Devastacija Vranicanijeve poljane na Gornjem gradu

Devastacija Vranicanijeve poljane na Gornjem gradu

Odgovorni u HEP-u objašnjavaju da je gradnja nove trafostanice dio velike investicije u niskonaponsku mrežu te da su zbog osjetljivosti područja pristupili izgradnji podzemne stanice. Ukupan iznos investicije kreće se oko tri milijuna kuna, a tijekom 2016. godine planira se zamijeniti pet kilometara niskonaponskih kablova budući da je dobar dio postojećih kablova iz kasnih 1920-ih

Melita Funda

Na Vranicanijevoj poljani na Gornjem gradu u tijeku je gradnja nove podzemne transformatorske postaje. Investitor radova na ovom projektu je HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. Elektra Zagreb, a izvođač ABB d.o.o. iz Zagreba. Nepobitna je činjenica da je Gornjem gradu potrebna izmjena stare i dotrajale elektromagnetske niskonaponske mreže, u skladu s time je moguće da je potrebno izgraditi novu transformatorsku postaju. Međutim, stručna javnost, arhitekti i zabrinuti stanari Gornjeg grada drže da je trebalo pronaći prikladniju i skrovitiju lokaciju, bez uništavanja kulturnih dobara i jedine zelene gornjogradske površine.

Vranicanijeva poljana nedavno je obnovljena, u neposrednoj blizini je dječji vrtić, djeca se često igraju na tom prostoru. Na mjestu gdje niče nova trafostanica nalazi se mnogo vrijednih fragmenata gotičkih detalja koji su sada trajno nagrđeni.

Prije pet godina je već sagrađena jedna stanica u dvorištu palače Magdalenić-Drašković-Jelačić u Demetrovoj ulici. Spomenuta niskonaponska trafostanica koštala je 2.530.000 kuna. Njezinom izgradnjom poboljšana je opskrba strujom za 228 postojećih potrošača među kojima su Vlada, Sabor te veći broj državnih i gradskih institucija.

Palača Magdalenić-Drašković-Jelačić, čija je gradnja započela u drugoj polovici osamnaestog stoljeća, točnije 1754. godine, kulturno je dobro u kojem je do 2005. bio vrtić, nakon čijeg se preseljenja pristupilo obnovi pročelja i krovišta zgrade. Od 2007. palača je u korištenju Muzeja Grada Zagreba za Muzej donacija.

Vrijedno arheološko nalazište

Vranicanijeva_poljana_ogradaArheološki tim Muzeja grada Zagreba pod stručnim vodstvom kustosa-arheologa Borisa Mašića te pod konzervatorskim nadzorom Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, započeo je s arheološkim iskapanjima još u 2003. godini. Vranicanijeva poljana ima pravni status povijesno-urbane cjeline. Riječ je o prostoru na Gornjemu gradu, omeđenu kulom Lotrščak na istoku, zgradom Državnoga hidrometeorološkog zavoda na zapadu, gradskim srednjovjekovnim bedemom na jugu te Vranicanijevom, nekada Sjemenišnom ulicom, na sjeveru. Istraživanja-iskapanja iz 2004. nastavak su radova započetih 2003. godine, tijekom kojih su bili otkriveni ostaci zidanih objekata.

Ti su objekti nastali tijekom 17. stoljeća, u vremenu ubrzane izgradnje na Gradecu, odnosno u vrijeme kada na ovim prostorima prestaje opasnost od osmanlijskih osvajanja te kada se živo i ubrzano razvija kulturno-gospodarski život. Kapucinski samostanski kompleks i pavlinska kurija koji su ispunjavali južni dio prostora današnje Vranicanijeve poljane srušeni su tijekom 1940. i 1941. zbog trošnosti i opasnosti od urušavanja.

Tijekom 1969. tadašnji Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, proveo je arheološka istraživanja na toj lokaciji te su rezultati tih istraživanja bili parametar za provođenje istraživačkih radova u 2000-ima. Prema povijesnim izvorima, najstarija, srednjovjekovna faza gradnje datira iz druge polovicu 13. stoljeća, kada je, prema nalogu Bele IV., građen bedem koji je trebao osigurati grad od novih provala Tatara. Toj fazi pripada i kula Lotrščak, građena istom tehnikom i od istog materijala. Iz 14. stoljeća ne postoje podaci o građevinskim aktivnostima na navedenoj gradskoj parceli, dok se u 15. stoljeća taj dio grada ubrzano naseljava. Na najstarijem nacrtu Gradeca iz 1566., vidljiva je kapela Sancte Marie Virginis s ulazom na južnoj strani i svetištem na istočnoj. U pisanim izvorima ona se spominje već 1439., a istočno od kapele, na spomenutom nacrtu identificirani su krovovi dviju kuća.

