Dvadeset godina Tehnološkog parka Zagreb

Dvadeset godina Tehnološkog parka Zagreb

Vrijednost tehnološkog parka nije u zgradi, vratima i prozorima, već samo u poduzetnicima i njihovim rezultatima, koji su uvijek bili vrhunski. TPZ-ovcu su za svoje inovativne proizvode dobili 13 patenata i više od 150 nagrada u cijelom svijetu. Svake godine se u TPZ-u kreira, proizvede i plasira na tržištedo 40 novih proizvoda, a najvrjedniji rezultat je izvoz proizvoda u preko 48 zemalja svijeta

mr. sc. Marijan Ožanić

Ova 2014. godina može biti zapamćena po mnogim detaljima i događajima, pozitivnim ili negativnim, ali meni će, pored ostalog, biti važna i zato, jer je to 20. godišnjica Tehnološkog parka Zagreb. Budući da je ta godišnjica važna za razvoj poduzetništva i poduzetničke infrastrukture u Hrvatskoj, a proći će potpuno nezapaženo, bez ikakvog spomena, odlučio sam o tome nešto napisati.

Danas je Zagreb okružen „Westgateima“ i „Eastgateima“, svim mogućim supermarketima, u kojima stotine stranih dućana prodaju stranu robu. Ja želim da Zagreb na svojim “ulaznim vratima” bude okružen tehnološkim parkovima, u kojima će stotine naših poduzetnika proizvoditi robu za strana tržišta

Svjedoci povijesti

U zadnjih više od dvadeset godina stvarala se nova hrvatska država, stvaralo se novo društvo i novo gospodarstvo. U tom stvaranju sudjelovali su svi građani Hrvatske, na ovaj ili onaj način, mnogobrojne institucije i poduzeća, svojim trudom, znanjem, entuzijazmom, nadama, snovima, strahovima, »znojem, krvlju i suzama«. Sudjelovali smo kako smo znali, kako smo umjeli. Svaki od nas ima svoje mjesto u tome. I Tehnološki park Zagreb (TPZ), kao prvi poduzetnički inkubator u Hrvatskoj i svi poduzetnici koji su djelovali u njemu, imaju svoje mjesto i ulogu u tim zbivanjima, a to znači u povijesti razvoja hrvatskog gospodarstva.

U onim pionirskim danima pokazali smo što to znači poduzetništvo temeljeno na znanju, što je razvoj proizvoda i što su to inovacije. Rezultati poduzetnika iz Tehnološkog parka Zagreb govore o tome kakvo je poduzetništvo Hrvatska mogla imati, a kakvo bi mogla imati, ali i morala imati da bismo izašli iz krize.

Tijekom tih dvadeset godina Tehnološki park Zagreb razvijao se u krajnje teškim i turbulentnim uvjetima, okružen s mnogo nerazumijevanja i s malo podrške, ali uvijek se oslanjajući na vrhunske poduzetnike.

Kako smo počeli

Prvi tehnološki park, poduzetnički inkubator za visoke tehnologije u Hrvatskoj. počeo je djelovati 1. ožujka 1994., prije 20 godina u okviru koncerna Končar. Time je počeo razvoj poduzetničke infrastrukture u Hrvatskoj. Najprije se zvao Končar-Tehnološki park d.o.o. Prvi zaposlenik bio je direktor Marijan Ožanić, a 1.ožujka 1994. ušao je i prvi poduzetnik, Pero Marinčić, dipl.inž. i njegova tvrtka ZZAP- Elektronik d.o.o.

To je bilo u vrijeme kada se tek počelo razvijati poduzetništvo o kojem smo svi malo znali. Nakon što sam kao inženjer radio 20 godina u Končaru, u proizvodnji na poslovima razvoja tehnologije i novih proizvoda, dobio sam zadatak da osnujem tehnološki park. Prvo moje pitanje je bilo: „A što je to tehnološki park i što je to poduzetništvo?“ Tako je počeo moj, najprije sam mislio izlet u poduzetništvo, a postalo je mnogo više od toga.

Nakon prvih četiri godina rada Tehnološki park je došao u vlasništvo Grada Zagreba i promijenio naziv u Tehnološki park Zagreb d.o.o., a 2008. proširio je svoju djelatnost i preustrojio se u Razvojnu agenciju Zagreb – TPZ d.o.o. koja je počela s radom 1. lipnja 2008. godine. Djelatnost Tehnološkog parka uklopila se u novu Razvojnu agenciju, odnosno Razvojna agencija je nastala tako da su se djelatnosti Tehnološkog parka nadopunile i proširile novim djelatnostima.

