Eko vina osvjedočenih ljubitelja prirode

Eko vina osvjedočenih ljubitelja prirode

Supružnici Nada i Branko Čegec u Marinovcu Zelinskom pioniri su proizvodnje ekoloških vina u Hrvatskoj. Eko markica koju posjeduju zahtijeva puno ručnog rada u vinogradu koji se ne smije tretirati agrokemikalijama i mora biti pod stalnim nadzorom stručnjaka

Dok je većina žitelja Marinovca Zelinskog podno istoimene gore još u snovima, supružnici Nada i Branko Čegec na svom gospodarstvu piju prvu jutarnju kavu i dogovaraju se oko dnevnih poslova. Svakodnevni im je to početak dana jer poslova je mnogo oko blaga, uzgoja i prerade vinove loze, kušaonice vina, proizvodnje bučinog ulja i drugih aktivnosti na imanju. Čegeci su i vlasnici certifikata prvog ekološkog vina proizvedenog u Hrvatskoj, za što su dobili brojna domaća i inozemna priznanja. Na oko 17 hektara ustrojili su svoje gospodarstvo od čega je tri hektara vinograda. Osvjedočeni štovatelji prirode uzgajaju i eko raž, kukuruz i pšenicu pa na taj način zatvaraju krug ekološke proizvodnje. Ona se na imanju događa svakodnevno i podijeljena je među članovima vrijedne obitelji. Majka Nada pored skrbi o guskama, kokošima, kozama, kravama i drugim „četvoronošcima“ već s prvim ptičjim pjevom od ekološkog raženog, kukuruznog i pšeničnog brašna mijesi domaći kruh. Peče ga u starinskoj zidanoj krušnoj peći kako su to nekad činile i naše bake.

U suradnji sa Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu Zavodom za vinogradarstvo i vinarstvo ustrojili su 2007. godine pokusne vinograde s otpornijim sortama tzv.višestrukim križancima vinove loze. Neki su zbog dobrih karakteristika preporučeni i za Nacionalnu sortnu listu vina

Obitelj Čegec

Obitelj Čegec

Uz glasanje šarolikog blaga koje nadjačava pjev pijetla i uglavnom ratobornih gusana, glava obitelji Branko Čegec s „početkom dana“ hvata se poljodjelskih poslova na polju, u vinogradu i voćnjaku u kojem su im zasađene stare sorte jabuka. Počevši od carevića, citronki, bobovca, krivopeteljke, božićnice, boskopa poznatog i kao „krupna kožara“, lijepocvjetke i drugih. Rame uz rame, nakon kućanskih poslova Čegecu se pridružuje i supruga Nada posebice kada, kako kažu, „zađu“ u vinograd. Nedavno su im završili ovogodišnji jesenski radovi uključujući i vinogradarske sa zasađenim sortama vinove loze chardonnayjem, tramincem, graševinom i mješavinom sorti od štajerske bjelinke i moslavca. Kako su već stigli zimski dani, a vinogradi „odmaraju“ valja se pozabaviti preradom grožđa i proizvodnjom vina odnosno soka od grožđa pa posla nikada ne nedostaje.

Sin Toni zadužen je za predstavljanje obiteljskih eko vina na mnogim vinskim sajmovima, manifestacijama zdrave hrane i sličnim događanjima baš kakvo je bilo netom održano u zagrebačkom hotelu „Esplanade“ na Festivalu vina. Supružnici u šali kažu kako je „sin zadužen za odnose s javnošću“, a spretnost prezentacije moći će dokazati i u zaživjeloj kušaonici vina gdje će im dolaziti posjetitelji. Ljepotu božanskog pića onima koji se odluče kušati ga kod Čegecovih, zasigurno će upotpuniti njihova naočita kćer Helena, studentica informatike, koja nosi i titulu vinske kraljice 2014.

