Dobra (zimska) guma glavu čuva

Dobra (zimska) guma glavu čuva

A tu su, pored ovakvih nesavjesnih vozača koji voze posve solidne automobile ali valjda nemaju za zimske gume i oni koji srljaju u križanje kao muhe bez glave, iako bi se već iz aviona dalo zaključiti da neće moći proći kroz križanje za trajanja zelenog svjetla na semaforu. I zbog  takvih bahatih vozača nastaje prometni kaos

Boris Jagačić

Čim su u Zagrebu nastupile (za djecu) zimske radosti, odnosno (za vozače) zimske gadosti, odmah je došlo do kolapsa prometa. Krajem prošlog tjedna građani i mediji masovnog priopćavanja su uz uskličnike brujali su o tome kako je i ove godine opet zakazala Zimska služba! „Skandalozno!“ Tako nam je u petak 17. siječnja, kad je snježno veselje nastupilo, za relaciju Ilica-Jukićeva-Miramarska-Vukovarska-Autobusni kolodvor i nazad Šubićeva-Zvonimirova-Klaićeva-Ilica trebalo u „špici“ više od dva sata! Istina, snijega je bilo, ali situacija nije bila posebno strašna. No ipak smo u automobilu više stajali na mjestu nego što smo se vozili, a potrošnja našeg malog gradskog automobila se, prema putnom računalu, popela na potrošnju jednog „hummera“ i počela premašivati 16 l/km!

I koji je razlog tome? Najlakše je prebaciti krivnju na Zimsku službu, ali realno je da zimski uvjeti vožnje ne mogu biti istovjetni ljetnima, pa tako ni Zimska služba nema čarobni štapić kojim bi zaustavila padaline i rastopila snijeg sa ceste. Kako stojeći na mjestu u koloni nismo mogli ništa drugo, pratili smo radijske postaje. Frustrirani građani su se javljali u eter kritizirajući Zimsku službu, ali bilo je i onih koji su uvidjeli da pravi problem zapravo leži u vozačima i nepripremljenim vozilima.

Tako je na posve ravnoj Vukovarskoj ulici, nedaleko od Plivine zgrade, u smjeru prema istoku jedna je gospođa zaglavila sa svojim automobilom. Sličan primjer i kod križanja Ulice kralja Držislava i Draškovićeve. Čovjek kreće na  čistoj ravnini, a kotači se bjesomučno vrte u prazno. Što bi tek bilo da se pred njim našao čak i minimalni uspon? A tu su pored ovakvih nesavjesnih vozača, koji, usput rečeno, voze posve solidne automobile ali valjda nemaju za zimske gume i oni koji srljaju u križanje kao muhe bez glave, iako bi se već iz aviona dalo zaključiti da neće moći proći kroz križanje za trajanja zelenog svjetla na semaforu. I zbog  takvih bahatih i sebičnih vozača nastaje prometni kaos. Automobil ostaje u križanju i sad blokira i prolazak vozila iz drugog smjera križanja, kolona se gomila i sveopće rasulo i nervoza rastu.

Vampiri za volanom

Zar se baš svi moramo „povampiriti“ kad sjednemo za upravljače naših automobila? To pogotovo nije pametno kada su uvjeti daleko od idealnih, kad treba pojačano biti pažljiv, oprezan i strpljiv. Ali, trubilo se u Zagrebu, kao da smo u Egiptu (tamošnji vozači navodno vole taj dio automobilske opreme – premda nemaju snijega – a za prometne propise previše ne haju).

Digla se hajka i na „čelnog čovjeka“ kako su zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića prozvali radijski slušatelji jer nije „pojeo“ snijeg kao što je obećao, a sustigla ga je kritika i zbog toga što je 90 osnovaca iz OŠ Retkovec ostalo zaglavljeno na Sljemenu te je zbog vremenskih neprilika moralo prenoćiti u Domu Crvenog križa. Sad je pravo pitanje je li doista za to kriv gradonačelnik, kojeg doduše inače ne treba štedjeti kad je već odlučio preuzeti odgovornost za vođenje Zagreba, ili organizator (škola) koji je odveo učenike na Sljeme premda se znalo da će biti snijega? Pogotovo kao se zna da je Sljeme jedno ćudljivo brdo.

Ponavlja se ista špranca. Uvijek je lakše svaliti krivnju na nekog drugog nego poći od sebe. A upravo to bismo trebali činiti. Uvijek prvo polaziti od sebe. Svaki od vozača stoga bi si trebao postaviti nekoliko pitanja:

– upravljam li dovoljno sigurno automobilom na snijegu? Ako je odgovor negativan, mnogo je bolja opcija koristiti javni gradski prijevoz.

– je li moj automobil opremljen za zimske uvjete vožnje; prvenstveno imam li montirane dobre zimske gume?

–  jesam li osigurao dobru vidljivost u vozilo i skinuo s njega sav snijeg i led?

– pazim li općenito pojačano na sebe i druge sudionike u prometu u zimskim uvjetima vožnje?

Ako smo ozbiljno razmotrili već samo ovih nekoliko pitanja na dobrom smo putu da nam vožnja bude sigurnija i manje stresna, a to uistinu nije spomena vrijedan napor, ako smo time izbjegli pa i najmanju štetu na svojem ili tuđem automobilom. Uvjereni smo da u tom slučaju ne bi na dnevnicima hrvatskih televizijskih postaja gledali tolike sudarene automobile na zagrebačkim prometnicama, niti bi npr. slovenski mediji izvještavali o zagrebačkom prometnom kaosu s velikim brojem prometnih nesreća.

Stoga, pamet u glavu. I za kraj jedna provjerena: Dobra (zimska) guma glavu čuva!