Demokratski centralizam

Demokratski centralizam

Da bi mogli naprijed morali bi shvatiti da poslije izbora postoji jedan pobjednik. Onaj koji je na izborima dobio više glasova. I da ga svi moramo pomoći. Svi vući na njegovu stranu, a oni koji su izgubili imaju pravo samo blage korekcije smjera, samo na fino upravljanje, kako se pobjednik zbog onih 2 % ne bi osilio na 100 %

dr. sc. Viktor Simončič

Potreslo me ne to da si me lagao, nego da ti više ne vjerujem. (Friedrich Wilhelm Nietzsche)

Viktor Simončič

Viktor Simončič

U državama ozbiljne demokracije, s koliko toliko časnim političarima, vrijedi pravilo da se u postupku donošenje odluka iznose različiti stavovi i argumenti. Isto je i na izborima. Razne stranke, razni programi, razna obećanja. Kada prođe jedan prijedlog ili jedna politička opcija – onaj ili ona za kojeg se odluči većina sve postaje jasno. Postoji samo taj jedan prijedlog i ta jedna stranka. I onda civilizirani političari, i oni čiji prijedlog nije prošao, prihvate prijedlog većine i zajedno, u interesu građana vuku za isti kraj za kojeg vuče većina.

Kod nas nije tako. Uvijek postoje dvije krajnosti. Pa jedan pobijedi s 51 %, a drugi izgubi s 49 %. I onda onaj koji je izgubio vuče onih svojih 49 protiv 51. Na kraju se kao društvo krećemo naprijed samo s 2 umjesto sa 100. I to je razlog zašto zadnjih 20 godina tonemo. Uvijek isto. Jedni u ploču, a drugi u klin.

A da bi mogli naprijed, onda bi morali shvatiti da poslije izbora postoji jedan pobjednik. Onaj koji je na izborima dobio više glasova. I da ga svi moramo pomoći. Svi vući na njegovu stranu, a oni koji su izgubili imaju pravo samo blage korekcije smjera, samo na fino upravljanje, kako se pobjednik zbog onih 2 % ne bi osilio na 100 %.

Treba nam zajedništvo. Tko je to u stanju napraviti?

Nama treba zajedništvo. Tko je u stanju to napraviti? Tko nas može povezati? Veliku vjeru sam polagao u Predsjednicu. No taman kada mi se čini da bi ona mogla i kada pokaže znake predsjednice svih građana, kao da se zaboravi, zastrani nečim neprihvatljivim za napredne demokracije i padanjem vela diplomatske pristojnosti postane vidljivo s kim je i protiv koga je. Još uvijek vjerujem da bi ona mogla povezati

Može li nas novi vjerojatni mandatar Andrija Plenković povezati? I lijeve i desne i plave i smeđe, velike i male, i one još manje, i one koji misle i oni kojim je to strano, i one koji se križaju i krste i one koji se klanjaju, a i one koji žive drugačije, … Djeluje mi kao da gledam nekog političara iz Njemačke. Znakovi koji bude nadu. Nekako ne vjerujem da može zastraniti! Ali to ništa ne znači. Moji me smatraju nepopravljivim optimistom i onoga koji je spreman pretrpjeti mnoge udarce, ako je u nekom zajedničkom cilju. Nisam za ono »zub za zub«, a nisam ni vjernik.

Ali većina naših političara je daleko od profila kojeg trenutno nudi gospodin Plenković. On ne vrijeđa. Sastaje se sa svima i vidim razgovara i s onima s kojima njegov prethodnik nikada ne bi popio kavu, a kamoli računao na takve da zajedno guraju i vuku društvo naprijed.

Postoji niz političara koji stalno mute vodu. Pri tome ne mislim na one koje se naziva »anti protivni«. Mislim na političare, ili bolje rečeno one koji su zalutali u politiku, koji na izbore idu zbog svog interesa i s figom v džepu. Primjer: trenutna ekipa iz HSS-a. Glasali protiv svoje stranke jer je većina u toj stranci odlučila za nešto, a oni su protiv. Naravno, nisu imali petlje to reći ranije, već sada. Jer u njihovoj pragmatičnosti su računali da možda HSS sa partnerima i prođe na izborima, a onda bi i oni bili pobjednici. A političkim pobjednicima oduvijek na ovim prostorima pripadaju sinekure. Ti i takvi su mi najdegutantniji. Zbog njih izlazak na izbore u Hrvatskoj ima sve manje smisla.