Kušaonica vina i mjesto edukacije

Novoustrojena kušaona vina mjesto je edukacije gdje će gosti imanja ukratko moći doznati i što to krasi ekološka vina u odnosu na ona koja to nisu. Ekološka proizvodnja kažu Čegeci zahtijeva puno ručnog rada jer se ne koriste herbicidi, a vinogradi se „dohranjuju“ stajskim gnojem kojeg oni imaju na imanju. To je vrlo dobar odabir jer se na prirodan način potiču korisni procesi djelovanja mikroorganizama. Eko uzgoj zahtijeva poštivanje zakonskih uvjeta počevši od Pravilnika o ekološkom uzgoju kojim se ponajprije zabranjuje upotreba otrovnih agrokemikalija. Nemalo toga ovisi i o naklonosti majke prirode pa je svake godine i berba grožđa drukčija. Ova je bila iznimno loša zbog velike količine kiše koju je i zemlja dosta upila pa se stvorila podloga za razvoj gljivičnih bolesti – peronospore, sive plijesni, pepelnice i drugih. Kako bi doskočili vinogradarskim mukama i bolestima loze, na svojem su gospodarstvu u suradnji s Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu Zavodom za vinogradarstvo i vinarstvo, 2007. godine, supružnici zasadili pokusne vinograde. Uzeli su na gljivične bolesti otpornije sorte vinove loze roda Vitis vinifera koje su pokazale žilavost, jer su one tradicionalne (traminac, chardonnay…) u vinogradima obitelji uništene čak 70 posto. Zato je pokusna sadnja vinograda s tzv. višestrukim križancima poput crnih sorti grožđa „regenta“, „cabernet cortisa“, „monarha“ odnosno bijelih „solarisa“ i „johannitera“ dala dobre rezultate pa su preporučene i za Nacionalnu sortnu listu vina za Sjeverozapadnu Hrvatsku. Kako su klimatološki uvjeti sve ćudljiviji Čegeci namjeravaju postepeno svoje vinograde ubuduće zasaditi otpornijim vrstama loze. To više jer je ova godina pokazala infekcijski pritisak na plodove koje je itekako napala peronospora pseudogljivična bolest koja uništava sve zelene organe biljke.

Vino pohranjeno u hrastovim i bačvama od bagrema

cegec-bacveŠiri se, kaže Branko Čegec, po za nju odgovarajućim klimatskim uvjetima od 10 litara kiše po četvornom metru i srednjom dnevnom temperaturom od desetak stupnjeva. Razmahala se i pepelnica najpodmuklija gljivična bolest kojoj ne treba puno za loše aktivnosti po vinovu lozu. Uz malo veću vlažnost zraka ona je opasna već od ranog proljeća. Najveću štetu plodovima nanosi kada bobice ovećaju pa ih ona „presvlači“pepeljastom ovojnicom. Siva plijesan također je imala dobrih uvjeta za razmnožavanje a posebice je opasna u periodu zriobe grožđa. Ove su godine Čegeci bilježili najviše zaštite vinograda ali i najviše štete jer su plodovi kažu bez lišća ostali već u srpnju a bez njega nema ni prijeko potrebnog slada vinove loze.

U rustikalnom domu zelinske obitelji osjeća se duh tradicije i starine predaka. Prostore imanja nemalo ukrašavaju i brojne slike – autorska djela Nade Čegec. Stare klijeti, pejzaži, mrtva priroda samo su dio njenih likovnih uprizorenja. Ovih se dana u tom domu osjeća i blagdanski štih koji je zaživio i u netom otvorenoj kušaonici vina. Za razliku od nje u vinskom podrumu smještene su bačve od nehrđajućeg čelika gdje se nalaze na stotine litara „pića bogova“. Vino lepršavog okusa još čuvaju u hrastovim i bačvama od bagrema uz temperaturu zatamnjenog prostora od dvanaestak stupnjeva. Osim vina kojeg spravljaju, u domu Čegecovih može se popiti i prava izvorska voda s obližnjeg dugovjekog izvora Žlebica na kojeg su ponosni mnogi žitelji toga kraja.

Snježana Kratz