Do izlaska iz siromaštva (i) smanjenjem zagađenosti zraka

Do izlaska iz siromaštva (i) smanjenjem zagađenosti zraka

Siromaštvo je (i)pak rezultat (ne)sposobnosti političara. Što manji BND (bruto nacionalni dohodak) to manje kompetentni političari. I kada se udruže siromaštvo i nekompetentnost, onda ispada da je zrak, u gradovima regije, iako među najzagađenijima, ne samo u Europi, čak i dobar

dr. sc. Viktor Simončič

»Sloboda govora i pravo do vlastitog mišljenje ne znači i slobodno lagati«. (Viktor Simončič – kao da je moje)

Viktor Simončič

Regionalna priča zadnjih dana je zagađenost zraka u mnogim gradovima okruženja, od Sarajeva, Skopja, Bitole, Pljevlja, Obrenovca, Beograda, Tuzle, Zenice, Prištine, do desetaka malih gradova. Razlog onečišćenja zraka u prizemnom sloju je poznat. Kao energent se u kućanstvima s (u pravilu) niskom toplinskom izolacijom pretežno koristi drvo i ugljen, a prosječna starost voznog parka debelo premašuje 10 godina.

U Makedoniji 12, Hrvatskoj i Crnoj Gori oko 14, Srbiji 16, Bosni i Hercegovini 17 godina. Doprinos automobila zagađenosti zraka u urbanim sredinama najbolje pokazuju sve češće zabrane korištenja automobila starijih od samo koje godine, u sve više EU gradova. A mjesta zabrinutosti i kod nas sve više. Ne mogu vjerovati da je hrvatski vozni park posljednjih 13 godina ostario tri i pol godine! Prosječna starost vozila u RH u 2005. iznosila je 10,47 godina, a u 2017. 13,99 godina. U 2016. je iznosila je 13,76 godina!

Industrija vrlo malo doprinosi povišenoj zagađenosti zraka u prizemnom sloju. Industrijski dimnjaci su obično puno viši od visine inverzionog sloja. U Tuzli sam naučio da u hotelu tražim sobu iznad šestog kata. Visina inverzionog sloja je tamo negdje na toj visini. Naime, tijekom zime se u mirnim vremenskim uvjetima većina emisija iz kućnih ložišta i iz prometa zadržava i ostaje blizu tla. Hladniji zrak koji je gušći, sprečava miješanje i disperziju emisija prema gore u atmosferu, pa onečišćenje ostaje blizu tlu. Plavičasta izmaglica iznad kuća u zimskim vedrim jutrima, dokaza je da se domaćinstva dobrim dijelom griju na drva, u Hrvatskoj se već desetljećima za grijanje ne koristi ugljen, kako se može vidjeti iznad Delnica, Karlovca, Slavonskoga Broda ….

Zašto svi ne pređu na plin?

U Sarajevu 24 % energenta čini ugljen, 48 % ogrijevno drvo, 23 % plin i nekih 5 % električna energija. Ako se dobro sjećam specifična emisije čestica PM10 je kod izgaranja drva u sobnim pećima nekih 40 g/GJ, kod ugljena 60 g/GJ, a zemnog plina 0,9 g/GJ. Uz veliko pojednostavljenje, prelaskom na plin bi se smanjilo zagađenje iz kućnih ložišta za nekih 50 puta. I eto rješenja. Zašto sve Sarajlije, svi Skopljanci, Pljevljanci, Prištinci …. ne pređu na grijanje zemnim plinom, kupe nove automobile i problem bi bio riješen?

Tako jednostavan odgovor na, na prvi pogled, teško pitanje. Pa zašto svi ne pređu na plin? Zato jer se nema. Zato jer je zagađenost zraka u urbanim sredinama proporcionalna stupnju siromaštva. Prosječna plaća u Sarajevu je nekih 400 €, a u drugim gradovima u BiH i u okruženju često i manja. Kako je prosjek sarma, neki imaju puno više, a dobar dio njih i manja mjesečna primanja od tih 400 €. Za ilustraciju, minimalna plaća u Hrvatskoj je 400 €, a u Sloveniji blizu 700 €. Metar (kubni) drva košta malo više od 50 €. Jedna tona ugljena, koja zamjenjuje nekih 3 – 4 metra drva, košta oko 90 €. Znači da korištenjem ugljena umjesto ogrijevnog drveta domaćinstvo potroši dvostruko manje novca. Kod potrošnje 10 m3 drveta umjesto 500 € potrošit će samo nešto više od 200 €. Ušteda je dobra prosječna plaća, a za siromašne i dvije.

Siromaštvo je pak rezultat (ne)sposobnosti političara. Što manji BND (nacionalni dohodak) to manje kompetentni političari. Pa je tako prema ovoj doista površnoj korelaciji, hrvatski premijer jedno 4 -5 puta manje kompetentan od njemačke kancelarke, dva puta od slovenskog premijera, ali 2 – 3 puta kompetentniji od premijera iz sus(j)edstva. I kada se udruže siromaštvo i nekompetentnost, onda ispada da je zrak, u gradovima regije, iako među najzagađenijima, ne samo u Europi, čak i dobar.