Tijekom svih tih godina poslovnog života nismo se micali iz baraka uz zapadnu ogradu Končara, ali smo promijenili tri adrese (Fallerovo šetalište 22, Drvinje 63 i sada Dragutina Golika 63), četiri pravna oblika – Končar-Tehnološki park d.o.o., Tehnološki park Zagreb d.o.o., (dio društva GKG Zagreb) i Zagrebački holding d.o.o, podružnica Tehnološki park Zagreb, te Razvojna agencija Zagreb-TPZ d.o.o.. Promijenila su se i dva vlasnika – najprije koncern Končar d.d., a nakon toga Grad Zagreb.

Drago mi je da su se tijekom tih dvadeset godina, nakon nas i u ostalim gradovima Hrvatske osnivali mnogi novi poduzetnički inkubatori i tehnološki parkovi, gradile su se nove lijepe zgrade u kojima su djelovali. A Tehnološki park Zagreb je i dalje ostao u „baraci na Drvinju“.

Što smo postigli i kako smo radili

Žao mi je da Grad Zagreb nije imao više razumijevanja za razvoj poduzetništva i razvoj svog tehnološkog parka, ali smo mi i pored toga postali najveća koncentracija poduzetnika na području inovacija, razvoja proizvoda i visokih tehnologija kod nas. A po svojim rezultatima bili smo jedan od najboljih tehnoloških parkova Srednje Europe.

Moje je geslo uvijek bilo „vrijednost tehnološkog parka nije u zgradi, vratima i prozorima, već samo u poduzetnicima i njihovim rezultatima“, a ti rezultati su uvijek bili vrhunski. Poduzetnici iz TPZ-a za svoje inovativne proizvode dobili su 13 patenata i preko 150 nagrada na izložbama inovacija po cijelom svijetu, od Pittsburgha, Londona, do Zagreba i Čakovca, veliki broj državnih, društvenih, gospodarskih i znanstvenih priznanja (Zlatna kuna, Orden Danice, nagrade Hrvoje Požar ..). Svake godine se u TPZ-u kreira, proizvede i plasira na tržište 25 do 40 novih proizvoda. Kroz razne seminare u TPZ-u je prošlo više od 8.000 polaznika i tisuće ljudi koji su došli po savjet i porazgovarati o svojim poduzetničkim idejama. A najvrjedniji rezultat je izvoz proizvoda u preko 48 zemalja svijeta.

Ti rezultati nisu došli sami od sebe, oni su rezultat jednog načina rada koji se razlikovao od načina rada u većini ostalih tehnološki parkova. Selekcija za ulazak u Tehnološki pak bila je jako stroga i mogli su ući samo najbolji poduzetnici koji su se bavili visokom tehnologijom i razvojem inovativnih proizvoda konkurentnih na svjetskom tržištu. A cilj TPZ-a nikada nije bio samo iznajmljivanje poslovnih prostora i određenih poslovnih usluga, već je težište stavljeno na procese razvoja inovativnih proizvoda i proces rasta i razvoja poduzetnika. Uvijek je bio najvažniji mentorski rad s poduzetnicima, poslovni savjeti, poslovno obrazovanje, stvaranje kreativnog ozračja za razvojni rad, poticanje inovacija, sinergija sustava, te praćenje poduzetničkog potencijala, rasta i razvoja. Takvi zadaci zahtijevaju vrhunske, obrazovane i iskusne profesionalce.

U TPZ-u se razvoj pojedinih poduzetnika prati od srednje škole. Najprije se u srednjoj školi uoče odlični mladi inovatori, nakon toga ih se prati na faksu, a nakon faksa dolaze u TPZ.

U ono davno vrijeme, kada su neki sadašnji članovi Tehnološkog parka tek počeli ići u školu, nije se baš znalo što je to poduzetništvo, a još manje se znalo što je to tehnološki park, što mu je zadaća i što bi treba biti. Mi smo svi zajednički definirali kriterije po kojima će TPZ funkcionirati, po kojima ćemo selekcionirati kandidate koji žele ući u TPZ. Postavili smo jako stroge kriterije i težište smo stavili na razvoj proizvoda, visoke tehnologije i inovativnost. Zato su u TPZ dolazili uvijek vrhunski stručnjaci, genijalni inženjeri, briljantni inovatori, ali prije svega pošteni, vrijedni, časni i dobri ljudi koji mnogo rade, bore se na tržištu i svoje proizvode izvoze u cijeli svijet. I to je najvažniji razlog što je TPZ ostvarivao izvanredne rezultate.

Imao sam sreću

Kada se sada osvrnem na godine koje smo zajedno prošli, iskreno priznajem da sam imao veliku sreću, jer sam bio okružen ljudima koje sam cijenio, poštovao i volio. Cijenio kao izvanredne stručnjake, poštovao kao vrijedne poslovne ljude i volio kao prijatelje. Oni su pronijeli slavu Tehnološkog parka Zagreb.