Navedeni krovovi najvjerojatnije su pripadali zgradi ženskoga samostana za koji tragove nalazimo u dokumentima iz 16. stoljeća. Između 1618. i 1620. podignut je kapucinski samostan čiji dijelovi su smješteni na gradskom bedemu. Izuzetno su zanimljivi i nalazi nekoliko jama s drvenim konstrukcijama koje su, najvjerojatnije, služile za štavljenje kože i zdenac ili ledenica iz 19. stoljeća, pronađena uz Vranicanijevu ulicu. Krajem 18. stoljeća ovaj gradski prostor dolazi u vlasništvo države koja će ga do 1809. prodati privatnicima, nakon čega je prenamijenjen za stanovanje.

Godine 1942. potpuno je porušen i pretvoren u neuređenu »poljanu«. Tek 2011. Vranicanijeva poljana preuređena je u park, u sklopu studije o javnim prostorima Gornjega grada pod vodstvom prof. dr. Marijana Hržića. U skladu s projektnim prijedlogom Arhitektonskog ateliera Hržić, prije pet godina uređeno je 700 četvornih metara pješačke površine, posađeno je oko osam tisuća sadnica pokrivača tla, 200 sadnica različitog ukrasnog bilja, ukupno 13 platana i javora, te je uređeno 650 četvornih travnjaka. Postavljena je i urbana oprema od osam klupa, drvena ograda duž parka, dvije sprave za dječju igru kao i antitraumatska podloga. Ukupni trošak preuređenja poljane u park iznosio je više od 700.000 kuna. Pri uređenju parka ostavljen je prostor za kreativne izmjene u budućnosti, ali pod uvjetom da prostor ostaje zaštićen od bilo kojeg oblika devastiranja.

HEP ima sva potrebna odobrenja

Struka ističe kako su radovi uvjetovani vraćanjem u prvobitno stanje, budući da se izvode u strogo zaštićenoj gradskoj jezgri. Odgovorni u HEP-u objašnjavaju da je gradnja nove trafostanice dio velike investicije u niskonaponsku mrežu te da su zbog osjetljivosti područja pristupili izgradnji podzemne stanice. Ukupan iznos investicije kreće se oko tri milijuna kuna, a tijekom 2016. godine planira se zamijeniti pet kilometara niskonaponskih kablova budući da je dobar dio postojećih kablova iz kasnih 1920-ih.

Iako HEP tvrdi kako se radovim pristupilo u skladu sa zakonskim odredbama i uz odobrenje Zavoda za zaštitu spomenika, više je nego opravdana zabrinutost javnosti oko provedbe ovog projekta. U prosincu 2015. godine, točnije 4. prosinca 2015. u Jutarnjem listu objavljen je članak o ovom problemu.

vranicanijeva_poljana_bager

Radilište na Vranicanijevoj poljani – subota prijepodne, 5. prosinca 2015.

Riječ je o jednom od rijetkih članaka koji govori o izgradnji nove trafostanice na Gornjem gradu, budući da su radovi na Vranicanijevoj poljani od početka slabo ili gotovo nikako popraćeni u medijima. U spomenutom članku oglasili su se i dvojica eminentnih stučnjaka, upozoravajući javnost na štetne poljedice postavljanja trafostanice na poznatom zagrebačkom kulturnom dobru. Arhitet Marijan Hržić, koji je i sam stanovnik Gornjega grada, ali i autor preuređenja Vranicanijeve poljane, upozorio je kako je postavljanje trafostanice na takvom mjestu jako nesretno rješenje.

Prema njegovim riječima, trafostanica je trebala biti postavljena na nekom skrovitijem mjestu, a radovi od početka do kraja moraju protjecati pod budnim okom stručnjaka iz Zavoda za zaštitu spomenika zbog velike osjetljivosti lokaliteta i još veće štete koja bi lako mogla nastati ako se ne bude vrlo oprezno postupalo. Nenad Jandrić, voditelj u gornjogradskom Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, istom je prilikom izjavio za Jutarnji list da će podzemna transformatorska postaja uništiti jedinu zelenu površinu Gornjeg grada. Jandrić je izrazio svoju zabrinutost za djecu koja se često igraju u parku na tom mjestu, te je dodao kako ne razumije potrebu za novom stanicom budući da tamo ne živi mnogo ljudi.

Ništa manje nije zabrinjavajuća činjenica da predsjednik gradske četvrti Gornji grad – Medveščak, Luka Šimurina, nikad nije dobio obavijest HEP-a o početku radova na Vranicanijevoj poljani. Ovo, nažalost, nije prvi primjer neslušanja stručnjaka i nebrige za kulturno-povijesne vrednote starog Zagreba. Gornji grad je, ako govorimo o njegovoj revitalizaciji i očuvanju sukladnom pravilima konzervatorske struke, prečesto dosad ostajao svojevrsna slijepa pjega glavnoga grada.