I gotovo mi se smiješnim čine napori kako će se kupiti još neka mjerna stanica, ne bi li se dokazalo ono što je vidljivo golim okom. To je kao da sa upalu pluća liječi kupnjom toplomjera. Kome treba dokaz da je zrak obojen? Sjećam se s tim u vezi rada na lokalnom okolišnom akcijskom planu u Ugljeviku (ili je možda bila Gradiška?). Djeca su u projektu sudjelovala preko crteža, sastava i iznalaženja slogana. Jedan učenik je napisao: Zrak se mora štitit prije nego se vidi. Zrak u „sarajevima“ se vidi i nema potrebe ništa mjeriti. Zna se i što je i od kuda je. Ne znaju samo oni koji inače ne znaju, pa ti neće znati niti kada dobiju potvrdu potvrđenoga. Njima podaci ništa ne znače, osim za izgovor. Oni sve rade iz glave bez da misle. Oni su kao iz onog vica, kada pita prijatelj prijatelja: „Što radiš? Sjediš i razmišljaš?“ A ovaj mu odgovori: „Jok, samo sjedim“.

Zašto svi ne kupe nove automobile i izoliraju svoje kuće?

Jednako smiješnim mi se čine i prijedlozi izrada, još jedne u nizu, studije. I što može otkriti tisućito hiljadita studija? Jedino da građani nemaju para da bolje izoliraju kuće i stanove, da umjesto ugljena i drva koriste plin i kupe novi auto.

Zagađenje zraka iz kućnih ložišta bi se boljom toplinskom izolacijom, smanjenjem potrošnje energenata, smanjila za 5 – 6 puta, kako je to pokazao moj prijatelj Aco Knežević, (slika u prilogu) u knjizi Energijska paradigma https://www.knjiga.ba/strucne-knjige/ekonergijska-paradjigma-knjiga-prva-m6778.html , na koju sam ukazao u jednom od poučaka http://zg-magazin.com.hr/sindrom-hidroelektrane-u-suhom-dolu/ . Tamo jasno piše kako je topla voda već odavno otkrivena.

Sada je samo pitanje da li političari mogu razlikovati između hladne i tople vode. U Sloveniji su znali. Imali su i tamo problem zagađenja zraka u urbanim sredinama. Odmah nakon osamostaljenja su započeli veliki projekt mekanih kredita građanima da promijene energent. Njihov fond, za razliku od svih drugih, nije poklanjao novac, već je je davao povoljne kredite za prelazak s korištenja ugljena i loživog ulja na plin (i pelete?). U jednostavnom postupku natječaja mogućnost je iskoristilo na tisuće domaćinstava, koji su kredite mogli otplaćivati uštedama. To je nešto što se može učiniti odmah i svugdje. Mislim da bi se za to mogla dobiti i pomoć iz EU i međunarodnih financijskih institucija. Građanima treba ponuditi financiranja toplinske izolacije zgrada, kuća i stanova i prelaska na plin ili drvene pelete, a otplata kredita preko uštede u smanjenoj potrošnji za grijanje ali i dobiti koja se može na međunarodnom tržištu ostvariti trgovanjem emisija „CO2“.

Zašto ne (na)učimo nešto od Slovenaca?

Političari koji razlikuju između tople i kipuće vode, oni koji misle o nacionalnom interesu, a ne samo o slijedećem mandatu, mogli u uvjet za financiranje staviti da sva, ili većina opreme i materijala mora biti proizvedena u državi. Ono čega nema brzo bi se počelo proizvoditi, jer bi trebali kilometri izolacijskih materijala, na tone pijeska i vapna, tisuće ventila i hiljade regulatora topline …… A to bi opet podiglo prihode društva (BND) pa bi i put iz siromaštva bio jednostavniji i brži, a time i put do novijih automobila. Kako bi preko smanjenja zagađenosti zraka mogao biti jednostavan put iz siromaštva.

Od Slovenije bi se mogla preuzeti i zabrana korištenje vlažnih drva (drugdje i vlažnog ugljena!) za loženje. Jer što je veća vlaga, veći gubici i veće zagađenja pa je tako 130 dimnjačarskih tvrtki dobilo instrument za provjeru vlažnosti drva za grijanje. Instrument košta 24,07 € po komadu, bez PDV. Predviđena kazna za korištenje vlažnog drveta za grijanje je1200 do 4100 € za pojedince, a za tvrtke 4000 do 40.000 €. I zrak čist i novac u džepu.

Odmah treba poboljšati i javni promet. U pravilu prastare autobuse treba zamijeniti onima na električni pogon ili barem na plin. I za to bi se lako dobila međunarodna pomoć … I onda treba … Da samo znate koliko ima mogućnosti kada se barem malo zna. Samo da nije nesposobnosti „rodijačke“ politike. Svima kojima treba nudim, zajedno s nekima koji kao i ja misle da znaju, besplatnu pomoć u razlikovanju temperature vode. Rizika nema. Moje ideje, benzin vaš, kako bi to rekao Ostap Bender (Dvanaest stolica, Iljf i Petrov).

Komentari su zatvoreni