Imao sam i veliku sreću što sam kao suradnike imao vrhunske stručnjake i divne ljude, s kojima sam stvarao i razvijao naš Tehnološki park. Zato je Tehnološki park dobro funkcionirao i stekao visoki ugled i u njemu je uvijek vladala ugodna, prijateljska i poticajna radna atmosfera.

Svi zajedno smo iz te »barake na Drvinju«, krećući ni od čega, stvorili instituciju koja ostvaruje rezultate vrijedne i u međunarodnim razmjerima. Stvarali smo neponovljiv duh naše sredine, stvarali smo povijest razvoja hrvatskog poduzetništva. Na to možemo biti jako ponosni. Posebno se sjećamo ugodnih prijateljskih druženja pod »orehom u vrtu«, u kojima su se izmjenjivala iskustva i u pravim stručnim, inženjerskim diskusijama kreirali zajednički projekti i novi proizvodi. Stvarao se i „Dobri duh TPZ-a“ kroz veliku ljubav prema tehnici i razvoju proizvoda, inženjersko samopouzdanje i vjeru u moć znanja, rada i istraživanja, kroz širenje prijateljstva i suradnje, kroz rješavanje problema, ali više od svega kroz česte razgovore i diskusije. Roštilji pod orehom se pamte kao jedna čuvena tradicija TPZ-a.

TPZ

Suradnici s kojima sam vodio Tehnološki park

Vrhunski poduzetnici već su u samom početku rada Tehnološkog parka Zagreb postavili najviše kriterije za inovativnost, razvoj proizvoda i izvrsnost rezultata. Time je „letvica“ kvalitete postavljena jako visoko pa su kriteriji za ulazak u Tehnološki park bili takvi kakve nema nitko drugi. I zbog toga smo uvijek bili bolji od drugih. Po tome je naš Tehnološki park ostao neponovljiv i drugačiji od svih drugih tehnoloških parkova i inkubatora kod nas i u svijetu. Upoznali smo velik broj tehnoloških parkova srednje Europe od Austrije, Mađarske, Slovenije do velikog Area Science Parka u Trstu i niti jedan od njih nije ostvario toliko rezultata na polju inovacija, patenata i razvoja proizvoda kao što su ih ostvarili poduzetnici Tehnološkog parka Zagreb.

Mi smo bili zajednica kreativnih ljudi, vrsnih stručnjaka i dobrih i plemenitih osoba. Moji suradnici i ja nikada naše poduzetnike nismo zvali „stanarima“ tehnološkog parka. Oni su za nas uvijek bili najprije prijatelji, suradnici i članovi jedne posebne, elitne zajednice.

Zaštitni znak „Starog TPZ-a“

Stari orah, Zmaj Jura, Veski, Altrpro, Mikrotrend i, nadam se, moja malenkost bili su zaštitni znak „starog“ Tehnološkog parka kojeg više nema i koji odlazi u povijest. Tih se dana sjećam s velikim ponosom i puno emocija.

Kada sam kroz mnogobrojne članke u to davno vrijeme, a i danas, popularizirao naš Tehnološki park, uvijek su središnje mjesto imali Zvonko Viduka, Goran Orešković i Željko Dujmović, veterani i „zvijezde Tehnološkog parka“, poduzetnici s kojima „sam se hvalio“ i koji su bili primjer najinovativnijih poduzetnika u Hrvatskoj. Oni svoje proizvode izvoze po cijelom svijetu. Kolege poduzetnici koji su danas u Tehnološkom parku imaju velike uzore u koje se mogu ugledati, ali i veliku obvezu da nastave putovima svojih velikih prethodnika. Sada u prvi plan dolazi nova generacija koja ima zadaću stvarati „novi“ Tehnološki park Zagreb, „držati i dalje visoko zastavu TPZ-a“ i čuvati duh koji smo zajednički njegovali. Ja vjerujem u ovu sadašnju generaciju TPZ-ovaca, jer su svi divni ljudi, vrijedni stručnjaci i sposobni poduzetnici. I oni ostvaruju velike i značajne rezultate, uspješno posluju, rastu i razvijaju se. Rezultati koje postižu Tomislav Bronzin, tvrtka iz Citus d.o.o., Bruno Birgmajer, Visor d.o.o., Ivan Matuna, Matuna d.o.o., Goran Polonji i Zdenko Čorić, Utilis d.o.o., Ivana Drčec, Cyclops d.o.o., Zdravko Ivančić, Unikom d.o.o. i drugi kolege na području izvoza i razvoja inovativnih proizvoda su izvanredni. Kroz TPZ je prošlo ili su još u TPZ-u više od 50 poduzetnika.

