo im najviše poznati zbog nogometa i Ćire Blaževića, dok slabo znaju za nas i u Kini, iako neki ipak povezuju Maksima Mrvicu s našom zemljom.

Doseg skutera – stotinjak kilometara

Putovanje električnim skuterom ozbiljan je pothvat jer se redovito moraju puniti, a prolazak kroz siromašnije dijelove središnje Azije karakterizirala je i doza neizvjesnosti jer nisu uvijek bili sigurni hoće li pronaći priključak za struju.

Baterije se pune na obične utičnice putem odgovarajućeg punjača, a s normalnom baterijom, koja se puni 8 sati, imaju doseg oko 70 kilometara, što ovisi i o terenu jer će se na neravnoj cesti brže prazniti. No naši su avanturisti u svaki skuter ugradili još jedan set baterija pa su tako s prtljagom mogli prijeći oko 100 kilometara.

»Nismo imali problema s pronalaskom struje, čak i u pustinjskim krajevima. U Turkmenistanu smo imali dosta dugi dio kroz pustinju, oko 200 kilometara. Iako su nas upozoravali da ne idemo tim putem odlučili smo riskirati i na pola puta smo naišli na restorančić u kojem smo onda napunili baterije«, dodaje Tomislav.

Promet je bio posebna priča na gotovo cijelom putu – kaotičan, bez pravila, s redovitim prolascima na crveno i vožnjom u suprotnom smjeru, a iznenađujuće je da nema toliko nesreća koliko bi se očekivao na prvi dojam.

»Žmigavci služe samo kao ukras jer ih vozači ih ne koriste. Vozilo ima prednost, ne pješak, što je veće vozilo, veća je prednost. Svi trube i to uvijek! Ako prestižu neko vozilo, a vi im idete u susret, trubit će vam. Ako idu vas prestizati, trubit će vam iako nema nikog drugog na cesti. Ako se približavate sa sporedne ceste, trubit će vam, ako pješačite uz cestu, trubit će vam. Ako stojite 5 metara od ceste, opet će vam trubiti. Trubit će vam od trenutka kada vas ugledaju, pa sve dok ne odu 30 metara dalje od vas«, objašnjavaju naši sugovornici.

Bogatstvo kultura

Pošto su se susretali s različitim kulturama tako su upoznali i neke lokalne običaje. U Bugarskoj kimanje glavom gore-dolje označava negaciju, znači suprotno kao kod nas, a u Iranu podignut palac označava on što kod nas znači srednji prst.

U Iranu žene trebaju pokriti sve osim lica, dlanova i stopala, a zabranjen je alkohol, iako ga gotovo svi imaju, kroz smijeh nam otkrivaju. »Mnogi ga rade doma, ali i donose iz drugih zemalja«, navodi Tomislav. Zanimljivo je i da sve rade na podu, od objeda do zabave, tako da nemaju baš previše namještaja u kući.

Mladi izlaze kao i kod nas, iako se o tome previše ne priča, kao ni o političkom vodstvu države, jer, kako nam je otkrila Nada, kada je pitala mladog Iranca o predsjedniku sugerirao joj je da o tome ne priča jer se nikad ne zna tko sluša. Obitelj, prijatelji i zajednica su im na prvom mjestu, te su s njima dosta povezani, dok o mogućoj neimaštini ili nezaposlenosti ne pričaju kao kod nas.

Trg Registan u Samarkandu (Uzbekistan)

Trg Registan u Samarkandu (Uzbekistan)

Posjetili su brojna su zanimljiva mjesta poput podzemnih kuća u Kini gdje ljudi i danas žive, zatim neopisivu Kapadokiju u Turskoj, te povijesni grad Samarkand u Uzbekistanu, koji se nalazi točno na sredini Puta svile. Posebno se prisjećaju Hua Shan planine, koja je poznata po najopasnijoj stazi na svijetu koju čine drvene daske, širine 30 centimetara, a na kojoj su se kretali pomoću sigurnosne opreme.

Kapadokija u Turskoj

Kapadokija u Turskoj

»Neobično je da Kinezi na planinama grade stepenice pa dio puta ni ne izgleda kao planinarenje, a mnoge se Kineskinje penju u štiklama i minicama«, dodaje Tomislav.

Konkretnih planova za daljnja putovanja još nemaju, ali želja uvijek postoji, a do tada se prisjećaju svoje avanture na Facebook stranici E-bike adventures putem koje, između ostalog, ostaju u kontaktu s brojnim ljudima koje su upoznali i koje sad pozivaju u Hrvatsku.

Tomislav i Nada ni sekunde nisi požalili što su se odlučili na ovaj hrabar i neizvjestan put, a na pitanje što bi savjetovali ostalim budućim putnicima i avanturistima odgovaraju da ne trebaju previše razmišljati o svakoj sitnici na putu, jer će se sve na vrijeme posložiti.

Komentari su zatvoreni