Diskriminacija

Diskriminacija

Ja sam znanstvenik i kao takav sam educiran da poštujem činjenice. Što kažem ako kažem da se sjekirom može ubiti čovjeka? Kažem li time kako treba biti oprezan pri sjeći drva ili pak nagovaram na krivično djelo ubojstva?

dr. sc. Nenad Raos

Nenad Raos

Nedavno sam bio na sastanku Znanstvenog vijeća u svom institutu. Dakle, jedna je kolegica dala tri primjedbe na zapisnik, dvije sasvim trivijalne (tipfeleri) da bi prikrila onu treću, bitnu: traži da se iz zapisnika izbriše primjedba jedne druge kolegice koja je izvoljela primijetiti kako rečene nikada na sjednici nema.

I što sad, treba li to ući u zapisnik? Ja kažem: ako je netko nešto rekao, a ne porekao, to treba ući u zapisnik. Na kraju, sudjelovanje na sastancima obaveza je svakog člana Znanstvenoga vijeća. I ne znam što bi tu bilo sporno da se netko nije javio (kolegice opet nije bilo) kako se unošenjem te primjedbe u zapisnik »kolegicu diskriminira«.

Već sam bolestan od riječi »diskriminacija«. Kad sam jednom u nekoj polemici, želeći zaštititi identitet kolege (jer sam njegove stavove iznesene u privatnom razgovoru izvrgao ruglu), rečenoga oponenta opisao sasvim neodređeno kao »starijeg gospodina«, evo njega da se javi – nije mu trebalo! – i optuži me da ga »diskriminiram po starosti« (dobro da nije i po spolu). Hoćete li još? Bio sam optužen za rasizam jer sam u nevezanom razgovoru s mladim kolegom iz Južnoafričke Republike rekao kako bi mi »mogao biti sin« dodavši u šali »ako bi mi tko povjerovao« (on se dakako nije uvrijedio).

Diskriminira nas već i riječ “čovjek”

Na ovim sam pak stranicama (u članku Ćirilica) rekavši da nisam Srbin niti imam Srbina u rodu bio zbog toga proglašen za šovinista. Na kraju se čovjek pita može li bilo što o bilo komu ili čemu reći a da ga se ne proglasi da nekoga diskriminira. Čovjek? U javnom govoru više ne možeš čuti riječ »čovjek« (mn. ljudi) već se govori o »osobama«: nekoga se valjda diskriminira ako mu se kaže da je čovjek jer se ne zna što ta riječ zapravo znači, odrastao muškarac ili ljudsko biće općenito (čeljade)? (No to može opet biti utjecaj engleskog jezika gdje man znači odrastao muškarac, a human being čeljade. Usput, postoje i tri božanske osobe.)

Gledam sada kakva se povika digla oko izjave novog  državnog tajnika za obrazovanje kada je rekao kako prosjek uspjeha naših učenika kvare »nacionalne manjine«. Što je tu sporno? Sporno jedino može biti to da je pripadnika nacionalnih manjina, prije svega mislim Roma, ipak premalo da bi pokvarilo nacionalni prosjek. Zar je sporno da su mali Romi, opet govoreći u prosjeku, lošiji učenici? To su činjenice, barem onoliko koliko sam upućen u to. Ako nisu, molim da me se uvjeri u suprotno, ukazujući na relevantna istraživanja, relevantne statističke podatke. No takvih podataka nema (ili barem nisu dostupni javnosti), jer bi se (valjda) i samo provođenje takvog istraživanja smatralo diskriminacijom. (Nikome dakako ne pada na pamet kako bi istraživanje školskog uspjeha romske djece olakšalo njihovu integraciju u hrvatsko građansko društvo).

Ja sam znanstvenik i kao takav sam educiran da poštujem činjenice. Što kažem ako kažem da se sjekirom može ubiti čovjeka? Kažem li time kako treba biti oprezan pri sjeći drva ili pak nagovaram na krivično djelo ubojstva? Ni jedno ni drugo. Samo iznosim činjenicu. Kako će je pak tko interpetirati na njemu je – to je prostor njegove slobode i njegove odgovornosti, ne moje. (Na kraju se se opet sve svodi na nedostatak (prirodo)znanstvenog obrazovanja: činjenice koje nam ne odgovaraju proglašavaju se predrasudama).