Poduzetnici iz Tehnološkog parka

Poduzetnici iz Tehnološkog parka

Tehnopolis – jedan san

Dvadesetu godišnjicu svog djelovanja Tehnološki park Zagreb dočekuje još uvijek u „baraci na Drvinju“. To smatram svojim osobnim neuspjehom. Budući da nisam nikada bio niti u jednoj stranci niti partiji nisam nikada uspijevao animirati razna stranačka vodstva koja su bila na vlasti da pokrenu izgradnju tehnološkog parka kakvog Zagreb zaslužuje imati.

Zato sam prije odlaska u mirovinu pokrenuo jedan projekt u koji vjerujem da može pokrenuti gospodarstvo Zagreba. To je projekt „Zagrebačkog Tehnopolisa*“ (*naziv tehnopolis  se koristi za veliki znanstveni ili tehnološki park u kojem su poduzeća temeljena na znanju s područja visokih tehnologija. Ima već mnogo takvih velikih tehnopolisa u svijetu), „tehnološkog grada na Savi“, prave naše Silicijske doline koja bi trebala biti realizirana na prostoru „nesuđene“ Sveučilišne bolnice Zagreb, u naselju Blato, na južnom ulazu u Zagreb, uz Savu. Bolnica u Blatu je od 1995. u likvidaciji i već gotovo dvadeset godina nitko ne zna što bi s njom. Objekt se stalno uništava, već su odneseni veliki transformatori, svakodnevno se odnose prozori i aluminijski okviri, trava je do pojasa, a prostor sada služi za skladištenje razne robe i tko zna što još. Budući da je taj objekt trebao biti jako skup, svi mi građani Zagreba financirali smo izgradnju svojim samodoprinosom. Izgrađen je do sadašnje faze, kada je 1995. zaustavljena gradnja.

SLIKA 4 - TEHNOPOLIS SADAObjekt ima 236.000 m2, a gotovo 40 % je završen. Vezan je uz moderne prometnice i autoput, a blizina Save omogućiti će mu i prometne veze rijekom. To je upravo idealno mjesto za Tehnopolis.

U tom „gradu“ će biti (jednom, nadam se) mnogo proizvodnih poduzeća, malih i velikih, početnika i „zrelih“ poduzeća, koja će proizvoditi proizvode konkurentne na svjetskom tržištu, povećavati izvoz i zapošljavati mnogo ljudi. To je institucija, objekt u kojem će se „stvarati“ poduzetnici, nova poduzeća, novi izvozni proizvodi i nova radna mjesta. To je projekt koji će pokrenuti Zagreb, a time i Hrvatsku. To je za sada još uvijek samo san, a svi mi koji volimo Zagreb možemo ga realizirati.

Danas je Zagreb okružen „Westgateima“ i „Eastgateima“, svim mogućim supermarketima, u kojima stotine stranih dućana prodaju stranu robu. Ja želim da Zagreb na svojim “ulaznim vratima” bude okružen tehnološkim parkovima, u kojima će stotine naših poduzetnika proizvoditi robu za strana tržišta. A kruna svega neka bude Tehnopolis na Savi. Stotine poduzetnika, velikih i malih poduzeća smjestiti će se u tom ogromnom objektu i zapošljavati i tisuću zaposlenika.

Tehnopolis će biti energetski neovisan, jer leži na izvorima termalne vode koja će se koristiti za grijanje, što je već bilo predviđano i nekadašnjim projektom bolnice.

Kada sam predstavio Tehnopolis, projekt je naišao na veliku potporu javnosti. A ubrzo nakon toga je pao u zaborav. Sada čujem mnogobrojne ideje od Borongaja do Zagrebačkog velesajma u kojima se planira potrošiti mnogo novaca, a jedan gotovo dovršen veliki objekt stoji prazan i neiskorišten.

Još par riječi na kraju

I na kraju možemo reći da je Tehnološki park Zagreb pokazao da za dobar tehnološki park treba imati, kako se to sada obično kaže, hardver i softver. Hardver su zgrade, oprema, internet i slično. Softver je znanje, iskustvo i srce, entuzijazam i ljubav za taj posao.

Hardver se može kupiti, znanje i iskustvo se može steći, a srce morate imati. Imate ga ili nemate. I to je sve.

Dolazi novo vrijeme, dolaze novi ljudi, novi poduzetnici, nadam se da će jednom, konačno, Tehnološki park Zagreb dobiti novi veliki prostora kakav zaslužuje. Tom novom Tehnološkom parku, novim ljudima, generacijama koje će doći poslije nas, voditi ga u sljedećih dvadeset godina i graditi u novoj fazi razvoja, poručujem:

»Ne budite činovnici, budite prijatelji poduzetnicima.

Činovnici daju samo informacije, prijatelji pružaju pomoć.

I neka vrata Tehnološkog parka budu uvijek otvorena.«