Tipičan primjer je EU parlamentarka Marijana Petir. Nevjerojatno kako je prilagodljiva. Po internetu kruži pregled njenih prilagođavanja svakom i svugdje u bespućima političke kaljuže. Ispadne da je vrlo teško naći s kim nije bila. Naravno, uvijek uz pobjednike! Prije samo mjesec dana bila je uz sadašnjeg predsjednika kako bi se srušio bivši predsjednik HSS-a, jer su izgledi za pobjedu bili vrlo realni, sada eto želi srušiti ovoga kojega je pomagala, valjda jer je »izgubio«. Posebno me se dojmila svojim naporima da se zatvori INA Rafinerija u Sisku, jer je to do nedavno bilo in u Sisku i na tome se moglo dobiti najviše glasova i sadašnjom obranom Rafinerije, kada su prokockane sve šanse, jer je glede glasova sad to in u Sisku. Sadašnja zaštita da odlagalište radioaktivnog otpada ne bude na Trgovskoj gori, a tome je sama dala presudni doprinos, spada u rubriku »bljak“, jer bez nje Trgovska gora ne bi ostala jedina opcija za odlagalište u Hrvatskoj.

Promijeniti i prezime, ako je potrebno

Ne mogu se oteti da ne spomenem i gospodina Roberta Podoljnaka potencijalnog kandidata za predsjednika Sabora. Možda je on i pravi za to mjesto jer ima iskustva s više stranaka. Bio je član HSS-a, surađivao iznad uobičajenog s HSLS-om, a imao je neke veze i s drugima. Sada je u Mostu. Sutra….? Iako je ovo osobno, ali svaki puta kada vidim Roberta Podolnjaka i njegove moralne poruke, sjetim se da se do 1992. godine prezivao Jovanović. Prezime je promijenio, kako je sam kazao, na prijedlog supruge:

»Supruga je bila trudna i predložila je da promijenimo prezime kako dijete ne bi bilo opterećeno prezimenom za koje su mnogi ljudi u to vrijeme imali negativne asocijacije. Ne i ja. No, to je bila 1992. godina i odlučili smo to učiniti«. Kao predsjednik Sabora bi mogao predložiti da se prezime Jovanović ukine odnosno da se matičarima zabrani upis djece s tim prezimenom »kako djeca rođena pod tim imenom ne bi bila opterećena prezimenom koje budi negativne asocijacije«.

Možda ima još prezimena koja bude negativne asocijacije. Da se osnuje Saborska povjerenstvo da utvrdi koja su to? Teško mogu zamisliti nekog političara u razvijenim demokracijama, koji bi, promijenivši prezime koje »budi negativne asocijacije« samo zato jer se to prezime koristi i u susjednoj državi, mogao postati predsjednik parlamenta. Pogledao sam, istina je da je jedno od najbrojnijih prezimena u Srbiji Jovanović. Gle apsurda, u Hrvatskoj Jovanovići su u najvećem broju Hrvati. Hrvati Jovanovići su prvotnim iskonom s područja Hrvatskog Primorja, a središnja točka je okolica Novog Vinodolskog i naselje Gornji Zagon. Rašireni su diljem Hrvatske i danas broje oko 4000 osoba u 1600 domova Više na: http://www.rodoslovlje.hr/clanci/jovanovici-milosevici-stankovici-stojanovici-hrvati-ili-ne.

Da kod nas ima onih s političkom petljom u svoje krilo ne bi prihvaćali prebjege. Prebjeg je uvijek sklon prebjegu. On ima samo svoj interes. On na izbore izlazi samo da stekne za sebe i možda najbliže. Njega se ne tiče nacionalno dobro. Primjera kod nas bezbroj. U svim strankama. Sjetite se kako je to izgledalo u Saboru prije manje od godine dana.

Ti koji nakon izbora mijenjaju stranke bi morali u Saboru imati poseban klub zastupnika. Mogao bi se zvati Klub osobnih interesa ili možda još bolje Klub šete bendjere …

Onaj tko jednom prekrši obećanje, a da se pri tome nije radilo o »životu i smrti«, to će uvijek učiniti. Pa i gospodin Petrov koji je prekršivši ovjereno obećanje kod javnog bilježnika pokazao da se njemu ne može vjerovati. Teško mogu zamisliti nekog političara u razvijenim demokracijama, koji bi prekršivši ovjereno obećanje mogao postati članom Vlade.

Kako kod gospodina Podolnjaka s prezimenom, kod gospođe Petir s prevrtljivošću tako i kod gospodina Petrova s kršenjem ovjerenog obećanja meni uvijek iste asocijacije. Ispada kako se politikom mogu baviti samo oni koji su spremni ne govoriti ili prešutjeti istinu.

Starim. Možda asocijacije prestanu, jer mi je gospodin Alzheimer sve bliži. Sve češće se šeće po mojoj sobi, a ja sve radim i pišem po sjećanju …

Bezbroj nijansi sive

Stvarnost postaje sve grublja. Sankcije zbog neispunjavanja obaveza danih Europskoj uniji sve su bliže. Možda se izvučemo na »izbore«, ako je vrijeme iskorišteno. Jer vrijeme radi za one koji rade (http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-16-1452_en.htm i http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-16-2490_en.htm)

…i pokoja ružičasta

Naši teniski mušketiri u finalu Davis Cupa.

Komentari su zatvoreni